Broj2.

Broj2. (7)

Od hilafeta do države – nacije Kriza identiteta islamskoga svijeta

Saeid Abedpour
Islamski hilafet nije predstavljao jedan politički sistem koji bi iščeznuo prolaskom vremena i svoje mjesto ustupio nekom drugom obliku vlasti. On je predstavljao sintezu vjerovanja i političke moći te je prema tome sistem hilafeta osiguravao legitimitet političke moći. Stoga, kriza hilafeta u islamskome svijetu nikada nije bila jedna čisto politička kriza već je uvijek za sobom povlačila religijsko-teološke posljedice i nikada ni jedna druga ideja nije nadomjestila ideju hilafeta. Kada je 1924. godine nestalo hilafeta ovaj događaj nije izazvao nikakvo dublje razmišljanje u muslimanskom svijetu kao što je to bio slučaj sa francuskom revolucijom i nikada se nije analizirao njegov povijesno-teološki značaj. Arapske vlasti nikada nisu uspjele iz muslimanskog sjećanja izbrisati uspomenu na hilafet već su omalovažavanjem njihovih nacija i nasiljem nastojali u svijesti muslimana obnoviti nostalgiju za hilafetom.

Više...

Geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini

Dr. Izet Bijedić
Bosna i Hercegovina je zbog svog geografskog položaja, oblika i granica kao i zbog sličnosti po vjeri naroda koji u njoj žive susjedima vrlo interesantna. Geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini treba posmatrati u kontekstu politike stvaranja Velike Srbije, gdje ista zauzima centralnu poziciju odnosno njeno geostrateško jezgro.  U radu se obrađuje kako historijat geopolitičkih aspiracija Srbije prema Bosni i Hercegovini, tako i faktori koji trenutno onemogućavaju ili umanjuju navedene aspiracije. Treba napomenuti da koncept Velike Srbije zbog svojih bliskih veza sa Rusijom nikad nije odgovarao Zapadu, zbog bojazni koja je teorijski utemeljena u angloameričkoj geopolitičkoj misli Mehena, Makindera i Spajkmena da će Rusija preko Srbije – tačnije nadiranjem iz Heartlanda uspjeti da perforira Rimland i tako ugrozi njegovu pomorsku nadmoć.

Više...

Nečasni rat protiv Sirije - Bombe buradi, pristrasni izvori i ratna propaganda

Dr.Tim Anderson
Ratna propaganda često zahtijeva napuštanje zdravog razuma i principa, a nečasni rat protiv Sirije to upravo demonstrira u izobilju. Kontinuirani protok informacija o zločinima – ‘bombama buradima’, hemijskom oružju, ‘ubijanju na industrijskoj razini’ , ubijenim bebama – prožimaju sve pore zapadnih medijskih izveštavanja o Siriji. Ono što je zajedničko kod svih tih izvještaja je da sirijskog predsjednika i Sirijsku armiju portretiraju kao monstrume koji vrše pokolj civilnog stanovništva, uključujući djecu. Međutim, kad se pažljivije analiziraju sve te priče, vidi se da su one zapravo lansirane iz jednostranih izvora. Nas svakodnevno podvrgavaju ispiranju mozga. Uobičajeno etičko poimanje principa novinarstva, kao što su izbjegavanje sukoba interesa, traganje za nezavisnim dokazima i propitivanje i diskvalifikacija svih tvrdnji koje lansiraju zaraćene strane kako bi potvrdile svoju verziju priče, potpuno se ignoriraju u većini zapadnog medijskog diskursa.

Više...

ISIL kao ubojito oružje za sprečavanje tranzicije Bliskog istoka iz totalitarizma u politički pluralizam

Osman Softić
Srednji istok, pod kojim se u naučnom i političkom diskursu podrazumijeva i Sjeverna Afrika, regija poznata kao MENA, a koja se pokatkad koristi u širem smislu, pri čemu obuhvata Tursku i Iran, a ponekad i Afganistan, poprište je ratnih sukoba od kojih neki, poput rata u Siriji, neprestano traju već više od pet godina. Pored Sirije ratuje se u Jemenu, dijelovima Iraka i Libije, Sinajskom poluotoku u Egiptu. Radi se o sukobima koje je iznjedrilo tzv. Arapsko proljeće, a u kojim participiraju lokalni i regionalni akteri ali i transkontinentalne sile od kojih svaka ima svoje specifične interese koje želi ostvariti ili zaštititi.

Više...

Kako su SAD razmjenjivale povjerljive obavještajne podatke o sirijskom sukobu

Seymour M. Hersh
Učestalo insistiranje američkog predsjednika Baraka Obame o tome kako sirijski predsjednik Bashar al-Assad mora odstupiti sa položaja predsjednika Sirije, te kako u Siriji ima “umjerenih” pobunjeničkih skupina koje su ga kadre vojno poraziti – u zadnje vrijeme je izazvalo tihu neposlušnost, pa čak i otvoreno protivljenje, u redovima najuglednijih visokih oficira koji čine združenu komandu američke vojske u Pentagonu. Kritike visokih oficira Pentagona baziraju se na činjenici da je Obamina administracija prije svega negativno opredjeljena prema Assadovom glavnom vojnom i političkom savezniku, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ovi oficiri vjeruju da je Obama zatočenik hladnoratovske logike promišljanja Rusije i Kine i da njegova administracija nije prilagodila svoj način razmišljanja u pogledu Sirije i uvažila činjenicu da i Rusija i Kina zapravo dijele zajedničku zabrinutost sa Washingtonom kada je u pitanju širenje terorizma, kako u Siriji tako i izvan nje.

Više...

Sirija - Partnerstvo sa lažnim namjerama

Zlatko Dizdarević
Ne treba više ići u Siriju, na lice mjesta, da bi svako onaj ko iole poznaje aktuelnu svjetsku politiku i situaciju na Bliskom istoku mogao bez dileme utvrditi: I pored niza međunarodnih obećanja o potrebi mirnog završetka krvavog rata tamo, nakon postizanja raznih sporazuma iza zatvorenih vrata i javnih ponavljanja da je svima zajednički cilj uništenje ISIL-a i terorizma, istina je drugačija. Zapadna koalicija koja je u okviru svoje dugoročne geostrategije nastojala  pokrenuti velike promjene na Bliskom istoku takozvanim „arapskim proljećem“, zaglavila se upravo u Siriji. Oni to kao da ne vide ili ne žele da vide, ali svoje ideje nastoje realizirati bez obzira na cijenu. Cilj je podijeliti najveće i najstarije države ovog regiona kako bi se njihova blaga još sigurnije kontrolisala u okviru geostrategije prostora i resursa velikih. Posebno u slučaju energije i njenih puteva. Ta se kontrola polako gubila iz ruku jačanjem i emancipacijom Iraka, Sirije, Irana, i njihovim približavanjem Rusiji, Kini i zajednicama poput BRICS-a.

Više...

Palestina, Jugoslavija i poslije Jugoslavije

Hajrudin Somun
Esej „Palestina, Jugoslavija i poslije Jugoslavije“ bavi se vezama balkanskih naroda, a posebno zemaljabivše Jugoslavije, s Jevrejima i Arapima od vremena Osmankog carstva, a sa Palestinom i Izraelom od formiranja države Izrael do priznanja Palestine kao nestalne članice UN-a. Dat jeosvrt na korijene srpsko-jevrejskih odnosa koji sežu do početaka 18. vijeka, odjek Balfourove deklaracije 1917. g., involviranje Jugoslavije u prvom arapsko-izraelskom ratu 1948-1949. g., priznanje države Izrael 1948. g., prekid odnosa Jugoslavije s Izraelom poslije Junskog rata 1967. g., kao i odnosa Jugoslavije i zemalja formiranih na njenim ruševinama s Izraelom do kontroverzi tih zemalja oko priznanja palestinske državnosti početkom 21. vijeka.

Više...
Priključi se za RSS feed