Barbarstvo DAIŠ-a i islamski svijet

pdf

Sažetak
Nije nimalo teško govoriti o DAIŠ-u ( ISIL) imajući u vidu strahovite zločine koje su počinili u Iraku, Siriji i Sjevernoj Africi. Teško je ne govoriti ništa o DAIŠ-u i ostalim ekstremističkim islamskim grupama. Umijeće negovorenja ima raznovrsne oblike. Nekad, kao Al-Jazeera treba biti toliko drzak i pred očima milijonskog auditorijuma za ekstremističke zločince kazati da su to „borbene grupe“ i uopće se ne osvrnuti na zločine koje čine. Ili poput neki "magazina" i ostalih ekstremnih sajtova ubistva opravdavati „pravom na odbranu i osvetu“. Posljednjih godina zapadne zemlje su podržavale sve pobunjeničke skupine suprotstavljene Basharu al-Assadu te su (ne)izravno odgovorne za situaciju sa kojom se sada suočavamo.
Ključne riječi: DAIŠ, Irak, Sirija, Sjeverna Afrika, ekstremisti


Philippe - Joseph Salazar je napisao: „Ko su oni? Neprijatelji oko čijeg niti imena se ne možemo usaglasiti. A ovo je samo vrh ledenog brijega našeg problema. Evropski demokrati još uvijek tragaju za adekvatnim nazivom i to je pokazatelj političke nemoći spram neprijatelja na kojeg motrimo kao na avetinjsko otjelovljenje; kao na čudovište sa hiljadu različitih oblika koje je toliko užasno da čak ne želimo ni razmišljati o njemu a kamoli da ga definiramo i detektiramo. Naravno, dokle god budemo zarivali glavu u pijesak kao noj i dokle god ne budemo željeli detektirati ovog novog neprijatelja nećemo ni moći ozbiljno mu se suprotstaviti.“
Nije nimalo teško govoriti o DAIŠ-u ( ISIL) imajući u vidu strahovite zločine koje su počinili u Iraku, Siriji i Sjevernoj Africi. Teško je ne govoriti ništa o DAIŠ-u i ostalim ekstremističkim islamskim grupama. Umijeće negovorenja ima raznovrsne oblike. Nekad, kao Al-Jazeera treba biti toliko drzak i pred očima milijonskog auditorijuma za ekstremističke zločince kazati da su to „borbene grupe“ i uopće se ne osvrnuti na zločine koje čine. Ili poput neki "magazina" i ostalih ekstremnih sajtova ubistva opravdavati „pravom na odbranu i osvetu“. Posljednjih godina zapadne zemlje su podržavale sve pobunjeničke skupine suprotstavljene Basharu al-Assadu te su (ne)izravno odgovorne za situaciju sa kojom se sada suočavamo. Koalicija Saudijske Arabije, Katara, Turske i zapadnih zemalja s ciljem svrgavanja Assadove vlade rezultirala je formiranjem novih paravojnih skupina, scenario sličan libijskom. Ovo opasno kockanje Zapada sa muslimanima izazvalo je podivljalost kojoj se ne nazire kraj. DAIŠ i Boko Haram su ponikli iz vojnih skupina kao što su Al-Qaeda, Talibani i na desetine drugih vehabijskih i selefijskih grupa i sa idejno-političkog gledišta korijeni radikalno-ekstremne muslimanske vojne misli sežu do Muslimanske braće i vehabizma.
Najveću izdaju kada se radi o podršci vojnim i vehabijskim proselefijskim skupinama počinili su intelektualci. Oni su istražuju i pišu o ovome bez poznavanja suštine vehabizma i selefizma povodeći se za destruktivnim strujama koje imaju za cilj uništenje sunitskoga islama, krvoprolića, etičko, mezhepsko i religijsko čišćenje a sve pod izlikom uspostave demokracije. Rušenje sunitskih sistema na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi s ciljem uspostave demokracije i sloboda prouzročilo je ubistva i protjerivanje miliona ljudi te ovladavanje naftnim i energetskim izvorima posredstvom zapadnih konzorcija. Kvaziintelektualci našeg doba u ekstremnim skupinama nastoje pronaći povratak autentičnoj tradiciji, elemente suprotstavljanja Zapadu, oponiranje modernizmu ili suprotstavljanje šiijama, dervišima i kršćanima. Dovoljno je samo spomenuti šiije da grupa svršenika saudijskih univerziteta izda fetvu o ubijanju sljedbenika ovog islamskog pravca ili u najmanju ruku da ih se proglasi otpadnicima od vjere. Na taj način saudijski svršenici u regiji Balkana, kopirajući svoje duhovne oce, posežu za izdavanjem čudnih fetvi.
Odbrana vehabijsko-selefijske misli se promovira pod krinkom „odbrane tradicije“. Tradicija prema mišljenju ove skupine predstavlja rušenje i neprijateljstvo sa svim onim što ne korespondira sa njihovim stiješnjenim stajalištem. Ovakva tradicija predstavlja jednu okoštalu, splasnutu lešinu. Oni veoma dobro znaju kako tinejdžerima, posebno konvertitima u islam „utuviti“ ovaj način poimanja tradicije i suština opasnosti je u tome da službeni branitelji islama nisu učinili ništa u idejnom suprotstavljanju sa ovom skupinom. Godinama ranije kada se ukazivalo na opasnost vehabizma i selefizma u regionu Balkana duhovni čelnici i intelektualci muslimana su se iščuđavali i govorili da u Bosni i Hercegovini ne postoji ništa što bi se moglo nazvati vehabizmom. „Vehabijska tradicija“ i saudijska vlast utemeljena na ovoj ideologiji prevazilazi okvire tradicije o kojoj se govori u političko-religijskom diskursu Bošnjaka. Ovdje se radi o neprimjerenoj, okoštaloj i zaostaloj tradiciji naspram tradicije utemeljene na suživotu koji počiva na toleranciji, ljubavi i susretljivosti.
„Branitelji tradicije“ obrću saudijske dolare uz podršku zapadnih zemalja. Nedavno je Independent objavio izvještaj bivšeg direktora Britanske obavještajne slušbe (MI6) u kojem otkriva neke činjenice o formiranju DAIŠ-a te o podršci koju im daju Saudijska Arabija i Katar: „Bandar ibn Sultan, bivši direktor saudijske obavještajne službe je izjavio da će se patnje koje su nacisti pričinili Jevrejima sručiti na glavu šiija i alevija.“ Saudijska Arabija je pomogla DAIŠ-u da zauzme sjever Iraka jer Rijad ovo smatra „dijelom opsežnih operacija masakra nad šiijama i uspostavu života kakav su Jevreji imali pod nacistima“.
Isti izvor navodi: „Bandar ibn Sultan mi je prije događaja 11. septembra 2001. u Njujorku u razgovoru rekao: 'Nije daleko dan kada će na Bliskom istoku milijarda sunita zagospodariti nad šiijama.'“ Bandar ibn Sultan je pod ovim podrazumijevao masakr nad šiijama. Onaj smrtni čas koji je šiijama nagovijestio Bandar ibn Sultan je došao. Samoubilačke akcije izvedene od 2003. pa do danas prouzročile su masovna ubistva šiija. Saudijska Arabija je pomogla DAIŠ-u u zauzimanju sjevera Iraka, tj. povijesnih gradova Ninive i Mosula pri čemu su ubijane šiijske žene i djeca i izvršen masakr nad studentima u kampu Speicher da bi ih se potom pokopalo u masovnu grobnicu.
Bivši direktor MI6, Richard Billing Dearlove dalje navodi: „Podignute su u zrak šiijske grobnice i njihova džamija u Mosulu i u jednom šiijskom gradiću u blizini Tel Afara a DAIŠ je zaposjeo četiri hiljade kuća kao „ratni plijen“. Tako je život šiija u Iraku i alevija koji predstavljaju sirijski šiijski ogranak, kao i život kršćana i pripadnika drugih manjina postao gori negoli život Jevreja u regionima pod kontrolom nacista 40-tih godina minulog stoljeća. Basnoslovna i kontinuirana materijalna potpora Saudijske Arabije i Katara DAIŠ-u imala je temeljnu i važnu ulogu u njihovu zauzimanju regiona sa sunitskim stanovništvom u Iraku jer se to ne bi moglo izvesti s takvom lakoćom, a bez saudijske saglasnosti i materijalne potpore ne bi bila izvodljiva ni saradnja između sunitske većine u Iraku i DAIŠ-a.“ U svemu tome DAIŠ predstavlja veliku prijetnju za Zapad. Do sada je DAIŠ izveo nekoliko terorističkih akcija i na tlu Evrope, kao teroristički akt u Parizu, ali je 99 % operacija DAIŠ-a usmjereno protiv muslimana.
Namjera Bandar ibn Soltana je masakr nad šiijama, alevijama i ostalim manjinama s ciljem širenja vehabizma. Vlade Saudijske Arabije i Katara svojom liderskom strategijom predstavljaju najvažniji faktor u širenju talibana, Boko Harama, Al-Qaede i DAIŠ-a. Godine 2009. Wikileaks je objavio dokumente sa izjavom Hillary Clinton, bivšom američkom državnom sekretarkom, u kojoj stoji: „Saudijska Arabija je glavna i nesporna baza Al-Qaede, talibana, i ostalih terorističkih grupacija.“ I Turska koja podržava Al-Asadovo svrgavanje ima logističku ulogu za DAIŠ.
Fagh Monif, jedan saudijski analitičar u novinama Asharq Al-Awsat podsjeća da se za upoznavanje sa DAIŠ-om treba osvrnuti unazad i pogledati „Muslimansku braću“. Hassan al-Banna, bivši lider ove grupe je 1936. uspostavio jedan tajni specijalni servis koji je imao zadatak suprotstavljati se neprijateljima Egipta i islama. Međutim, ovaj je servis izmakao kontroli i nije se povinovao naredbama svojih osnivača. To je išlo dotle da je šejh Mohammad Motawalli al-Shoarawi, egipatski mufessir, kazao kako je Abdorahman al-Sanadi, direktor tajnog servisa grupe „Muslimanska braća“ odgurnuo Banna-a te da je ovaj lider samo zahvaljujući svojim suradnicima mogao sačuvati „ravnotežu“ i ne pasti. Moć ovog tajnog servisa je jačala te mu se u periodu liderstva Mohammada al-Banna niko nije mogao suprotstaviti sve dok kadija Hasan Ismail al-Hadibi nije smijenio Abdorahman al-Sanadija i na koncu razformirao ovaj tajni servis.

Antiislamizam DAIŠ-a
Grupa DAIŠ poznata kao Islamska država Iraka i Sirije je trenutno najaktivnija i najradikalnija tekfirijska grupa koja djeluje u regionu Sirije i Iraka. Ova teroristička organizacija sastavljena od selefijskih, vehabijskih i ba'askih snaga uživa otvorenu i prikrivenu podršku nekih zemalja (Saudijske Arabije, Katara, Turske). Tekfirijska grupa DAIŠ u početku je pod sloganom zaštite prava sirijskih sunita ušla u rat sa vladom ove zemlje ali je usljed uzastopnih poraza od strane sirijske vojske, gubitka gradova i strateških tačaka te rezultata demokratskih izbora u Iraku i Afganistanu započela široku invaziju na Irak potpomognuta vojno i obavještajno od strane nekih zemalja te ovladala nekim gradovima i važnim regionima ove zemlje.

Kako se pojavio DAIŠ
U suton 9. juna 2014. paravojne formacije (DAIŠ) stavile su pod svoju kontrolu veći dio šireg regiona grada Mosula, poput vojnih kasarni i aerodroma. U regionu Ninive stacioniralo se oko 1300 naoružanih paravojnih formacija a usljed ovog napada oko 500 000 stanovnika Mosula napustilo je svoje domove. Nouri al-Maliki, irački premijer, tražio je čvrstu riješenost naroda u suprotstavljanju DAIŠ-u te dodao kako je napad na Mosul rezultat jedne velike zavjere: „Teroristi su uz pomoć zavjere iznutra uspjeli zauzeti Mosul i vojska će ovo pitanje riješiti snagom oružja“.
DAIŠ je najstarija od svih naoružanih formacija koje operiraju u Siriji i regionu. Njeno osnivanje datira od 2004., od vremena kada je Abu Mus'ab al-Zarkavi čije je pravo ime Ahmad Fazel al-Nazal al-Halaile, terorist porijeklom iz Jordana, koji je došao u Afganistan kako bi obučavao gerilce i 2006. otišao u Irak gdje je kao vođa Al-Qaede formirao skupinu pod nazivom „Džema'at-e touhid ve džihad“. Zarkavi koji je rukovodio ovom grupom dao je prisegu ogranku Al-Qaede pod vođstvom Osame bin Ladena i postao predstavnik Al-Qaede u ovom regionu. 2006. mediji su objavili vijest o formiranju vojne grupe pod imenom Islamska država Iraka pod vođstvom Abu Omera al-Bagdadija koja je objedinila sve fundamentalističke formacije i skupine koje su djelovale u Iraku. Al-Qaeda koja je u vrijeme američke okupacije Iraka slovila kao jedna antiamerička grupa uspjela je privući veliki broj mladih Iračana koji su se protivili američkom prisustvu u svojoj zemlji te je formirala najjaču paravojnu formaciju u Iraku. Zarkavi je ubijen 2006. od strane američke vojske, a na njegovo mjesto je došao Abu Hamza al-Mohajir. Abu Hamza koji je bio član partije „Ihvan al-moslemin“ 1982. pridružio se islamskom ratu u Egiptu da bi 1999. otišao u Afganistan gdje je od strane Al-Qaede obučavan za proizvodnju eksplozivnih sredstava. Al-Mohajir je uložio ogroman napor u ekspanziji DAIŠ-a. On je idejni tvorac različitih antiameričkih operacija. Ubijen je zajedno sa Abu Omerom Bagdadijem i nekolicinom visokih zapovjednika ove skupine 2010. prilikom zajedničkog američko-iračkog napada.
Savjetodavno vijeće tzv. Islamske države Iraka 10 dana nakon ovih događanja je sazvalo sastanak na kojem je za vođu izabran Abu Bakr al-Bagdadi. Njegovo pravo ime je Ibrahim ibn Avad ibn Ibrahim al-Badri. Rođen je 1971. u jednoj religioznoj selefijsko-tekfirijskoj porodici u gradu Samari. Završio je islamski fakultet u Bagdadu na kojem je i magistrirao i doktorirao te je stekao potpuno obrazovanje iz povijesnih, fikhskih i šerijatskih znanosti kao i islamske kulture. Svoje djelovanje Bagdadi je započeo podukom i parolama a potom se okrenuo i vojnom djelovanju. Danas slovi za najpozvanijeg selefijskog teoretičara u iračkim regijama Dejale i Samara. Svoju aktivnost je započeo u džamiji Imam Ahmad ibn Hanbal i formirao malu skupinu nazvanu „Vojska ehli sunneta ve-l-džema'ata“.
Nakon što je izveo nekoliko terorističkih akcija i učestvovao u uličnim sukobima u suradnji sa nekolicinom svojih fundamentalnih istomišljenika Bagdadi je formirao prvu tekfirijsku džihadsku skupinu s kojom je operirao u Bagdadu, Samari i Dejalei. Bagdadi je iskoristio krizu i haos u Siriji i pod izlikom pružanja pomoći sirijskim sunitima ušao je na sirijsku teritoriju, zauzeo znatan dio njezine teritorije na istoku i u saradnji sa ostalim tekfirijskim skupinama kao što su Jabhat al-Nusra i „Slobodna vojska“ te uz potporu nekih zapadnih zemalja, Amerike, Izraela, Turske i Saudijske Arabije stupio u rat sa sirijskom vladom i narodom.

Preduvjeti i uzroci napada DAIŠ-a na Irak
Brojni su uzroci posljednjih napada naoružanih terorista DAIŠ-a na Irak. Korijene napada tekfirijske skupine DAIŠ treba tražiti u uzastopnim porazima njenih idejnih vođa u Afganistanu, Siriji i Iraku, kao i u sljedećim razlozima:
Neuspjeh Talibana u Afganistanu. Talibani su namjeravali uzeti vlast u svoje ruke istovremeno sa ulaskom američkih snaga u ovu zemlju ali su rezultati predsjedničkih izbora pomrsili njihove račune;
Uzastopni porazi na frontu sa jedne strane te rezultati predsjedničkih izbora u Siriji koji su naišli na veliki odziv naroda i izbor Bashara al-Assada prouzročili su da skupina DAIŠ poprište bitke premjesti iz Sirije u Irak;
Neslaganje iračke vlade i parlamenta oko izbora premijera ove zemlje i formiranje centralne vlade koja je ignorirala sigurnosna pitanja osiguralo je preduvjete za napad oružanih grupa na ovu zemlju;
Velika zabrinutost zemalja koje podržavaju terorističke skupine od povratka plaćenih ubica kao što je skupina Black Water te korištenje surovih ekstremista za djelovanje po američkom nalogu protivno zahtjevima iračkog i sirijskog naroda koje stvara jednu neljudsku i surovu sliku islama;
Potpora saudijskom prednacrtu koji ima za cilj rasparčavanje Iraka, slabljenje šiija i iračke vlasti te opadanje iračkog utjecaja u regionu;
Smanjenje utjecaja i uloge Irana u Iraku i na prostoru Bliskog istoka;
Informatička i oružana potpora DAIŠ-u od strane Izraela s ciljem izazivanja etničko-mezhepskih sukobâ, uništavanja ekonomske infrastrukture te uklanjanje Iraka iz skupine zemalja koje predstavljaju potencijalnu opasnost za Izrael;
Američka politika u kontekstu formiranja velikog Bliskog istoka, rasparčavanja Iraka sa tri razine vlasti: Kurdistanska autonomija, sunitska vlast, šiijska vlast;
Zauzdavanje i spriječavanje jačanja iranskog utjecaja u regionu Bliskog istoka pod američkim patronatom;

Zločini DAIŠ-a
Mohammad Javad Zarif, iranski ministar vanjskih poslova je izjavio: „Zločini koji su do sada počinjeni od strane ekstremista i njihovi nasilnički napori u podrivanju i etničkom čišćenju u Siriji i Iraku uzdrmali su svijet. Teroristički napadi u Evropi posredstvom skupina povezanih sa Al-Qaedom, masakr u Bagi 2015. koji su izvršili pripadnici Boko Haram-a, teroristički napad na nacionalni muzej Tunisa, samoubilački akt na civile u Jalalabadu u Afganistanu, odsjecanje glava 21-om egipatskom koptskom kršćaninu u Libiji te ubistvo 147 studenata u Keniji u svega nekoliko mjeseci jasno su ukazali na sve veću prijetnju koja dolazi od strane ekstremističkih skupina.“
Opsežni zločini kao ubistva, silovanja, prisiljavanje na promjenu religije, mučenja i tretiranja ljudi kao roblje koja besramno sprovodi DAIŠ, a koja se promoviraju na društvenim mrežama pokazuje koliku prijetnju predstavlja ova skupina. Članstvo DAIŠ-a koje se proteže na 90 zemalja svijeta u koje spadaju i „zapadne industrijske demokracije“ predstavlja prijeteći pokazatelj koji govori o zlu organiziranih društvenih strujanja.
Tekfirska tendencija ove terorističke skupine dopušta da sasvim jednostavno opravdavaju napade i pljačke koji su iz dana u dan sve učestaliji na različite društvene slojeve i uzimaju ih kao roblje.
Njihovi zločini idu tako daleko da sežu i do konkurentskih pripadnika drugih tekfirijskih skupina, kakav su primjer skupine DAIŠ i Jabhat al-Nusra koje su u nekoliko navrata odsijecale glave pripadnicima suprotne strane. Tako je u sukobima između ove dvije skupine marta 2014. na sjeveru Sirije ubijeno više od hiljadu osoba.
U regionima pod svojom kontrolom članovi DAIŠ-a primoravaju žene na brak sa njima. Većina žena regije Al-Rakka zbog ponašanja DAIŠ-a napuštaju svoje domove. Jedna od žena iz ove regije izjavila je kako DAIŠ postupa sa njima kao sa životinjama te kako je ženama i djevojkama Rekke odvratno ovakvo postupanje pripadnika terorističke i tekfirske skupine DAIŠ prema njima. Jedna od žena je prisilni brak djevojaka sa članovima DAIŠ-a izjednačila sa silovanjem rekavši kako DAIŠ primjenom sile ili na prevaru novcem i bogatstvom udaje djevojke za svoje članove. Druga je kazala kako pripadnici DAIŠ-a na taj način zadovoljavaju svoje seksualne prohtjeve.
Sistematsko rušenje povijesnih džamija, svetišta, crkava, drevnih grobnica i bogomolja i njihovo skrnavljenje te bezobzirno uništavanje antičkih spomenika koji predstavljaju dio svjetske kulturne baštine pokazuje kakvu budućnost ovi ekstremisti planiraju u regionu. Tome u prilog govori i njihovo uništavanje božanstava i kakav scenario pripremaju za manjinsko stanovništvo regije. Masakr nad 1700 pitomaca vojnog zrakoplovnog Univerziteta u Iračkom gradu Tikritu, juna 2014., te korištenje društvenih mreža za propagiranje ovog strašnog zločina pokazuje kakva budućnost očekuje irački narod ukoliko se ne uspije oduprijeti ovim ekstremistima. Ovaj masakr je u sklopu sveobuhvatnih napada usmjerenih protiv društvene strukture regiona i njegova bogatog i raznovrsnog kulturnog naslijeđa. Nema riječi kojima bi se opisali akti koje poduzimaju pristaše DAIŠ-a a koji daju jednu iskrivljenu percepciju istinskog islama, poput masovnih ubijanja čije su slike obišle sve društvene mreže, seksualno ropstvo žena nazvano „džihad ženâ“, genocid (nad sljedbenicima politeističkih religija), pljačka javne imovine, javna ubistva novinara i plemenskih vođa i sl.
DAIŠ, Boko Haram, Al-Qaeda, Talibani, Lashkar-e Taiba i na desetke drugih skupina djeluju na principima vehabijsko-selefijske ideologije. Vehabizam i njihov radikalni ogranak „Muslimanske braće“ duboko oponiraju suvremenom svijetu. Oni ne samo da Zapad i zapadnu civilizaciju smatraju varvarskom i satanskom nego i ostale muslimane-neistomišljenike, kao šiije, alevije, izedije, sufije i druge smatraju protivnicima povratka čistoj i autentičnoj tradiciji. Opasnost vreba iz suštine retrogradne religijske misli. Samo sa iskrenim i čistim pristupom može se suprotstaviti ekstremizmu i radikalizmu. Bliži se vrijeme kada će se prekinuti duhovno-dolarska veza sa ocima zaštitnicima terorizma - Saudijskom Arabijom, Katarom i napose Erdoganovom Turskom.