Rat u Siriji i evropska migrantska kriza

pdf

Sažetak
Korijeni migrantske krize nalaze se u mnogo većoj tragediji krize egzodusa naroda iako ih eurocentrizam ne želi posmatrati kao takve. Tri najveća izvora azilanata u Evropskoj uniji 2015. godine su Sirija, Afganistan i Irak, žrtve invazije i posredničkih ratova u kojim sudjeluje nekoliko evropskih zemalja. Broj prognanih, kako interno raseljenih tako i izbjeglica, dvadeset puta je veći od broja azilanata koji sklonište traže u zemljama Evropske unije (EU). Štaviše, ratovi koji se vode na Bliskom istoku sistematski su proizvod politike Vašingtona i članica NATO saveza kojim žele kreirati ‘novi Bliski istok’, a ne iz endogenih specifičnosti i prilika u samom regionu Bliskog istoka.
Ključne riječi: migrantska kriza, azilanti, EU, Sirija, Bliski istok

Kampanje širenja dezinformacija o prirodi sukoba na Bliskom istoku uzrokuju rasističke reakcije evropske populacije i njihov gnjev usmjeravaju ka arapskim zemljama, kulturama i imigrantima koji dolaze iz tih zemalja, time dodatno stvarajući konfuziju glede odgovornosti za pojavu izbjegličke krize. Postoji legitiman strah od infiltracije terorista u redove migranata. S druge strane, militarizirani odgovor Evrope na takvu opasnost dodatno povećava strah Evropljana od ‘imigrantske prijetnje’. Velikim dijelom, za raseljavanje stanovništva Bliskog istoka i evropsku migrantsku krizu, najodgovornije zemlje su SAD i evropske sile. Nemoguće je pronaći stvarno rješenje ove krize bez adresiranja pitanja kontinuiranih ratova koji predstavljaju stvarni i najveći uzrok migrantske krize.
Zabrinuti za sudbinu izbjeglica ne bi smjeli zanemarivati ratove koji ih proizvode, posebno kada oni sami snose odgovornost za te ratove. Mnoge evropske zemlje podržale su ratove u Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji, koji su prouzrokovali masovne egzoduse stanovništva, a samo mali broj ih traži azil u evropskim zemljama. Sirijski muftija šejh Ahmed Badreddin Hassoun, u razgovoru sa ovim autorom, u aprilu 2016. godine mi je rekao: “Recite (Evropljanima) da zaustave rat protiv Sirije i za jedan dan će prestati valovi izbjeglica ka Evropi. Za mjesec dana oni koji su otišli vratit će se.” (Hassoun 2016). Muftijine riječi također je potvrdio i profesor Francis Boyle: ‘Sve izbjeglice bježe zbog toga što Sjedinjene američke države uništavaju njihove zemlje’ (u Nevradakis 2016). Ove poruke dovode pod znak pitanja neke popularne zapadne mitove o tome kako je sirijski sukob ‘građanski rat’, kako je za izbjeglice odgovorna isključivo Vlada Sirije, te da izbjeglice ‘bježe od režima’ a da pritom zapadne sile igraju anđeosku i humanitarnu ulogu. Poznato je da bi se izbjegli u Evropu iz Sirije radije željeli vratiti svojim kućama. Kako na ispravan način shvatiti korelaciju između masovnog iseljavanja stanovništva i ratova sa izbjegličkom krizom? Ratove koje SAD i evropske zemlje vode tokom proteklih 15 godina, posebno posrednički rat u Siriji, prvo bismo morali ispravno razumjeti kako bismo mogli shvatiti stvarne uzroke raseljavanja stnovništva i izbjegličku krizu u vezi s njima. Pokušat ćemo razdvojiti stvarnu povijest od nekih mitova koji se plasiraju u vezi sa ratom u Siriji, nakon čega ćemo adresirati pitanje odnosa između ovog rata i raseljavanja stanovništva, a zatim i migrantske krize koja je iz njeg proizašla kao posljedica, prije no što prokomentiramo moguće oblike ispravnog razumijevanja pomenutih ljudskih tragedija.

Dezinformacije o ratu protiv Sirije
Kako kredibilno ocijeniti rat u Siriji koji još traje, a u koji je veliki broj zainteresiranih strana investiralo puno, kako u smislu percepcija o samom ratu, tako i u pogledu njegovog ishoda? Polazna osnova moralo bi nam biti međunarodno pravo i neovisni dokazi. Međunarodno pravo podrazumijeva da svaka suverena zemlja rješava svoje unutarnje probleme. Izostanak argumenata ili pokušaj fabriciranja razloga za intervenciju, moralo bi izazvati zabrinutost, jer bi to značilo agresiju koja predstavlja monumentalni međunarodni zločin. Da bismo ispravno ocijenili takve tvrdnje, uključujući i tvrdnju da se radi o ‘humanitarnoj intervenciji’, potrebno je ispitati neovisne dokaze i odbaciti one koji su ‘sami sebi svrha’, a koje podupire propaganda koju lanciraju zemlje planeri agresije. Potrebno je ispitati i skriveni interes intervencionističke sile. Nakon više od pet godina sukoba u Siriji postoji dokazni materijal i mnoga svjedočenja. Taj dokazni materijal trebali bismo ozbiljno razmotriti.

‘Mirni demonstranti’ i oružana pobuna
Središnja teza koju je lansirao Vašington o ‘narodnim protestima’ u Siriji koji su izbili tokom 'Arapskog proljeća' 2011. godine, tvrdi da nakon višemjesečne represije, mirni prosvjednici nisu imali drugog izbora već da se late oružja i suprotstave Vladi kako bi se od nje odbranili. Po toj verziji rat je izbio kao interni organski sukob ili ‘građanski rat’. Ovu verziju prihvatio je i poluslužbeni američki Human Rights Watch: ‘Prosvjednički pokret u Siriji bio je pretežno mirne naravi sve do septembra 2011’ (HRW 2012). Međutim, neovisni dokazi su potvrdili da je tvrdnja HRW-a neistinita. U Siriji je bilo velikih protestnih skupova početkom 2011. godine, neki su bili protiv Vlade a neki u znak podrške njoj. Većina učesnika u protestima nije pomišljala na dizanje oružane pobune. Kritike na račun Vlade i pozivi na ‘reforme’ upućivani su iz krugova dugogodišnjeg opozicionog pokreta koji je bio zabrinut za korupciju i monopol vlasti Ba’ath partije. Najsveobuhvatnija izjava opozicije sa zahtjevima za reforme, Damašćanska deklaracija (2005), predočila je dugu listu zahtjeva; ali su svi njeni potpisnici odbacili nasilne metode svrgavanja Vlade i stranu intervenciju. Neovisno istraživanje koje je provela jedna turska agencija objavila je da samo 5 posto Sirijaca podržava upotrebu nasilja protiv Vlade. (TESEV 2012). Uprkos tome, u južnom gradiću Daraa snajperisti su pucali na ljekare, policiju i civile u prvom ozbiljnijem slučaju upotrebe nasilja (Anderson 2016: 54-72). Nakon toga uključila se i vojska. U prvom mjesecu sukoba poginulo je više od 80 sirijskih vojnika. (Narwani 2014).
Saudijski zvaničnik Anwar Al-Eshki priznao je da je njegova zemlja naoružala džihadiste. (Truth Syria 2012). Nasilje koje su inicirali pobunjenici podsjeća na oružanu pobunu Muslimanske braće od prije više od 30 godina, koja je također počela snajperskim napadima i sektaškim masakrima. Zapadne vlade i mediji podržale su džihadističku verziju događaja o tome kako se radi o slobodarskoj revoluciji. Saudijska podrška džihadistima u Siriji, i američki cilj ‘promjene režima’ u Damasku nisu izolirani fenomeni. Američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice najavila je pet godina ranije, planove za stvaranje ‘novog Bliskog istoka’, koje treba ostvariti putem ‘kreativne destrukcije’ (Levine 2006). Dakako, nakon invazija na Afganistan (2001.) i Irak (2003.) uslijedio je pokušaj neuspješnog izraelskog napada na Hezbollah na jugu Libana (2006.), a potom je uslijedila agresija NATO-a, u partnerstvu sa džihadistima (2011), kojom je svrgnuta vlada Libije. Unilateralni pokušaji razoružavanja Irana zaustavljeni su međunarodnim procesom pregovora. Sljedeća na redu bila je Sirija. Američka obavještajna zajednica je znala da su nosioci nasilja bili džihadistički ekstremisti, zaključivši kako stvaranje ‘proglašenog ili neproglašenog selefističkog principaliteta na istoku Sirije [npr. ‘islamska država’] … predstavlja upravo ono što [NATO-GCC] … žele, u cilju izolacije sirijskog režima’ (DIA 2012). Iste godine državni sekretar Hilary Clinton napisala je u privatnoj e-mail poruci da je: ‘najbolji način da pomognemo Izraelu u suočavanju sa rastućim iranskim nuklearnim kapacitetima da sirijskim građanima pomognemo svrgnuti sa vlasti režim Bashara Assada (Wikileaks c2014). Ovakve izjave potvrđuju da je od samog početka bila u igri ‘promjena režima’ kao dijela regionalne strategije.

‘Humanitarna intervencija’
U maniru ratne propagande, neprijateljskog lidera i njegovu ličnost potrebno je prvo demonizirati, kako bi se eliminirala mogućnost bilo kakvih osjećanja sažaljenja ili simpatija za napadnutu stranu. Upravo to je razlog za korištenje ratne mantre o ‘brutalnom diktatoru … koji ubija vlastiti narod’, koja se godinama uporno reciklira kada je riječ o Siriji, uporedo sa pričama o brojnim masakrima koji su se nakalemili na početne priče o ‘ubijanju mirnih prosvjednika’. Podrazumijeva se da je sirijska tajna policija (Mukhabarat) uljevala strah u red građana. Također je jasno da je Sirijska arapska armija vršila egzekuciju uhapšenih terorista, te da u ratu ovakvih razmjera, kakav je sirijski, mora biti i određeni stepen ‘kolateralne štete’ kao rezultat djelovanja sirijske vojske. Razočarane NATO-vom zloupotrebom rezolucije UN-a 1973. godine koja je donesena u vezi Libije, (koja je tražila da se zaštite civili; a koju je NATO iskoristio kao pokriće da svrgne vladu Libije) Rusija i Kina su odbile podržati rezoluciju protiv Sirije, bojeći se sličnog scenarija. Najnotornije optužbe desile su se vezano za napad hemijskim oružjem na Istočnu Gautu u augustu 2013. godine, za koji su džihadisti Jabhat al Nusre (Al Qaeda) i Jaysh al Islama, koji su u to vrijeme kontrolirali istočna prigradska naselja Damaska, optužili vladine snage. Ove grupacije su Sirijsku armiju optužile da je upotrijebila gas sarin koji je uzrokovao smrt velikog broja ljudi, uključujući i djecu. Incident se desio u trenutku kada su inspektori UN-a za hemijsko oružje boravili u Damasku, i to na poziv Vlade Sirije. New York Times je podržao tvrdnje Vašingtona o tome kako su ‘jedino snage Sirijske vlade posjedovale sposobnost za izvođenje takve vrste napada’ (Gladstone i Chivers 2013), tvrdeći kako su vektorski proračuni putanje kojom je došla ispaljena raketa pokazali kako je ona jedino mogla doći iz jedne od kasarni Sirijske armije u Damasku (Parry 2013). Ostali zapadni mediji samo su ponovili ovu argumentaciju, uz izuzetak minornog broja glasila.
Američki obavještajni dužnosnici pak, izjavili su da su za napad trebali biti osumnjičeni pripadnici Jabhat al Nusre, koji su ranije u Turskoj uhvaćeni kao posjednici gasa sarina. Ovi su dužnosnici izjavili da je predsjednik Obama naredio ‘manipulaciju’ dokazima kako bi opravdao napad na predsjednika Assada (Hersh 2013). Podjednako je važno da su dvojica naučnika MIT-a odbacili telemetrijske dokaze prethodno ponuđene u vezi ovog raketnog napada, utvrdivši kako je domet ispaljene rakete znatno kraći nego je to prethodno bilo sugerirano, što je značilo da se radilo o lokaciji koju nije mogla pogoditi takva raketa sa položaja sirijske armije. U Istočnoj Gauti upotrijebljen je gas sarin, ali je broj pogođenih ostao nepoznat a optužbe na račun Sirijske armije su bile neutemeljene. Jedini logički zaključak mogao bi biti da je ovaj incident bio još jedna u nizu provokacija koje su lansirali džihadisti, kako bi pridobili snažniju podršku Zapada. Postojanje nekoliko fabriciranih incidenata koje je moguće podrobno demonstrirati dokazima, ili kao napade pod lažnom zastavom, ne samo da ukazuje na modus operandi kojim se koriste džihadističke skupine u Siriji, već također o saučesništvu američke vlade i većine zapadnih medija u promoviranju fabriciranih priča.

'Intervencija u cilju zaštite'
Tokom 2014. godine došlo je do promjene intervencionističke strategije u Siriji, odustalo se od strategije ‘humanitarne intervencije’ u korist ‘zaštitničke intervencije’. Obamina administracija, koja je već obznanila da finansira i naoružava grupe koje naziva ‘umjerenom opozicijom’, najavila je kako planira podržati snage spremne boriti se protiv ekstremnih džihadista, Jabhat al Nusre i ISIL-a/DAESH. 10. septembra 2014. godine, nakon teatralnog publiciranja ubistava nekolicine američkih državljana, predsjednik Obama je obznanio kako: ‘ISIL predstavlja prijetnju narodima Sirije i Iraka, i … američkim državljanima, vojnom osoblju i instalacijama … poduzet ćemo sistematsku kampanju zračnih udara protiv tih terorista … [i] pojačat ćemo našu pomoć onim snagama na terenu koje se bore protiv tih terorista na bojnom polju’ (Obama 2014). Američka ‘koalicija’ obnovila je svoje prisustvo u Iraku (na bazi poziva Vlade Iraka) odakle će planirati operacije u Siriji (bez poziva Sirijske Vlade). Samo nekoliko dana nakon što je Obama obnovio strategiju svog prethodnika Busha o globalnom ‘ratu protiv terorizma’, šef združene komande američke vojske general Martin Dempsey izjavio je pred komisijom američkog Senata da njihovi ‘glavni arapski saveznici’ finansiraju ISIL: ‘Poznajem glavne arapske saveznike koji finansiraju [ISIL]’. Našto je predsjedavajući komisije senator Lindsey Graham uzvratio: ‘Finansiraju ih zbog toga što Slobodna vojska Sirije FSA nije u stanju da se bori protiv [sirijskog predsjednika] Asada, oni pokušavaju poraziti Asada’ (Rothman 2014). Tri sedmice kasnije, američki potpredsjednik Joe Biden priznao je da upravo ti isti američki saveznici finansiraju i naoružavaju sve vrste antivladinih oružanih grupacija u Siriji, uključujući i ISIL. Biden je rekao da su Turska, Katar, UAE i Saudijska Arabija: ‘Toliko odlučni u namjeri da svrgnu Asada… da su u tom cilju uložili stotine miliona dolara i desetine miliona tona oružja, ko god je spreman boriti se protiv Asada… [uključujući] Al Nusru i Al Qaedu i ekstremističke elemente džihadista koji su u Siriju došli iz svih krajeva svijeta. … [a potom] i ovu kreaturu zvanu ISIL’ (RT 2014). Iako je Biden pokušao distancirati SAD od postupaka njegovih bliskih arapskih saveznika, on je potvrdio ono što zvaničnici Sirije govore godinama, iako su njihove izjave zapadni mediji tretirali sa velikom dozom podozrenja.
Američka obavještajna služba je sa oduševljenjem dočekala plan džihadista o formiranju islamske države u Siriji (DIA 2012). Jezik ‘umjerenjaka’ FSA-a ostao je nepromijenjeno genocidan. Kombinacija mitova o široko internacionaliziranom sirijskom sukobu kao jednom običnom ‘građanskom ratu’ pomogla je u oblikovanju pogrešnih percepcija o prirodi evropske izbjegličke krize. Ni dokazi kojim se opovrgavaju mitovi o sirijskom sukobu koji za zločine isključivo optužuju Sirijsku vojsku, niti dokazi o genocidnim namjerama tzv. ‘umjerenih pobunjenika’, nisu imali snažnijeg uticaja na promjenu službenog narativa kojim se potpiruje ovaj ratni sukob.

Sirijski rat i izbjeglička kriza
Od izuzetne je važnosti razumjeti suštinski karakter ratova na Bliskom istoku da bismo mogli ispravno shvatiti i riješiti fenomen izbjeglica sa kojim je trenutno suočena Evropa. Ovo je posebno važno u okolnostima gdje se svaka tragedija vezana za sirijski rat, čak i nakon pet godina njegovog trajanja, pokušava opovrgnuti a službeni stavovi zapada o tom ratu i dalje su udaljeni od njegove stvarnosti. Naprimjer, ako Evropljani prihvataju mit da se u Siriji jednostavno dešava ‘građanski rat’ u tom slučaju valovi izbjeglica iz Sirije ka Evropi smatraju se vanjskim nametanjem problema Evropi; to se može shvatiti i kao prijetnja kojoj se treba suprotstaviti regulatornim mjerama i karitativnim djelovanjem. Ako se pak prihvati teza da je taj rat uzrokovan pokušajima NATO-a da svrgnu sa vlasti još jednu u nizu vlada bliskoistočnih zemalja, putem upotrebe sile, u tom slučaju, trebalo bi ozbiljno razmotriti pitanje evropske odgovornosti, kako za sami rat, tako i za fenomen izbjeglica.
Pogrešno razumijevanje karaktera ratova na Bliskom istoku i njihove uske uzročno-posljedične veze sa raseljavanjem civilnog stanovništva, pojavljuje se u nekoliko međusobno povezanih mitova o tome kako ‘građanski rat’ u Siriji nema nikakve veze sa Evropom, kako narodi Bliskog istoka predstavljaju prijetnju za evropske narode, (umjesto da se radi obratno) i da prioritet treba da bude sprječavanje dolaska izbjeglica i zakonsko reguliranje njihovog prihvata i tretiranja, a ne ulaganja napora da se zaustavi rat u Siriji.

‘Građanski rat’, ‘revolucija’ i mit o ‘bijegu od Assadovog režima’
Sasvim je logična zamisao da će ljudi bježati sa područja iz straha od terorističkih grupa koji javno vrše dekapitaciju i proglašavaju rat vjerskim manjinama i drugim ‘nevjernicima’. Dakako, nakon genocidnih parola iz 2011. godine u Homsu, (‘Aleviti u grob, kršćani u Bejrut’) i nasilja koje su provodile prve grupacije pripadnika Slobodne vojske Sirije, 50,000 kršćana protjerano je u Liban. (CNA 2012). Nažalost, u propagandnim ratovima, poimanje takve tragedije se može skroz naopačke preokrenuti. Organizacija koju finansira SAD, ‘The Syria Campaign’ – Kampanja za Siriju, pokušala je podmetnuti teoriju kako zapravo većina izbjeglica iz Sirije bježi od Assadovog režima. Jedna od nekoliko organizacija koje su u sprezi s njom (Avaaz, Svrha, Bijeli šljemovi) koje agitiraju za uvođenje zone zabrane ‘no fly zone’ u Siriji, onako kako je to provedeno u Libiji, što je omogućilo intervenciju NATO-a (vidi Sterling 2015).
Kampanja za Siriju je (2015) naručila anketiranje sirijskih izbjeglica u Njemačkoj koje je proveo njemački naučnik Heiko Giebler. Ispitivanje je obuhvatilo 889 sirijskih izbjeglica za koje se navodi da su intervjuirani u Berlinu, Hanoveru, Bremenu, Leipzigu i Eisenhüttenstadtu. Kandidati su ‘intervjuirani na ulazu ili izlazu iz registracijskih centara’. Međutim, ovo ispitivanje ne objašnjava metodologiju izbora samih ispitanika (TSC 2015). Ali, bez jasno naznačene metodologije nemoguće je jasno utvrditi koliko to ispitivanje zastupa široki dijapazon populacije. Ti rezultati su u naučnom smislu neupotrebljivi izuzev u anegdotalnom smislu. Naslov izvještaja bio je kako ’70 posto izbjeglica bježe od Assada’.
Drugi podaci iz ove ankete ukazuju da je 74 posto ispitanika došlo iz područja koja kontroliraju antivladini pobunjenici, obzirom da govore o bombardiranju sirijskih snaga. Ne postoje pak kredibilni dokazi o tome da Sirijska vlada bombardira ona područja u kojim nema naoružanih pobunjeničkih skupina. To potvrđuje prvo pitanje o području iz kojeg izbjeglice dolaze, koje govori da među izbjeglicama gotovo da nema onih koji su iz Tartusa, Latakije i Sweida, (samo njih 19) područja čija je populacija u 2015. godini bila (narasla, od interno raseljenih izbjeglica) oko 5 miliona. Ispitanici iz Damaska, njih (170 ili 19 posto) također su predstavljeni u neznatnom postotku. U Damasku je 2015. godine živjelo preko 7 miliona stanovnika, ili jedna trećina ukupne sirijske populacije. Iz distrikta Hasakah ima veliki broj izbjeglica, i to prvenstveno zbog sukoba između ISIL-a i tursko-kurdskih sukoba; ali je njegova populacija tek pola miliona, manje od 10 posto stanovnika Damaska, a izbjeglice iz ove regije imaju gotovo istu zastupljenost među ispitanicima. Drugim riječima, Ispitivanje TSC-a sadrži prekomjernu zastupljenost mladih ljudi, od kojih mnogi dolaze iz područja koja se nalaze pod kontrolom antivladinih ili džihadističkih formacija. Za veliki broj njih se može pouzdano kazati da su bivši borci. Anketa koju je provela Kampanja za Siriju – TSC, nije uopće pokazala niti približno da ’70 posto izbjeglica bježi iz straha od Asada’. Štaviše, rezultat ankete (TSC 2015) sugerira da je blaga većina tog uzorka Siriju napustila u strahu od antivladinih oružanih grupa. Povrh toga, sama anketa je nedovoljno reprezentativna u smislu da izostaje široka geografska zastupljenost sirijskih izbjeglica, budući da ona sadrži veliku grupu mladih ljudi iz područja pod džihadističkom kontrolom, od kojih su mnogi kao bivši borci svakako bili u situaciji da budu pod paljbom sirijske armije. Razlozi za poremećaj podataka vjerovatno leže u kombinaciji pristrasne selekcije ispitanika u Njemačkoj, (uzorak su odabrali suradnici opozicionih grupa i to jednostrano) ali i zbog prevelikog priliva mladih bivših boraca koji su pristigli u njemačke gradove. Odsustvo procesa odabira uzoraka i mogućnosti greške jednostavno ukazuje na neprofesionalni karakter ove ankete.
Druga zapadna ispitivanja u vezi Sirijaca i izbjeglica, za vrijeme sukoba, odnosila su se na prihvatanje ili odobravanje vanjske vojne intervencije. Naprimjer, britanska anketa ORB iz 2014. godine, navodi da ‘tri među pet ispitanika podržava međunarodnu vojnu intervenciju’ (ORB 2014: Tabela 1). Metoda ispitivanja koju je koristio ORB, njene neuravnotežene tvrdnje i nedostatak konzistencije sa drugim ispitivanjima dovodi u sumnju rezultate te ankete. Anketa ove organizacije iz 2014. godine pokazala je da 4 posto ispitanika podržava ISIL/DAESH (4 posto se složilo da ISIL/DAESH ‘na najbolji način zastupa interese i težnje sirijskog naroda’) a onda je taj broj u 2015. godini naglo porastao na 21 posto podrške ovoj terorističkoj grupi posmatrajući je u ‘pozitivnom svjetlu’ (ORB 2015: Tabela 3). Ova vrsta podrške stranoj organizaciji, najpoznatijoj po masakrima protivnika i ‘nevjernika’, naprosto nije kredibilna, i u velikom je raskoraku sa drugim, istinski nezavisnim anketama, kao što je tursko istraživanje (TESEV) iz 2012. godine.
Ogromna većina prognanika ostala je na teritoriji Sirije, gdje u najvećoj mjeri bježe na ona područja koja se nalaze pod kontrolom Vlade Sirije. Naprimjer, u Damask, Sweidu, zapadni Haleb te u priobalna područja. Broj stanovnika istočnog Haleba koji se nalazi pod kontrolom pobunjenika, u toku 2015-2016., procijenjen je na između 40,000 (Chulov 2015) i 300,000 (Rycroft 2016), u poređenju sa njihovim brojem u zapadnom Halebu gdje ih je 1.5 miliona (Bartlett 2016). UNHCR je 31. decembra 2016. godine procijenio broj sirijskih izbjeglica na 4.8 miliona a interno raseljenih lica u Siriji na 6.6 miliona (IDMC 2016). Ogromna većina interno raseljenih potražila je sigurnost kod ustanova sirijske Vlade.

2.2 Raseljena lica: prijetnja Evropi ili žrtve evropske politike?
Čini se važnim ukazati na odnos između raseljenih osoba i izbjeglica koji pristižu u Evropu, kao i na vezu između rata u Siriji i velikih pomjeranja stanovništva. Očigledno je da nije dovoljna samo jednostrana eurocentrična perspektiva o uzrocima dolaska izbjeglica u Evropu. Prvo, tokom 2015. godine, tri vodeće zemlje porijekla izbjeglica koji su azil potražili u zemljama Evropske unije su Sirija, Afganistan i Irak (Eurostat 2016). Sve tri ove zemlje su žrtve invazija i vojnih intervencija u kojima sudjeluje NATO. Iz Evrope u invaziji na Afganistan sudjelovale su Ujedinjeno kraljevstvo, Norveška i Njemačka, dok su 18 evropskih zemalja (Poljska, Španija, Britanija, Albanija, Bugarska, Češka republika, Danska, Estonija, Gruzija, Mađarska, Italija, Latvija, Litvanija, Makedonija, Holandija, Portugal, Rumunija i Slovakija) asistirale u američkoj invaziji i okupaciji Iraka, a najmanje druge tri zemlje (Velika Britanija, Francuska i Njemačka) podržavaju antivladine naoružane skupine u Siriji.
U 2015. godini, jedan od tri azilanta u Evropi dolazi iz Sirije (Eurostat 2016). Međutim, radi se o malom djeliću dislociranih Sirijaca. Tabela 3 ukazuje na to da su azilanti iz Afganistana, Iraka i Sirije, u 2015. godini činili između 3.3 i 5 posto ukupnog broja raseljenih osoba (IDPs + izbjeglice). To znači da je, odraz pomjeranja stanovništva na Evropu iz ratom ugroženih zemalja u čijim su sukobima uključene evropske zemlje relativno mali.

Raseljeni narodi iz Afganistana, Iraka i Sirije
 Podaci zaključno sa 31. decembrom 2015. godine  Afganistan  Irak  Sirija
 Populacija  31.3 million  36.4 million  18.5 million
 Interno raseljeni  1.17 million  4.40 million  6.6 million
Izbjeglice 2.69 million 277,000 4.18 million
Oni koji traže azil u Evropi, 2015 * 178,230 121,535 362,775
Azilanti (Euro) % of IDPs + refugees, 2015 5.03 % 3.32 % 3.36 %
izvor: UNHCR 2016, UNHCR 2016a, UNHCR 2016b, IDMC 2016, *Eurostat 2016 

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Nakon američke invazije na Irak, Sirija je prihvatila oko dva miliona izbjeglica. Anketa UNHCR-a provedena krajem 2010. godine pokazala je da mnoge izbjeglice iz Iraka u Siriju nemaju želju da se vrate u Irak. (Wilkes i Dobbs 2010), a Sirijski arapski crveni polumjesec procjenjuje da je prije marta 2011. godine u Siriji bilo još 1.2 miliona iračkih izbjeglica, čija većina uopće nije bila regsitrirana kod UNHCR-a (al-Saadi 2014). Prema podacima UNHCR-a 28, 919 iračkih izbjeglica nalazilo se u Siriji polovinom 2014. godine, dvije godine nakon početka rata, međutim prema podacima Sirijskog arapskog crvenog polumjeseca taj broj je 450,000, a pomoć primaju od lokalnih agencija. (Al-Saadi 2014). Čak pet godina nakon početka rata u Siriji, hiljade iračkih izbjeglica još uvijek povremeno bježe u ‘relativnu sigurnost’ Sirije, kao što je provincija Hasakah, gdje se također nalazi veliki broj interno raseljenih osoba iz Sirije (Hasan i Alazroni 2016).

U slučaju Afganistana, većina izbjeglica iz te zemlje prebjegla je u susjedni Pakistan ali se većina vratila svojim kućama. Od 2002. godine, 4.7 miliona njih se vratilo. (UNHCR 2016c). Kako se sirijski sukob razvijao iz godine u godinu, ogromna većina izbjeglica, četiri milona, smještena je u izbjegličkim kampovima u Jordanu, Libanu i Turskoj, često u nepovoljnim uvjetima. Ostalih 6.6 miliona interno raseljenih zbrinuti su unutar Sirije. Krajem 2015. godine hiljade njih vratilo se u ratom razoreni Daraa, na jugu Sirije, ali zbog nedostatka namirnica u kampovima kao što je jordanski izbjeglički kamp al Zaatari ‘broj onih koji ga napuštaju daleko je veći od broja novopridošlih’ (AP 2015). Sve ovo ukazuje na činjenicu da je odraz interno raseljenih osoba u regionu puno pogubniji, čak 20 puta više, nego što dolazak izbjeglica preko Mediterana predstavlja za Evropu.
Priliv sirijskih izbjeglica u Evropu u 2015. godini (oko jedna trećina od ukupno milion azilanata) potaknut je kombinacijom sirijskog sukoba i dešavanjima u Turskoj. (Oko 80 posto izbjeglica pristiglih u zemlje EU-a u 2015. godini došli su iz Turske). Invazija ‘Armije osvajača’ (Jaysh al Fatah), i alijanse Jabhat al Nusre i različitih grupa koje djeluju u sastavu ‘FSA-a’ a koje finansiraju Turska, Katar i Saudijska Arabija, izvedena je sa turske teritorije na sjever Sirije tokom marta i aprila 2015. godine. Pomenute su milicije potom zauzele veći dio Idliba i Hame, protjerujući na taj način veliki broj ljudi na jug prema Homsu i Damasku, zatim zapadno prema sirijskoj obali Mediterana ili pak sjeverno ka Turskoj. U maju 2015. godine ISIL je zauzeo Palmiru a u periodu od jula do septembra turske su snage izvele niz napada na Kurde, u pograničnom području sa Sirijom. Ove ratne aktivnosti svakako mora da su doprinijele raseljavanju stanovništva i prilivu izbjeglica u Tursku.
Međutim, vrijeme transformacije ovog broja ljudi iz Turske u obalni egzodus potrebno je podrobno ispitati. Značajan pokazatelj moguće manipulacije kretanjem izbjeglica je činjenica da je turski predsjednik Erdogan to kasnije uspio zaustaviti, nakon potpisivanja sporazuma o izbjeglicama sa liderima EU u oktobru 2015. godine. Prema tom dogovoru EU je Turskoj trebala platiti šest milijardi eura uz još neke dodatne povlastice kojim se dozvoljava dolazak izbjeglica iz drugih zemalja, iako je njihov najveći broj iz Sirije. (Alkousaa et al 2016). Turska je u tom momentu već imala ‘rezervoar’ od 2.2 miliona izbjeglica (Bajekal 2015).
Dogovor sa Turskom na početku je i imao neke rezultate budući je Erdogan bio kadar zavrnuti ‘slavinu’ koju je vjerovatno prethodno odvrnuo. Međutim, kasniji pokušaji Evrope da izbjegne odgovornost koje ima po konvenciji o izbjeglicama, uzrokovala je niz problema. Turska se ne može smatrati sigurnom za repatrijaciju izbjeglica, obećanje da će prihvatiti dogovoreni broj izbjeglica nije izvršeno, a Evropa je također bila nezadovoljna procesom selekcije izbjeglica koje je dovelo do prihvata ‘teških medicinskih slučajeva kod izbjeglica sa niskim stupnjem obrazovanja’ (Alkousaa et al 2016).

Prioriteti: okončati rat ili zaustaviti izbjeglice?
Uključivanje Rusije putem zračnih udara i veća podrška Irana kopnenim snagama, dovelo je do preokreta na frontu u korist snaga Sirijske Vlade u toku 2015–2016. godine. Istovremeno, objavljeno je mnogo izvještaja o povratku sirijskih građana svojim kućama. Upravo ti povratci daju težinu argumentu da zaustavljanje rata preko posrednika (proxy war) protiv Sirije je ključna stvar za rješavanje problema izbjeglih i raseljenih osoba i pitanja izbjeglica.
Kao što je slučaj sa interno raseljenim licima, logično je da izbjeglice bježe od rata i od džihadista, posebno nakon višegodišnjeg dobro publikovanog teatralnog činjenja zločina protiv civila. Osnovni cilj javnih odsjecanja udova i dekapitacija, očigledno je bila unaprijed smišljena strategija sa ciljem zastrašivanja. Ipak, postoji ogroman broj anegdotalnih dokaza koji nam govore da izbjeglice žele da se vrate svojim kućama. Video intervjui sa pojedinačnim izbjeglicama govore o ljudskoj, nepolitiziranoj stvarnosti i osjećanjima ljudi. Izjave poput onih: ‘Sve mi nedostaje’, ‘Želim da se vratim u Siriju, tamo gdje su mi porodica i prijatelji’, ‘Kad se rat završi, želim se vratiti u moju dragu domovinu’, ili ‘zaustavite rat … mi ne želimo da idemo u Evropu’. Čak i neadekvatno provedene ankete, koje smo ranije spominjali, vezano za izbjeglice u Njemačkoj, govore o tome da ogromna većina njih želi da se vrati kući. Uslov njihovog povratka, naravno nimalo iznenađujući je da ‘rat prvo mora da se zaustavi’ (TSC 2016). Najlogičniji zaključak je da ‘povratak kući’ znači povratak u Siriju kakvu su poznavali proteklih decenija, prije sukoba.
Prošle godine pojavili su se podrobniji dokazi o izbjeglicama i interno raseljenim, nakon što su snage sirijske alijanse oslobodile na stotine naselja i sela koji su prethodno džihadisti bili okupirali. Neki od razloga su i loši životni uvjeti u izbjegličkim kampovima. U oktobru 2015. godine desetine izbjeglica dnevno vraćalo se iz Jordana u grad Daraa. Oni su bili radije spremni suočiti se sa ratnim posljedicama kod svoje kuće nego biti izloženi gladi u jordanskom kampu Zaatari. Istovremeno, iz Turske se vratilo 94,000 izbjeglica, pola ih se vratilo u Kobani nakon poraza ISIL-a; dok ih je 140,000 napustilo Liban, neki su otišli u Tursku a neki su se vratili u Siriju (AP 2015). Tokom januara 2016. godine stotine porodica vratile su se kući u predgrađa Damaska, nakon što je došlo do sklapanja primirja (AP 2016). Šest mjeseci nakon ruske zračne podrške sirijskim snagama, potpisano je na desetine ‘pomirenja’ (prekida vatre ili predaja), i zahvaljujući relativnom miru, broj povrataka interno raseljenih se povećao. Desetine porodica se u martu vratilo u Hamu, nakon što su džihadističke grupe potisnute iz tog grada zahvaljujući programu ‘pomirenja’ koji je ponudila Vlada Sirije. (Syrian Observer 2016). Navodi se da se više od 1,000 raseljenih svakodnevno vraća svojim kućama (Valiente 2016). Sirijski vice premijer Omar Ghalawanji izjavio je za IOM u Damasku u aprilu da se 1.7 miliona raseljenih već vratilo na svoja ognjišta, te da njegova vlada gradi više od 500 privremenih smještajnih kapaciteta i 2000 kuća u Damasku i Homsu (SANA 2016a). U maju je sirijski ministar za pomirenje, Ali Haidar izvjestio da se očekuje povratak 35,000 porodica, nakon što se sigurnosna situacija poboljšala. (SANA (2016b). Svi ovi izvještaji pokazatelj su da je u pitanju pozitivan trend povratka raseljenih i izbjeglica nakon što su uvjereni da je sukob jenjao. To bi moralo podstaknuti pozive na obustavljanje sukoba, kao jedinog stvarnog rješenja za zaustavljanje egzodusa stanovništva.
Vođenje prljavog rata protiv Sirije prouzrokovalo je konfuziju kod raseljenih osoba i pogoršalo izbjegličku krizu na nekoliko načina. Prvo, terorizam koji podgrijavaju sponzori džihadističkih grupa vratio se kao bumerang Evropi i Turskoj, potaknuvši dodatnu evropsku intervenciju uz generisanje straha od terorista koji bi se mogli pridružiti redovima izbjeglica. Drugo, kampanja širenja dezinformacija u vezi odgovornosti za sirijski sukob također je doprinijela kreiranju rasističkog odnosa prema izbjeglicama i azilantima. Treće, militarizirani odgovori na izbjeglički fenomen (multinacionalni pomorski angažman u teritorijalnim vodama Grčke i Turske) podstrekava još veći strah Evrope od imigrantske ‘prijetnje’, što dodatno ide u prilog neprijateljstvu zemalja NATO saveza prema Siriji.

Napuštanje odgovornosti
Primijetili smo iz navedenog pogoršanje standardnog fenomena koji postulira da rat potiče na imigraciju ljudi, zbog konzistentne kampanje širenja dezinformacija u vezi sirijskog rata preko posrednika i njegove povezanosti sa evropskom izbjegličkom krizom tokom 2015. godine. Terorizam podgrijavan od strane NATO-a i arapskih zaljevskih monarhija, a koji je uperen protiv Sirije, imao je poguban efekat ‘bumeranga’, izazivajući time dalju evropsku intervenciju i dodatno pomjeranje ljudi sa njihovih ognjišta. Dezinformacije u vezi suštine ratova na Bliskom istoku pospješile su stvaranje konfuzije i straha od izbjeglica. Dezinformacije u pogledu rata u Siriji, napose, utemeljene su na kontinuiranom ponavljanju mita o tome kako su ‘mirni prosvjednici’ bili primorani uzeti oružje u borbi protiv Vlade, jer Vlada Sirije navodno nastoji eliminirati vlastite građane, ubijajući ih čak i bojnim otrovima, te da su zapadne sile obavezne ponovo se vojno angažirati u regionu kako bi zaštitile sebe i svijet od ekstremista i terorizma. Zapravo, kao što to jasno govore nezavisni dokazi, upravo te iste zapadne zemlje, uz pomoć njihovih bliskoistočnih saveznika (posebice Saudijske Arabije, Katara i Turske) još uvijek su glavni podupirači svake moguće antivladine oružane grupe kako u Siriji tako i u Iraku. Ako bacimo pogled na pitanje dislociranja stanovništva u širem smislu, primjetit ćemo da je teret za njihovo zbrinjavanje daleko veći na vladama zemalja čiji su oni građani ili na vladama susjednih zemalja. Samo je mali procenat, od 3 do 5 posto izbjeglica iz Afganistana, Iraka i Sirije dospio preko Mediterana u Evropu u jeku migrantske krize tokom 2015. godine. Dolazak nekih od njih može se povezati sa ratnim prilikama u Siriji i nestabilnim prilikama u Turskoj. Međutim, budući da je 80 posto izbjeglica koje su pristigle morskim putem iz Turske, to ukazuje na problem menadžmenta izbjeglica u samoj Turskoj. Tursko-evropski sporazum u vezi izbjeglica doprinio je znatnom smanjenju priliva izbjeglica morskim putem. Očito je da turske vlasti imaju mehanizme i znaju kako smanjiti ili povećati broj izbjeglica. Što se tiče uključivanja Rusije u rat u Siriji možemo reći da ne postoji korelacija između toga i priliva izbjeglica. Štaviše u tom pogledu postoji negativna korelacija. Na raspolaganju su nam pokazatelji koji govore da je otada došlo do povećanja trenda povratka interno raseljenih u Siriji, obzirom na napredovanje sirijske vojske u oslobađanju teritorija koje su dotada bile pod kontrolom džihadista koje podržava zapad, kao i usljed prekida vatre i procesa pomirenja.

Zapadni liberali često vjeruju da asimilacija izbjeglica iz drugih kultura predstavlja čin velikodušnosti, to pak nije istina kada vlade njihovih zemalja zapravo direktno doprinose rasplamsavanju ratnih sukoba koji od normalnih građana proizvode izbjeglice. Arhiepiskop Jean-Clément Jeanbart, nadbiskup Melikitske crkve u Halebu navodi kako on ‘nije sretan’ gledati kako se Sirijci protjeruju iz njihove domovine. On bi radije želio da zapadne zemlje učine više napora kako bi sirijskom stanovništvu pomogle da ostane u svojoj zemlji’ (u Vaillancourt 2016). SAD i nekoliko evropskih zemalja su velikim dijelom odgovorne za egzodus stanovništva i pogoršanje izbjegličke krize na Bliskom istoku, koje je zatim proizvelo evropsku migrantsku krizu kojom su zahvaćeni milioni ljudi. Nemoguće je govoriti o izvodljivim praktičnim rješenjima te krize bez rješavanja temeljnih izvora te krize. Prije svega je potrebno ispravno razumjeti suštinu nekolicine ratova koji se vode na Bliskom istoku, posebno faktora koji doprinose njihovom rasplamsavanju i širenju. Rješenje problema bit će moguće jedino onda kada evropske zemlje i druge članice NATO saveza prihvate vlastitu odgovornost i dio krivice, kako u ratovima tako i u generisanju izbjegličke krize.

Bibliografija:

 ABS (2016) ‘Syrian Refugees Who Want to Return Home Are Stuck in Germany’,1 June, online: http://abcnews.go.com/International/wireStory/syrian-refugees-return-home-stuck-germany-39522124
 Al Saadi Yazan (2014) ‘Iraqi refugees in Syria: Between a rock and a hard place’, Al Akhbar, April 11, online: http://english.al-akhbar.com/node/19388
 Alkousaa, Riham; Giorgos Christides; Ann-Katrin Müller; Peter Müller; Maximillian Popp; Christoph Schult; and Wolf Wiedmann-Schmidt (2016) ‘The Many Failures of the EU-Turkey Refugee Deal’, Spiegel Online, 26 May, online: http://www.spiegel.de/international/europe/the-refugee-deal-between-the-eu-and-turkey-is-failing-a-1094339.html
 Al-Shaqfa, Muhammad Riyad (2011) ‘Muslim Brotherhood Statement about the so-called ‘Syrian Revolution’’, General supervisor for the Syrian Muslim Brotherhood, statement of 28 March, online at: http://truthsyria.wordpress.com/2012/02/12/muslim-brotherhood-statement-about-the-so-called-syrian-revolution/
 Anderson, Tim (2016) The Dirty War on Syria, Global Research, Montreal
 Angry Arab (2016) ‘This is what the candidate for Syria's provisional (opposition) government wrote on Facebook: a holocaust’, The Angry Arab News Services, 4 August, online: http://angryarab.blogspot.com.au/2015/08/this-is-what-candidate-for-syrias.html
 AP (2015) ‘Syrian refugees return home due to intolerable conditions in host nations’, Indian Express, 5 October, online: http://indianexpress.com/article/world/world-news/syrian-refugees-return-home-due-to-intolerable-conditions-in-host-nations/
 AP (2016) ‘Video: 100s of displaced Syrians families return home in Damascus’, Globe and Mail, 20 Jan, online: http://www.theglobeandmail.com/news/world/hundreds-of-syrian-families-return-to-homes-near-damascus-as-part-of-truce/article28283547/
 Bajekal, Naina (2015) ‘Why the E.U. Is Offering Turkey Billions to Deal With Refugees’, Time, 19 October, online: http://time.com/4076484/turkey-eu-billions-dollars-refugee-slow/
 Barnard, Anne (2012) ‘U.S. and Turkey to Step Up ‘Nonlethal’ Aid to Rebels in Syria’, New York Times, 25 march, online: http://www.nytimes.com/2012/03/26/world/middleeast/us-and-turkey-to-step-up-nonlethal-aid-to-syrian-rebels.html?_r=0
 Bartlett, Eva (2016) ‘Western Corporate Media ‘Disappears’ over 1.5 Million Syrians and 4,000 Doctors’, Global Research, 14 August, online: http://www.globalresearch.ca/western-corporate-media-disappears-over-1-5-million-syrians-and-4000-doctors/5541005
 BBC (2011) ‘Syria troops 'killed in clashes' in Jisr al-Shughour’, 6 June, online: http://www.bbc.co.uk/news/mobile/world-middle-east-13672725
 Black, Ian (2014) ‘Syrian regime document trove shows evidence of 'industrial scale' killing of detainees’, The Guardian, 22 January, online: https://www.theguardian.com/world/2014/jan/20/evidence-industrial-scale-killing-syria-war-crimes
 Chulov, Martin (2015) ‘The worst place in the world? Aleppo in ruins after four years of Syria war’, The Guardian, 12 March, online: https://www.theguardian.com/world/2015/mar/12/worst-place-in-world-aleppo-ruins-four-years-syria-war
 CNA (2012) ‘Syrian violence drives 50,000 Christians from homes’, Christina News Agency, 27 March, online: http://www.catholicnewsagency.com/news/syrian-violence-drives-50000-christians-from-homes/
 Damascus Declaration (2005) ‘The Damascus Declaration for Democratic National Change’, English version in Joshua Landis blog ‘Syria Comment’, 1 November, online: http://faculty-staff.ou.edu/L/Joshua.M.Landis-1/syriablog/2005/11/damascus-declaration-in-english.htm
 DIA (1982) ‘Syria: Muslim Brotherhood Pressure Intensifies’, Defence Intelligence Agency (USA), May, online: https://syria360.files.wordpress.com/2013/11/dia-syria-muslimbrotherhoodpressureintensifies-2.pdf
 DIA (2012) Intelligence Report ‘R 050839Z Aug 2012’ in Judicial Watch, Pgs. 287-293 (291) JW v DOD and State 14-812, 18 May, online: http://www.judicialwatch.org/document-archive/pgs-287-293-291-jw-v-dod-and-state-14-812-2/
 Eurostat (2016) Record number of over 1.2 million first time asylum seekers registered in 2015, online: http://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-press-releases/-/3-04032016-AP
 Fadel, Leith (2015) ‘U.S. Backed Syrian Opposition Official Calls for the Extermination of Alawites’, Al Masdar News, 7 December, online: https://www.almasdarnews.com/article/u-s-backed-syrian-opposition-official-calls-for-the-extermination-of-alawites/
 Fisk, Robert (2012) ‘Inside Daraya - how a failed prisoner swap turned into a massacre’, 29 August: http://www.independent.co.uk/voices/commentators/fisk/robert-fisk-inside-daraya--how-a-failed-prisoner-swap-turned-into-a-massacre-8084727.html
 Fuchs, Richard (2015) ‘Survey leaves no doubt: Syrians are fleeing Assad’, Deutsche Welle, 11 October, online: http://www.dw.com/en/survey-leaves-no-doubt-syrians-are-fleeing-assad/a-18775789
 Gavlak, Dale and Yahya Ababneh (2013) ‘Syrians In Ghouta Claim Saudi-Supplied Rebels Behind Chemical Attack’, MINT PRESS, August 29, online: http://www.mintpressnews.com/witnesses-of-gas-attack-say-saudis-supplied-rebels-with-chemical-weapons/168135/
 Gladstone, Rick and C.J Chivers (2013) ‘Forensic Details in U.N. Report Point to Assad’s Use of Gas’, New York Times, 16 September, online: http://www.nytimes.com/2013/09/17/world/europe/syria-united-nations.html?_r=0&adxnnl=1&adxnnlx=1387381766-55AjTxhuELAeFSCuukA7Og
 Hasan, Mustafa and Qusai Alazroni (2016) ‘Iraqis flee Mosul clashes for relative safety of Syria’, 27 May, online: http://www.unhcr.org/news/latest/2016/5/57482e0e4/iraqis-flee-mosul-clashes-relative-safety-syria.html
 Hashem, Ali (2012) ‘Al Jazeera Journalist Explains Resignation over Syria and Bahrain Coverage’, The Real News, 20 March, online: http://therealnews.com/t2/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=74&jumival=8106
 Hassoun, Ahmad Badreddin Hassoun (2016) Personal communication from Syrian Grand Mufti Hassoun to this writer, 12 April, Damascus
 Hersh, Seymour M. (2013) ‘Whose Sarin?’ London Review of Books, Vol. 35 No. 24, 19 December, 9-12, online: http://www.lrb.co.uk/v35/n24/seymour-m-hersh/whose-sarin
 Hill, Adam (2016) ‘Russian Marines Take up Positions in Aleppo as 'Moderate' Rebel Groups Reject Ceasefire’, Russia Insider, 13 September, online: http://russia-insider.com/en/russian-marines-take-positions-aleppo-moderate-rebel-groups-reject-ceasefire/ri16421
 Holt, Kate (2016) ‘'I want to go home': Syrian refugees in Lebanon’, The Guardian, 12 march, online: http://www.theguardian.com/global-development/gallery/2016/mar/12/syrian-refugees-in-lebanon-want-to-go-home-zahle
 HRC (2014) ‘Report of the independent international commission of inquiry on the Syrian Arab Republic’, Human Rights Council, A/HRC/25/65, 12 February, online: http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/IICISyria/Pages/IndependentInternationalCommission.aspx
 HRW (2012) ‘Syria: Armed Opposition Groups Committing Abuses’, Human Rights Watch, 20 March, online: https://www.hrw.org/news/2012/03/20/syria-armed-opposition-groups-committing-abuses
 HRW (2015) ‘If only If the Dead Could Speak: Mass Deaths and Torture in Syria’s Detention Facilities’ Human Rights Watch, Washington, online: https://www.hrw.org/report/2015/12/16/if-dead-could-speak/mass-deaths-and-torture-syrias-detention-facilities
 IDMC (2016) ‘Syria IDP Figures Analysis’, Internal Displacement Monitoring Centre, update as at 19 September, online: http://www.internal-displacement.org/middle-east-and-north-africa/syria/
 ISTEAMS (2013) ‘Independent Investigation of Syria Chemical Attack Videos and Child Abductions’, 15 September, online: http://www.globalresearch.ca/STUDY_THE_VIDEOS_THAT_SPEAKS_ABOUT_CHEMICALS_BETA_VERSION.pdf
 Jaber, Hala (2011) ‘Syria caught in crossfire of extremists’, Sunday Times, 26 June, online: http://www.thesundaytimes.co.uk/sto/news/world_news/Middle_East/article657138.ece
 Krause-Jackson, Flavia (2011) ‘Syrian Christians Say Regime Change Could Hasten Extinction’, Bloomberg, 12 May, online: http://www.bloomberg.com/news/articles/2011-05-12/syrian-christians-say-arab-spring-changes-could-hasten-extinction
 Lefèvre, Raphaël (2013) The Ashes of Hama, Oxford University Press, London
 Levine, Mark (2006) ‘The new creative destruction’, Asia Times Online, 22 August, online: http://www.atimes.com/atimes/Middle_East/HH22Ak01.html
 Lloyd, Richard and Theodore A. Postol (2014) ‘Possible Implications of Faulty US Technical Intelligence in the Damascus Nerve Agent Attack of August 21, 2013’, MIT, January 14, Washington DC, online: https://www.documentcloud.org/documents/1006045-possible-implications-of-bad-intelligence.html#storylink=relast
 Matheson, Alison (2011) ‘Christians Under Attack From Anti-Government Protesters in Syria’, CP World, 5 may, online: http://www.christianpost.com/news/christians-under-attack-from-anti-government-protestors-in-syria-50104/
 Narwani, Sharmine (2014) Syria: The hidden massacre, RT, 7 May, online: http://rt.com/op-edge/157412-syria-hidden-massacre-2011/
 Nevradakis, Michael (2016) ‘Human Rights Lawyer Francis Boyle on US War Crimes, the Refugee Crisis in Europe and More’, Truthout, 4 April, online: http://www.truth-out.org/news/item/35486-human-rights-lawyer-francis-boyle-on-us-war-crimes-the-refugee-crisis-in-europe-and-more?tmpl=component&print=1
 Obama, Barrack (2014) ‘Obama's speech: Read the full text’, USA Today, 10 September, online: http://www.usatoday.com/story/news/politics/2014/09/10/obama-speech-full-text/15415287/
 OHCHR (2011) ‘OHCHR (2012) ‘Periodic Update’, Independent International Commission of Inquiry established pursuant to resolution A/HRC/S - 17/1 and extended through resolution A/HRC/Res/19/22, 24 May, online: http://www.ohchr.org/Documents/HRBodies/HRCouncil/CoISyria/PeriodicUpdate24May2012.pdf
 ORB (2014) ‘Three in Five Syrians Support International Military Involvement’, ORB International, July, online: http://www.opinion.co.uk/article.php?s=three-in-five-syrians-support-international-military-involvement
 ORB (2015) ‘ORB/IIACSS poll in Syria and Iraq gives rare insight into public opinion’, ORB International, July, online: http://www.opinion.co.uk/article.php?s=orbiiacss-poll-in-iraq-and-syria-gives-rare-insight-into-public-opinion
 Oweis, Khaled Yacoub (2012) ‘Syria activists report ‘massacre’ by army near Damascus’, 25 August: http://www.reuters.com/article/2012/08/25/us-syria-crisis-killings-idUSBRE87O08J20120825
 Parry, Robert (2013) ‘NYT Backs Off Its Syria-Sarin Analysis’, Global Research, 30 December, online: http://www.globalresearch.ca/nyt-backs-off-its-syria-sarin-analysis/5363023
 Ramadani, Sami (2012) ‘Between Imperialism and Repression’, Information Clearing House, 13 June, online: http://www.informationclearinghouse.info/article31570.htm
 Rothman, Noah (2014) ‘Dempsey: I know of Arab allies who fund ISIS’, YouTube, 16 September, online: https://www.youtube.com/watch?v=nA39iVSo7XE
 RT (2014) ‘Anyone but the US! Biden blames allies for ISIS rise’, 3 October, online: https://www.youtube.com/watch?v=11l8nLZNPSY
 Rycroft, Matthew (2016) ‘Eastern Aleppo City is now encircled by the regime...300,000 people are now effectively besieged’, UK Government, 25 July, online: https://www.gov.uk/government/speeches/eastern-aleppo-city-is-now-encircled-by-the-regime300000-people-are-now-effectively-besieged
 SANA (2016a) ‘Ghalawanji: 1.7 million displaced citizens returned to their areas, 11 April, online: http://sana.sy/en/?p=74121
 SANA (2016b) ‘Reconciliation Minister: 35,000 families expected to return home in Southern Damascus’, 12 May, online: http://sana.sy/en/?p=77091
 Seale, Patrick (1988) Asad: the struggle for the Middle East, University of California Press, Berkeley CA
 Sherlock, Ruth (2012) ‘Syrian rebels defy US and pledge allegiance to jihadi group’, The Telegraph (UK), 10 December, online: http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/syria/9735988/Syrian-rebels-defy-US-and-pledge-allegiance-to-jihadi-group.html
 Stack, Liam and Hania Mourtada (2012) ‘Members of Assad’s Sect Blamed in Syria Killings’, New York Times, December 12, online: http://www.nytimes.com/2012/12/13/world/middleeast/alawite-massacre-in-syria.html?_r=0
 Sterling, Rick (2015) ‘Seven Steps of Highly Effective Manipulators’, Dissident Voice, 9 April, online: http://dissidentvoice.org/2015/04/seven-steps-of-highly-effective-manipulators/
 Syrian Observer (2016) ‘More villagers return home as Hama reconciliations push forward’, 24 March, online: http://syrianobserver.com/EN/News/30758/More_Villagers_Return_Home_Hama_Reconciliations_Push_Forward
 TESEV (2012) ‘The perception of Turkey in the Middle East 2011’, Türkiye Ekonomik ve Sosyal Etüdler Vakfi, Istanbul, February, online: http://www.tesev.org.tr/the-perception-of-turkey-in-the-middle-east-2011/Content/236.html
 Tharoor, Ishaan (2016) ‘Some Syrian refugees in Canada already want to return to the Middle East’, The Washington Post, 26 January, online: https://www.washingtonpost.com/news/worldviews/wp/2016/01/26/some-syrian-refugees-in-canada-already-want-to-return-to-the-middle-east/
 The Syria Campaign (2015) ‘Care about refugees? Listen to them’, 9 October, online: https://diary.thesyriacampaign.org/what-refugees-think/
 Thompson, Alex (2012) ‘Was there a massacre in the Syrian town of Aqrab?’ 14 December: http://blogs.channel4.com/alex-thomsons-view/happened-syrian-town-aqrab/3426
 Truth Syria (2012) ‘Syria – Daraa revolution was armed to the teeth from the very beginning’, BBC interview with Anwar Al-Eshki, YouTube, 7 November, online: https://www.youtube.com/watch?v=FoGmrWWJ77w
 TSC (2015) ‘Listen To Refugees - First Survey of Syrian Refugees in Europe’, survey results spreadsheet, The Syria Campaign, online: https://docs.google.com/spreadsheets/d/1WYn4N7STdP2eW3EYdX86Gsb6lxE4VrcNvZ4aEczsFwI/edit#gid=833561282
 UNHCR (2016) ‘Global Focus, Syrian Arab Republic’, United Nations High Commission for Refugees, update as at 19 September, online: http://reporting.unhcr.org/node/2530#_ga=1.245483460.1547106981.1474264789
 UNHCR (2016a) ‘Global Focus, Iraq’, United Nations High Commission for Refugees, update as at 19 September, online: http://reporting.unhcr.org/node/4505#_ga=1.250864198.1547106981.1474264789
 UNHCR (2016b) ‘Global Focus, Afghanistan’, United Nations High Commission for Refugees, updated as at 19 September, online: http://www.unhcr.org/pages/49e486eb6.html
 UNHCR (2016c) ‘Afghanistan Fact Sheet 2015’, United Nations High Commission for Refugees, August, online: http://www.unhcr.org/protection/operations/50002021b/afghanistan-fact-sheet.html
 UNHCR (2016d) ‘Refugees/Migrants Emergency Response – Mediterranean’, United Nations High Commission for Refugees, update as at 19 September, online: http://data.unhcr.org/mediterranean/country.php?id=83
 Vaillancourt, Philippe (2016) 'Archbishop tells Canada: accepting refugees won't help Syria', Catholic Herald, 2 May, online: http://www.catholicherald.co.uk/news/2016/05/02/archbishop-tells-canada-accepting-refugees-wont-help-syria/
 Valiente, Alexandra (2016) ‘Syrian front: Over 1000 IDPs return home daily’, 30 March, Uprooted Palestinians, online: http://uprootedpalestinians.blogspot.com.au/2016/03/syrian-front-over-1000-idps-return-home.html
 van der Lugt, Frans (2012) ‘Bij defaitisme is niemand gebaat’, from Homs, 13 January, online: https://mediawerkgroepsyrie.wordpress.com/2012/01/13/bij-defaitisme-is-niemand-gebaat/
 Wikileaks (c2014) ‘NEW IRAN AND SYRIA 2.DOC’, Hillary Clinton Email Archive, online: https://wikileaks.org/clinton-emails/emailid/18328
 Wilkes, Sybella and Leo Dobbs (2010) ‘Iraqi refugees in Syria reluctant to return to home permanently: survey’, UNHCR, 8 October, online: http://www.unhcr.org/news/latest/2010/10/4caf376c6/iraqi-refugees-syria-reluctant-return-home-permanently-survey.html