Turska i oslobađanje Mosula

Turski predsjednik Erdogan ljutito se 17. oktobra obratio Međunarodnom kongresu kaznenog prava u Istanbulu riječima: “Kažu kako mi ne trebamo ući u Mosul. A kako možemo da to ne učinimo? Turska ima 350 km dugu granicu sa Irakom. Oni koji nemaju nikakve veze sa regionom učestvuju u ovoj operaciji jer ih je, primjera radi, pozvao Bagdad. A da li ih je 14 godina ranije pozivao Saddam Hussein? Saddam ih nije pozvao ali su oni sami došli”. Sedmicu nakon ovog obraćanja Erdogan je saopćio kako je Mosul povijesno povezan sa Turskom. Ova tvrdnja je predstavljala vrhunac Erdoganove srdžbe. Mosul ima važnost za Tursku zbog naftnih izvora kao i ranije izrečenih tvrdnji. Treba vidjeti koliko su ove Erdoganove tvrdnje tačne?
Do 1926 Mosul je bio povezan sa osmanskom vlasti. Međutim nakon raspuštanja osmanske vlasti i formiranja novouspostavljene Republike pod vođstvom Mustafe Kemala Ataturka Mosul više nije bio predmetom interesovanja nove države da bi ga Nacionalni parlament Turske predao Engleskoj. U tom periodu, tj. od 1922 pa do konferencije u Lozani 1924 engleskoj diplomaciji je pošlo za rukom da lukavstvom i obmanom turskih političara Mosul oduzme Turskoj. Cjepkanje osmanske teritorije između Rusije, Engleske i Francuske u prvoj polovini XX st. izvođeno je prema naputku zapadnih vlada a Mosul je bio samo malo parče teritorije naspram teritorija Palestine, Iraka, Šama (Sirija i današnji Liban) te Arabljanskog poluotoka. U to vrijeme su zapadne velesile pružajući potporu cionističkim skupinama u Palestini, vehabijskim skupinama na Arabljanskom poluotoku i u regionu Perzijskog zaljeva okončale vladavinu jedne od najmoćnijih muslimanskih vlasti tj. vladavinu Osmanske imperije.
U novembru, između 1922 i 1923 godine u toku mirovnih pregovora u Lozani odlučivalo se o sudbini Mosula. Mosul je 30. Oktobra 1918 a na osnovu Primirja iz Mudrosa još uvijek bio pod osmanskom kontrolom. Ali engleski general poznat pod nadimkom Fatih-e Qods, nije mogao trpjeti postojeću situaciju i u takvim uvjetima je bilo veoma lahko okupirati Mosul. Tek kasnije je Britanija usvajajući član 7 i 16 Primirja iz Mudrosa isposlovala dozvolu vojne intervencije u Mosulu. Član 16 se odnosio na to da se vojne snage stacionirane u Iraku, Hidžazu, Siriji i Jemenu trebaju predati najbližoj savezničkoj državi. Član 7 omogućavao je Antanti da zauzme bilo koju stratešku tačku u slučaju kada bi im sigurnost bila ugrožena. S obzirom da je Mosul bio unutar iračkih granica svi su predviđali da će se i vojne snage stacionirane u tom gradu predati savezničkim državama. Primjera radi, Ali Ihsan Paša, zapovjednik osmanske vojske, u basri izvršio je napad na jedno od južnih sela i tom prilikom je ubijeno više od 100 osoba. Ovaj akt je omogućio primjenu člana 7 Primirja iz Mudrosa.
9. novembra 1918 Englezi su zaozeli Mosul ali je nehajni Ali Ihsan Paša imao sreće i sa 21 topovskim hicem oduzeo Mosul Englezima. Možda je ova činjenica razlog zbog kojeg su Turci kasnije tražili da Mosul bude u okvirima granica nove države čemu su se zemlje saveznice usprotivile. Ismet beg, predstavnik Turske i engleski predstavnik Lord Curzon su mjesecima vodili žučne rasprave budući da su im stajališta bila potpuno suprotstavljena. Dokument o njihovim raspravama danas se čuva u Arhivu Nacionalnog parlamenta Turske. Konačno, 24. Jula 1923 postignut je sporazum oko svih pitanja sem Mosula. Diplomatske aktivnosti, engleski pritisci i neiskustvo nove turske vlade rezultiralo je time da je Nacionalni parlament Turske 1926 Mosul na 25 godina predao Engleskoj uz uvjet za 10 % dobiti od nafte. Engleski je zahtjev Turski nacionalni Parlament prihvatio sa 143 glasa za, jednim protiv i jednim uzdržanim.
Devedeset godina nakon glasanja turskog Parlamenta začuđujuća Erdoganova izjava o Mosulu znak je njegove političke nemoći na teritoriji Iraka. Oštri tonovi turskog predsjednika su izazvali zaobilaženje Ankare vezano za vojno-politička pitanja Iraka i Sirije. Potpuno je jasno marginaliziranje Turske u operacijama za oslobađanje Mosula. Erdoganova ljutnja pokazala je da Turska uprkos jasno iskazanim tendencijama za učešćem u oslobađanju Mosula nema mjesta u ovim operacijama. Haider al-Abadi, irački premijer, svega nekoliko sati prije početka operacija za oslobađanje Mosula ponovio je kako neće dozvoliti turskim trupama da učestvuju u operaciji oslobađanja Mosula. Vašington je podržao Haidera al-Abadija izjavom da strane vojne trupe mogu učestvovati u operacijama samo uz dopuštenje Bagdada. Turski predsjednik je timpovodom izjavio: „Mi ne možemo preuzeti odgovornost za ono što se može dogoditi u Mosulu izuzimanjemTurske iz ovih operacija. Turska će učestvovati i u operacijama kao i u pregovorima koji će nakon toga uslijediti. Nema nikakve mogućnosti da sve promatramo iz prikrajka.“ Turski predsjednik je, također, istakao kako neće iseliti vojnu bazu Bashiqa u blizini Mosula. Turske trupe na Sjeveru Iraka i u vojnoj bazi Bashiqa trenutno obučavaju kurdske snage Peshmerga na borbu sa DAEIŠ-om.
Irak je uložio prigovor Organizaciji UN-a zahtijevajući hitno iseljavanje spomenute vojne baze. Erdogan uprkos brojnim istupima do sada nije uspio objasniti kako je moguće da turske snage (uprkos oštrom protivljenju Iraka) prisustvuju operacijama za oslobađanje Mosula. Predsjednik Turske na skupu u Konji je kazao da ukoliko koalicija ne želi prisustvo turskih trupa u Mosulu Ankara će poduzeti opcije 2 i 3 ali nije detaljnije pojasnio o kakvim se opcijama radi. Murat Yetkin, turski novinar, osvrćući se na bazu Bashiqa kazao je kako Erdogan kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga Turske zna da je sa Amerikom postigao jedan nepisani sporazum a to je da turski vojnici trebaju ostati u ovoj vojnoj bazi i ni za milimetar se ne udaljavati iz nje. SAD su podsticale Ankaru i bagdad da problem riješe izravnim razgovorima. Na koncu je Iran izrazio spremnost da posreduje u pregovorima između Ankare i Bagdada što je naišlo na odobravanje obje strane.
Politički kurs Turske naspram promjena u Iraku je nedefiniran i proturiječan. Sve do jučer dok je DAEIŠ imao moć u Iraku Turska je održavala skrivene ekonomske veze sa DAEIŠ-om kupujući naftu od njih. Sa druge strane, ulazak na stotine terorista sa teritorije Turske u Irak među redove DAEIŠ-u i drugih terorističkih skupina u regionu potvrđuje skrivenu ulogu Turske u nastojanjima rasparčavanja Iraka. I premda turska vlada opovrgava postojanje bilo kakvih relacija sa terorističkim skupinama na sjeveru Iraka, ali brojni medijski navodi potkrijepljeni dokazima potvrđuju postojanje ovih relacija.
Unutrašnji konflikti između iračkih snaga na političkoj sceni te udaljavanje Turske sa ratnog poprišta su najvažniji faktori u turskoj procjeni bezbjedonosne situacije ukoliko bi došlo do sloma u procesu oslobađanjua Mosula. Turska se, također, nadala da će joj učešće u ovom procesu pomoći u rješavanju njene unutrašnje krize i „igricama“ sa DAEIŠ-om ali su ove njene procjene „pale u vodu“. Konferencija Visokog vijeća islamskog buđenja čiji je domaćin bio Irak tokom protekle sedmice odaslala je važnu poruku svim strujama koje su protiv mira i stabilnosti u Iraku. Konferencija visokog vijeća islamskog buđenja održavala se u Bagdadu istovremeno sa operacijama za oslobađanje Mosula što pokazuje političku i integraciju u praksi iračkih snaga.
Dvostruka politika Turske kada se radi o promjenama u Iraku i Siriji pokazala je da se ne mogu istovremeno održavati relacije sa DAEIŠ-om i terorističkim skupinama a sa druge strane ratovati protiv njih. Turska vlada primorana je povući se iz učešća u operacijama za oslobađanje Mosula, ili blaže rečeno Turska je primorana da svoje snage zadrži u bazi Bashiqa. U bici za oslobađanje Mosula čak ni Amerikanci nisu spremni pogaziti legalno pravo iračke vlade. Ankara koja je oko granice sa Irakom stacionirala 150 svojih vojnika i insistirala na učestvovanju u operacijama Mosula postala je glavni gubitnik bitke za Mosul.

Save