O ZNAČENJU ISAOVA ROĐENJA

Crkva stoljećima govori o Isau kao oduvijek i zauvijek živom, o tome kako je on i Stvoritelj i stvorenje, kako je u njemu sve stvoreno, kako sve što je na nebesima i na Zemlji, vidljivo i nevidljivo, sva carstva i prijestolja, sve vlasti i moći, postoji zahvaljujući njemu i radi njega;  kako je on bio prije svega i jeste zauvijek, kako sve drugo po njemu postoji i o njemu ovisi, kako je on apsolutni znalac, otjelovljenje Božije, kako je on Lice Boga neviđenog i prvorođenik svega postojećeg; kako je on dijete Božije i ko god ljubi Boga, ljubi i dijete Njegovo, kako je on gospodin svih ljudi i pastir i biskup ljudskih duša, predvodnik i upotpunitelj vjerovanja, gospodin spasenja, sudac ljudima, gospodar dana subotnjega, riječ Božija. Stoljećima se zbori o Isau koji se žrtvovao kako bi nas s Bogom pomirio. Stoljećima nam Crkva poručuje: Isaovo rođenje je izbavljenje od tereta grijeha kojeg nosimo. Je li se Isa rodio da bi naš teret na svoja ramena uzeo? Ili da bi nas, ljude, od robovanja zulumćarima našeg vremena i egu našem pokvarenom oslobodio?
Mi stoljećima ne govorimo ništa o Isau koji je rođen u Palestini, u burnim vremenima Rimskoga carstva, i koji je ustao protiv tlačiteljske rimske vlasti. Ne govorimo o Isau rođenom u Nazaretu koji je ustao protiv svećenstva svoga vremena. Ne govorimo o tom skromnom isposniku koji se suprotstavljao služničkom svećenstvu i monaštvu. Malo govorimo o tome kako je Isa stao protiv onih svećenika svoga vremena koji su bez prava ikakvoga jeli imetke svoje pastve, baš kao što i danas imamo takvih duhovnih pastira na svim stranama. Nisu to bili tada, niti su sada, istinski vodiči na putu k Bogu, već ljudi koji svojim postupcima odvraćaju pastvu od toga puta. Da malo govorimo o krvoločnom i zločinačkom pohodu tadašnjih Rimljana na svetu zemlju palestinsku i njezinoj okupaciji, te o tome kako su tamošnji židovski monasi i svećenici pristajali na tu okupaciju. Bojimo se da ne poremetimo mir Rimljana našeg doba, onih koji su polovicu svjetskoga stanovništva u siromaštvo odveli i vladaju služeći se ratovima, sukobima i krvoprolićima.  Ne govorimo ni o tobože kršćanskim vlastima i moćnicima koji bez ikakvoga zadubljivanja nad Isaovim naukom, služe se imenom njegovim kako bi mase prevarili. Smije se govoriti samo o onom Isau koji nam poručuje da kad primimo šamar u jedan obraz, okrenemo i drugi. O Isau koji nas uči da šutimo i trpimo. Malo ko spominje Isaa koji je, prema Matijinom evanđelju, rekao: „Ja nisam došao radi mira, došao sam s mačem!”
Da, Isa bijaše spasitelj. Ali, ne samo propovjednik o ljubavi i lijek za uspavana srca potlačenih ljudi. On nije došao da bi kazao kako je on sin Božiji, pa kako bi onda dvije tisuće godina bile vođene teološke rasprave i izvođeni argumenti o tome pojmu. On nije došao da bi ljude pozvao na trpljenje zuluma već da bi ih oslobodio zuluma i robovanja ikome drugome osim Bogu jedinome.
To je onaj Isa koji ovako zboraše:
…Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti…
…Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba!  A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu svome…
 
..Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti….
…Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? (4) Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? (5) Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!...
 
Stoljećima ostade nekazano zašto su tadašnje vlasti, i vjerske i svjetske, bile protiv Isaa? Ta, ako je zaista njegova poruka bila poruka mirenja sa zulumom i strpljivog podnošenja nepravde, njima je najviše odgovarao!? Zašto su  progonili, ne samo njega već i sljedbenike njegove nakon njega? Stoljećima se govori o Isaovom čudotvorstvu, ali malo znamo o smislu, značenju njegova pojavljenja. Govorio je sljedbenicima svojim:
…Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji…
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu…
…Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima…
Isa o kojemu manje zbore crkveni oci onaj je Isa koji, poput, vjeronavjestitelja prije njega, pozivaše na slijeđenje vjere oca Ibrahima, pozivaše na ljubav, radost i kroćenje strasti. On se nije zalagao samo za reformu vjerskoga nauka, već i za reformu društva i oslobađanje od Rimske vlasti.
Kako svojedobno reče Imam Homeini, “sve je u vezi s Isaom čudesno. Jedno je čudo njegovo rođenje od majke djevice, drugo je čudo govor njegov u kolijevci, a treće je čudo mir, čistota i duhovnost koje je donio čovječanstvu.”  On je došao da bi poveo čovjeka ka višem svijetu; da bi ozbiljio navještenja prethodnih mu vjeronavjestitelja; da bi pokazao kako je za postizanje mira potrebno suprotstavljanje laži, zlu i nepravdi, kao i samoodricanje i lišavanje vlastitoga egoizma.
I, da, Isa nas je podučio da “prema drugima postupamo onako kako bismo željeli da se prema nama postupa”.
Neka je svim ljudima željnim ljubavi, pravde i radosti, sretan Dan Isaova rođenja.

Save