Svijet prema ISIL-u

pdf

Sažetak
Od 80-tih godina prošlog stoljeća rat u Afganistanu pokrenuo je krvoproliće džihadista i postavio operacijske osnove iz kojih će kasnije nastati Al Qaeda. Još od tada ova ideologija je omogućila selefijskom pokretu da oživi nakon teških udaraca koje je pretrpio. Dalekosežna ideologija selefijskog džihada je prerasla u snažan društveni pokret koji je prožet pregrštom ideja, kultnih vođa, sa pristalicama diljem svijeta, mrežama smišljenima za vrbovanje boraca te teoretičarima i propovjednicima koji pružaju svojim pripadnicima ideološku i teološku potporu. Na taj način je privukla pažnju manjih sunitskih zajednica diljem svijeta.
Ključne riječi: Al Qaeda, selefijski pokret, džihad, suniti

ISIL će nastaviti da postoji sve dok postoje faktori koji su pokrenuli njegov uspon u Iraku, Siriji i dalje.
Iako kobni uspon ISIL-a treba biti kontekstualiziran unutar društvenih i političkih prilika u Iraku, Siriji i drugih država, svjetonazor i ideologija ove grupe moraju se shvatiti podjednako ozbiljno. Uostalom, ideologija jeste sastojak koji drži na okupu selefijske džihadiste, te ostale ekstremističke grupe, koji su poznati svijetu kao radikalni vjerski aktivisti. Selefijski pokret džihada nastao je iz saveza ultrakonzervativnog saudijskog selefizma (ili vehabizma) i revolucionarnog egipatskog islamizma, koji je bio inspiriran velikim egipatskim teoretičarem, Sayyidom Qutbom. Od 80-tih godina prošlog stoljeća rat u Afganistanu pokrenuo je krvoproliće džihadista i postavio operacijske osnove iz kojih će kasnije nastati Al Qaeda. Još od tada ova ideologija je omogućila selefijskom pokretu da oživi nakon teških udaraca koje je pretrpio. Dalekosežna ideologija selefijskog džihada je prerasla u snažan društveni pokret koji je prožet pregrštom ideja, kultnih vođa, sa pristalicama diljem svijeta, mrežama smišljenima za vrbovanje boraca te teoretičarima i propovjednicima koji pružaju svojim pripadnicima ideološku i teološku potporu. Na taj način je privukla pažnju manjih sunitskih zajednica diljem svijeta.
Bez obzira na to šta će se desiti sa ISIL-om, koji je produžetak ovog globalnog selefijskog pokreta - mesijanska ideologija ove grupe je tu da ostane, te je vjerovatno da će steći još pristalica u politički i društveno polariziranom arapsko-muslimanskom svijetu. Pripadnici ISIL-a se hvale kako se tok historije preokrenuo u njihovu stranu, i da se nalaze na vrhuncu historijskog uspjeha.
Historijski gledano, kohorte ISIL-a predstavljaju novi talas, generaciju post-Al Qaeda džihadista, koji su uspješno iskoristili postojeći sukob identiteta među sunitima i šiitima na Bliskom istoku. Američka invazija i okupacija Iraka 2003. godine je prouzrokovala rascjep u ionako podijeljenom iračkom društvu. Razdor unutar iračkih institucija, vojske i iračke vodeće partije su potaknuli žestoku borbu za moć, koja se većinom odvijala duž sektaških linija, stvarajući razdor u društvu. Takav razdor je omogućio pojavu nevladinih aktera i naoružanih pobunjeničkih snaga, poput Al Qaede, koja se nakon 2003. godine infiltrirala u razorene političke institucije u Iraku. Za razliku od Al Qaede, čiji je fokus njen daleki neprijatelj Amerika i njeni evropski saveznici, ISIL i slične grupe insistiraju na svom sunitskom identitetu kojeg pokreće imanentna, pa čak i genocidna ideologija. Ideološka retorika ovakvih grupa nije vođena novim pogledima na svijet, kako to grupa tvrdi, već politikom identiteta čiji je bitan oslonac religija. Ona može poslužiti kao djelotvorna okosnica za društveni identitet, pogotovo u područjima zahvaćenim ratom gdje je osjećaj neizvjesnosti primjetan te kultivira lojalnost unutar grupe koja samu sebe predstavlja kao jedini ispravni put.
Pružajući jasnu strukturu kroz strog set pravila i vjerovanja, te svjetonazor koji potencira život nakon smrti, ISIL pojedincu obećava vječno članstvo u grupi, što se može činiti jako primamljivim za ljude sklone egzistencijalnoj tjeskobi. Štaviše, učenjaci ističu da postoji nekoliko faktora koji doprinose ovoj (abrahamskoj) ideologiji, uključujući dualizam (apsolutnu kategorizaciju na dobro i zlo), neprikosnoveni autoritet (vjerske knjige ili vođe), selektivnost (biranje određenih vjerovanja i običaja) i milenarizam. Jedan aspekt se čini vitalnim među ovim faktorima: „protudjelovanje” koje poprima oblik odbojnosti prema sekularnoj savremenosti i koji nije samo usmjeren ka ljudima van fundamentalističkih grupa, već i ka pripadnicima tih istih grupa za koje se ne smatra da su „istinski vjernici“.
Ova apsolutistička ideologija, koja istovremeno akcentira ekskluzivnost i projicira univerzalnu viziju, predstavlja dio fundamentalističke strategije kojom se pridobijaju novi pripadnici ISIL-a. Primjerice, raširena pojava regrutiranja bombaša samoubica ne predstavlja povratak korijenima islama za koji se ISIL navodno zalaže, već njihov veoma učinkovit modus operandi.
Prema ISIL-u svijet je zamrznut u vremenu i prostoru, pravila i zakoni Arabije iz sedmog stoljeća su inkorporirani u 21. stoljeće. Samoproglašeni lider ISIL-a, Ebu Bekr al-Bagdadi, i njegovi saradnici prikazuju sebe u borbi sa Dedžalom, oslobađajući put za konačnu pobjedu Mehdija (prema predajama veliki islamski vladar koji će ujediniti cijeli svijet i osloboditi ga nepravde i zla) i islama. ISIL-ov pogled na svijet je totalitaran, te isključuje politički pluralizam, konkurenciju i razlike u stavovima. Bagdadi i njegovi saradnici kažnjavaju i izopćavaju mogućnost slobodnog mišljenja i ideju da bi trebao postojati neki legitimni poredak – bilo da je on sa drugačijeg muslimanskog ili nemuslimanskog ideološkog stanovišta. Jedan od glavnih propagatora i službenih glasnogovornika ISIL-a, Abu Muhammed al-Adnani, čije je pravo ime Taha Sobhi Falaha, je nakon uspostave Islamske Države zahtijevao da se sve džihadske frakcije obavežu na odanost novom kalifi Bagdadiju, a da je zakonitost svih ostalih emirata, država i organizacija nevažeća. Izjavio je sljedeće: „Vrijeme je da se okonča ovo gnusno partizanstvo, disperzija i podjele, jer ovo stanje nipošto nije od Allaha. Nećete nauditi Državi ako je napustite ili zaratite protiv nje, naudit ćete sami sebima.” Po njima, kalifat nije samo politički entitet već i kolektivna vjerska dužnost (wajib kifaʼi) koji je put ka spasenju, jer su muslimani bili u grijehu otkako su zaboravili na dužnost pripadnosti kalifatu, i sve od tada, ummet nije mogao živjeti časno i uživati u pobjedama.

Politika i taktike
Ipak, iza romantičarske ideje o kalifatu leži politika identiteta, a srž ISIL-ove ideologije čini afirmaciju sunitskog identiteta i redefinisanje pravog islama. ISIL je koristio svoju mesijansku ideologiju da uguši islamističke i nacionalističke grupacije u područjima pod njihovom upravom. Njihov raison d’être je da sve preobrate u svoje vjerovanje, uključujući i protivnike koji dijele sličnu viziju. Ovaj tvrdokorni pogled ISIL-a je prouzrokovao pravo rasulo među globalnim pokretom džihada, čak je doveo do raskola između ISIL-a i Al-Nusre, koja je prvobitno sačinjena po Bagdadijevim naredbama. Jedan od ključnih razloga je bio taj što se vođa Džabhat al-Nusre, Abu Muhammed al-Džoulani, u aprilu 2013. godine oglušio na Bagdadijevo naređenje da aneksira svoj front ISIL-u. Bagdadi je ovaj čin shvatio kao izdaju, te je od tada proglasio sveopći rat Al-Nusri i njenim sirijskim nacionalističkim saveznicima. Unutarnji sukob između snaga džihadista je donio velike štete objema stranama, te su počinjena brojna zvjerstva poput silovanja, klanja i raspeća, tako da je rat unutar različitih frakcija postao jednako svirep kao i rat protiv ostatka svijeta.
Sama ideja kulturološkog čišćenja islamskih zemalja od svih stranih i nevjerničkih utjecaja je duboko ukorijenjena u vjerovanja radikalnih religioznih aktivista, no ISIL je prvi društveni pokret koji je pokušao da provede ovu teoriju u praksu. Dok je ISIL harao Sirijom i Irakom, razrušio je, uništio i zaplijenio brojne kulturne spomenike i lokalitete, proglašavajući ih idolatrijama. Ovakva propaganda je proizvela i nekoliko filmova s ciljem vrbovanja novih pristalica, u kojima se slavila ideja kulturološkog čišćenja, i to ne samo da bi se ojačala strateška poruka o pobjedi i ekspanziji, već i da bi se skrenula pažnja sa poteškoća na poprištu.

Čisti kalifat
Da bi nastala izvorna Islamska država, sunitski militanti smatraju da islamske države moraju biti pročišćene od otpadništva i heretika, bez obzira na ljudske i civilizacijske gubitke. Naime, ISIL-ovi borci su odlučni u svojoj ideološkoj revnosti i prikazivanju „čistoće“, nastojeći da nadmaše svoje islamističke suparnike poput Džabhat al-Nusre. U pokušaju da pročiste sunitsko društvo od drugih kulturnih utjecaja, ISIL nastoji da rastavi raznoliko društveno tkivo sačinjeno od sunita, šiita, Kurda, jezida, i kršćana, koje je sačuvano i postoji još od drevne Mezopotamije. Općenito, njihov bijes je usmjeren ka manjinama, koje oni smatraju nevjernicima bez ikakvih ljudskih prava. Jedan od slučaja koji ilustrira ISIL-ovu ideologiju etničkog čišćenja jeste surovo kažnjavanje jezida, sičušne vjerske manjine koja sačinjava manje od 1,5% totalne populacije Iraka (koja se procjenjuje na 35 miliona) i koju ISIL smatra nevjerničkom. Nakon zauzimanja Mosula i okolnih područja u ljeto 2014. godine, u Sindžaru, koji se nalazi blizu sirijske granice i dom je desetinama hiljada jezida, ISIL je počinio sistemsko etničko čišćenje, prisljavajući hiljade stanovnika iz njihovih domova, silujući jezidske djevojke i žene. ISIL je tog ljeta pobio sve muškarce koji su bili podobni za borbu, te je oteo ukupno 5 270 jezidskih djevojčica i žena (za njih 3 144 se i danas ništa nije saznalo) koje su kasnije, prema ogranizacijama za ljudska prava i UN-ovim procjenama, bile prisiljene na seksualno ropstvo. Da bi se legitimiralo seksualno ropstvo, ISIL je osnovao odjel za „ratne plijenove“, te je razradio detaljnu birokraciju seksualnog ropstva, uključujući i ugovore o prodaji koji su ovjereni kod islamskih sudija. Sistemska silovanja su postala ustaljena i sve moćnija oruđa za vrbovanje muškaraca iz konzervativnih muslimanskih društava, gdje je sex prije braka zabranjen i sam po sebi tabu tema.
Zainab Bangura, američka izaslanica za istraživanje seksualnog nasilja u sukobu, potvrdila je da ISIL-ovi pamfleti, koji nude cijene za žene, zaista postoje, te da se djevojke „preprodavaju kao da su bačve benzina“. Bangura bilježi da su cijene dječaka i djevojčica u dobi od 1 do 9 godina oko 165 dolara, adolescenti koštaju oko 124 dolara, dok su djevojke preko 20 nešto jeftinije. „Oni imaju mašineriju, imaju program.“ – izjavila je za Bloomberg News. „Imaju priručnik o tome kako se ophoditi prema ovim ženama.“ Prema ISIL-ovoj ideologiji jezidi su politeisti ili još gore, štovaoci šejtana, te čak nemaju pravo da budu tretirani kao „narodi knjige“, kao što su kršćani i jevreji, koji se mogu iskupiti za svoje grijehe plaćanjem poreza zvanog džizija. Za razliku od njih, jezidi se ili ubijaju ili se prisilno preobraćuju na islam, dok se njihove žene porobljavaju, što je, kako oni tvrde, propisana kazna od njihovih stručnjaka islamskog prava.
Selektivnim citiranjem hadisa pripadnici ove grupe pronalaze opravdanja za njihove postupke, istovremeno se odnoseći prema svojim zarobljenicima i sa ljubaznošću i okrutnošću. Primjerice, jedno od njihovih pravila je ne odvajati majke od njihove djece, no isto pravilo dozvoljava borcima da spolno opće sa zarobljenicama. Pored toga, u svojim propagandnim video materijalima ISIL javno slavi porobljavanje jezidskih žena, što je popraćeno citiranjem odlomaka hadisa koji su izvađeni iz bilo kakvog konteksta.
Sa kršćanima se ne postupa ništa bolje. Nakon zauzimanja Mosula, ISIL je tamošnjim kršćanima ostavio težak izbor: ili će preći na islam i plaćati džiziju ili će smjesta biti lišeni svega što posjeduju. Skoriji dokazi upućuju na to da, iako plaćaju specijalni porez, kršćanske djevojke i žene nastavljaju biti metama ISIL-ovog sistemskog silovanja. Jačanje ISIL-a je sa sobom pokrenulo još jedan val egzodusa, koji je krenuo punim zamahom kada je Al Qaeda u Iraku između 2003. i 2010. godine prisilila 1,5 milion kršćana da napuste zemlju. Stoga, postoji stvarna opasnost da će Bagdadi dovršiti posao svojih prethodnika – posao koji nalaže protjeravanje drevne asirske zajednice u Iraku, stare skoro 2 hiljade godina.
Povrh svega, ISIL-ova ideologija također otvoreno napada muslimane. Šiite smatraju otpadnicima od vjere, a ove sektaške podjele stvaraju povoljne uslove koji omogućavaju selefijskim organizacijama poput ISIL-a da stvore popularnu bazu među sunitima i da na taj način ojačaju. Doista, ISIL je imao najviše koristi od separatističkih i destruktivnih politika vlada Iraka i Sirije i podjela u arapkom svijetu generalno.

Teroristički osposobljavači ISIL-a
Iako sam ISIL nema vlastitih učenjaka i teoretičara, postoji određeni repertoar ideja iz kojih selektivno posuđuju štagod bi odgovaralo njihovom jedinstvenom svjetonazoru. Organizacija je svojevremeno i optuživana za lažno prisvajanje radova ekstremističkih selefijskih teoretičara. Primjerice, istaknuti selefijski učenjak, Abu Muhammed al-Maqdisi, je ljutito napao Bagdadijeve kohorte zbog prisvajanja njegovih radova. Ipak, Al-Maqdisi nije bio glavna inspiracija ISIL-u, jer se organizacija poslužila i mnogo krvavijim i smrtonosnijim izvorima. Kako bi racionalizirali i opravdali svoje postupke, Bagdadi i njegove pristalice se posebice oslanjaju na tri selefijsko-džihadijska manifesta. Najpoznatiji od njih je Upravljanje divljaštvom. Manifest koji je početkom 2000. godine kružio u pdf formatu pod pseudonimom Ebu Bekr al-Nadži, pruža stateški plan stvaranja islamskog kalifata koji se umnogome razlikuje od sličnih pokušaja prethodnih teoretičara džihada. Druga knjiga, Uvod u praksu džihada, poziva na upotrebu svih ciljeva radi uspostavljanja posve ujedinjene islamske države. Posljednju knjigu, Osnove pripremanja (za džihad), napisao je Sayyid Imam al-Šerif, poznatiji kao Abdel Qader Ibn Abdel-Aziz ili dr. Fadl. Ovo ogromno djelo je fokusirano na teološka i praktična značenja džihada u islamu, te je postalo jedan od centralnih radova za obuku džihadista. Dr. Fadl je priznao da je djelo nastalo između 1987. i 1988. godine kao priručnik za kampove obuke iz kojih je kasnije nastala Al Qaeda. Dok je služio doživotnu kaznu u egipatskom zatvoru, Fadl se naknadno odrekao svojih ideja, te je pozvao na demilitarizaciju i deradikalizaciju džihadskog pokreta. No, uprkos Fadlovim naknadnim prerađenim izdanjima i odbacivanjem ekstremističkih učenja, knjiga je nastavila da kruži, te je za mnoge postala vrijedna poput svete knjige.
Ova tri manifesta predstavljaju najekstremnija učenja unutar pokreta i degeneraciju selefijske ideologije džihada u Fiqh al-Damma (jurisprudenciju krvi). Pored razlika među njima, određene konceptualne niti se provlače kroz sva tri teksta i služe kao teoretske smjernice za pripadnike ISIL-a. Prvo, sve tri knjige pozivaju na sveopći rat i zalažu se za napadački džihad i prolivanje krvi nevjernika i neprijatelja islama, za razliku od obrambenog džihada, koji se fokusira na vjernika i njegovu borbu sa samim sobom. U samom srcu racionalizacije širenja haosa i straha leži vjerovanje da se džihadisti moraju osloboditi iluzije da je uspostava Islamske Države moguća kroz postepeni izborni put ili politički proces. Autori ismijavaju one islamiste koji se zalažu za reformistički pristup. Drugo, iako bi ovaj sveopći rat trebao ciljati i „neprijatelja u blizini“ kao i „daleke neprijatelje“ (Ameriku i njene bliske evropske saveznike), prioritet je boriti se protiv tiranskih muslimanskih vladara koji ne primjenjuju šerijat. Posljednje, sva tri manifesta pozivaju vođe pokreta da ubijaju bez granica i prolaze nekažnjeno, te da prate stope Poslanikovih ashaba, koji su, po njihovom mišljenju, brutalno kažnjavali disidente i protivnike. Oni citiraju odabrane dijelove rane historije islama kako bi dokazali svoju tvrdnju da prekomjerno nasilje dovodi do željenog efekta – potčinjenosti.

Divljaštvo kao sredstvo postizanja cilja
Bilo da im je prioritet borba protiv dalekog neprijatelja ili onoga u blizini, svi navedeni autori smatraju da postojeći poredak kufra (nevjerništva) treba da bude zbačen i uništen, bez obzira na cijenu ili žrtve. Zapravo, jedan od ključnih argumenata ovih autora je da džihadisti moraju potaknuti društvenu i institucionalnu dezintegraciju državnog sistema i da moraju izazvati haos kako bi mogli upravljati stanjem nadolazeće kataklizme. Cilj je ubiti i vršiti teror, ali ne radi ubijanja i terorizma, već zbog više moralne svrhe: kulturološkog pročišćenja i provođenja Božijeg zakona. Tako primjerice u Upravljanju divljaštvom, Nadži ističe kako je „najgore moguće stanje haosa daleko poželjnije od stabilnosti u sistemu nevjerništva“.
Kada je riječ o metodama nasilja, navedeni pisci preferiraju odrubljivanje glave ili spaljivanje, što su također i korisne metode zatrašivanja i odvraćanja od otpora. Primjerice, u Uvodu u praksu džihada čitavo poglavlje je posvećeno odrubljivanju glave, gdje se razmatra kako takvi prizori „oslikavaju krvoločnu sliku“ što „osnažuje srca muslimana i prestravljuje nevjernike“. U knjizi je također pruženo teološko opravdanje za nakazne načine kažnjavanja, poput paradiranja od države do države sa izrubljenim glavama nemuslimana koji su ginuli u bojevima, radi jačanja morala boraca. Jedno od poglavlja je posvećeno bombašima samoubicama, tvrdeći da je samoubistvo dopušteno jer je osmišljeno tako da ojača vjeru. Tačka polaska svih ovih autora jeste da Islamska Država može biti održana samo na krvi i podignuta na ljudskim ostacima, te da cijelo društvo treba da se preobrazi u ratno društvo, spremno da vodi dugu bitku koja će svijetu podariti povijesne vođe. Uprkos svim žrtvama, ove vođe su neophodne za izgradnju pokoljenja džihadista, Kur’anske generacije preporođene u krvi i vatri. Njihova je egzistencijalna borba između vjere i kufra, islama i nevjerništva, i samo sveopćim ratom protiv bližih i daljih neprijatelja će nastati islamistička utopija.


Totalistička vjerska ideologija: mač sa dvije oštrice
Poput Al Qaede, svijet ISIL-a je obilježen stalnim ratovima protiv stvarnih i zamišljenih neprijatelja. Društvo je zadešeno u neprekidnoj mobilizaciji, u stanju rata, kako bi se odbranilo od neprijatelja koji vreba sa svih strana i smišlja urote protiv Islamske Države. Zbog toga stabilnost je ostvariva samo ako se neprijatelj porazi ili prisili da prihvati svetu vladavinu ove grupe. Ova totalistička i apsolutistička ideologija je mač sa dvije oštrice, jer ih je učinila slijepim pred kompleksnom stvarnošću upravljanja državom. Postoje pouzdani izvještaji o otporu naroda u područjima pod ISIL-ovom kontrolom kao i dezerterstvu pojedinih boraca. Stanovnici također izvještavaju kako ISIL trpi ozbiljne finansijske poteškoće, te da angažira lokalno stanovništvo kako bi nadomjestili gubitke i regrutovali mladiće. Hiljade dokumenata koji su procurili u javnost svjedoče o tome da je ISIL poduzeo niz mjera, poput militarizacije, jer postoji strah od izdajnika u centralnim redovima. Zbog sve veće paranoje ISIL je za dezertere omogućio pomilovanje, jer očigledno treba što više vojne snage. Iako strani plaćenici nastavljaju da pristižu u redove ISIL-a, ipak mnogo rjeđe nego inače, postoje pouzdane informacije o razočaranim borcima koji napuštaju redove. Zatvaranje turske granice sa Sirijom krajem 2015. godine je također doprinijelo sve manjem broju džihadista koji pristižu u zemlju.
U ovom prijetećem okruženju ISIL stiče sve više neprijatelja, dok se broj njihovih saveznika znatno smanjuje. Islamska Država, koja je nastala na klimavim temeljima, mnogo je slabija nego što ISIL-ovi propagandisti žele od nas da vjerujemo. U historijskim usporedbama, ISIL je sličniji Talibanima u Afganistanu, nego velikim revolucionarnim pokretima poput Boljševičke revolucije ili Komunističke revolucije u Kini. Pojam ISIL-ove nepobjedivosti je mit. Na čelu sa američkom koalicijom, Kurdi u Siriji i Iraku nanose teške udarce ovoj organizaciji, oslobađajući glavne gradove i naselja, poput Tikrita, Badžija, Sindžara i Ramadija. Pobunjeničke grupe sirijskih Kurda i Arapa, poznatije kao Sirijske demokratske snage, krajem 2015. godine su načinili važne pomake prijeteći da onemoguće izravan pristup turskoj granici, što je ugrozilo mogućnosti za privlačenje stranih regruta. Pored toga, ruski zračni napadi su omogućili sirijskoj vojsci da povrati izgubljene teritorije. I pojačana angažiranost evropskih saveznika nakon napada u Francuskoj je pomogla u pružanju logističke i vojne podrške lokalnim snagama u Iraku i Siriji.
Nekoliko dana prije nego što su iračke snage istjerale ISIL iz centra Ramadija, Bagdadi je objavio audio snimku, njegovo prvo javno obraćanje unazad sedam mjeseci, u kojem je priznao j da je njegova grupa suočena sa teškom situacijom, te je pozvao svoje vojnike na strpljenje i ustrajnost. Kako bi ojačao moral svojih pristalica, vojne neuspjehe je prikazao kao iskušenje kojim Allah testira njegove ljude. Ovo Bagdadijevo neočekivano priznanje ne govori samo o nedavnim padovima organizacije, već i o rastućem nezadovoljstvu unutar ISIL-ovih redova.
U međuvremenu, ova organizacija će nastaviti da postoji sve dok budu postojali uslovi i okolnosti koji su potaknuli njen uspon u Iraku i Siriji. Iako je nestabilnost unutar državnih struktura u ovim državama ključni uzrok ISIL-ovog strelovitog i kobnog uspona, regionalne i globalne netrpeljivosti održavaju i produžavaju njegovo postojanje. Sve dok ovi uslovi i rascjepi budu postojali, bit će teško istisnuti i pobijediti ISIL iz Iraka i Sirije.

Save