Mirovni pregovori u Astani

Na temelju rezolucije 2336 Vijeća sigurnosti o Siriji,  23. januara  u Astani, glavnom gradu Kazahstana, započeli su pregovori između sirijske vlade i pobunjeničkih skupina obuhvaćenih sporazumom. Pregovori se održavaju pod patronatom Rusije, IR Iran i Turske uz prisustvo Staffana de Mistura, izaslanika UN-a za Siriju. Pregovori će se voditi oko uspostavljenog prekida vatre i pripreme uvjeta za iznalaženje političkog rješenja sirijskog pitanja. Kada se radi o mirovnim pregovorima u Astani potrebno je ukazati na slijedeće:
1.    Po prvi put na mirovnim pregovorima u Astani bit će prisutni predstavnici Sirijskih oružanih skupina koji su potpisali sporazum o prekidu vatre u Halepu. Radi se o sljedećim skupinama: Filq al-Sham, Ahrar al-Sham, Džeish al-Sham, Savar al-Sham, Džeish al-mojahadin, Džeish Idlib i Jabha al-shamiye koje su prije prekida vatre protiv sirijske vojske angažirale oko 60 hiljada vojnika. Istovremeno skupina koja se nazvala „Vojskom za oslobađanje Sirije“ i oružane skupine povezane sa njom i službeno su saopćile kako neće učestvovati u mirovnim pregovorima o Siriji u Astani u Kazahstanu. Sa druge strane,Visoki komitet za pregovore sirijske opozicije izdao je saopćenje kojim je pozdravio pregovore u Astani. Visoki komitet je izrazio zahvalnost državama koje su uložile maksimalne napore u održavanju pomenutih pregovora te u nastavku rekao: „Spremni smo pružiti podršku vojnim delegacijama prisutnim na pregovorima“. Komitet je izrazio spremnost za ulaganje napora kako bi se okončalo krvoproliće u Siriji te potvrdio spremnost za ponovno otpočinjanje ženevskih pregovora kako bi se iznašlo političko rješenje za Siriju bez ikakvih preduvjeta a na temelju ženevskog saopćenja  iz  2012. godine. U sastavu pobunjeničke delegacije ne trebaju biti prisutni teroristi Jabhat al-Nosra i DAEIŠ-a već samo naoružane pobunjeničke skupine umjerenog kursa i Kurdi.
2.    Rezolucija 2336 poziva se na ženevski sporazum i ranije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kao rezoluciju 2254 koja insistira na procesu političkog dijaloga i formiranju prelazne vlade. Nacrt prelazne vlade eksplicite ukazuje na sudbinu Bashara al-Assada. U principu, bez oslanjanja na ranije rezolucije ne bi bila usvojena ni posljednja rezolucija. Rusija je s obzirom na ovo bila primorana  slijediti kurs Zapada kako usvajanje rezolucije 2236 ne bi bilo suočeno sa njihovim vetom. Jer, ako pobunjenici na znak antisirijskog međunarodnog fronta budu insistirali na ovom nacrtu to bi pregovore moglo dovesti u pat poziciju. Dočim trezvenost sirijskih saveznika (Rusija i Iran) bi moglo staviti prioritet na prekid vatre i problem terorizma te pitanje prelazne vlade ostaviti za neko neizvjesno buduće vrijeme.
3.    Bashar al-Assad je na pitanje kakva će biti njegova reakcija ukoliko pregovori u Astani budu razmatrali njegovu poziciju kao predsjednika Sirije kazao: „Spremni smo razgovarati o svemu što je vezano za Siriju. Međutim,  moja pozicija se odnosi na Ustav. Ukoliko pobunjenici žele pregovarati i o tome moraju se rukovoditi Ustavom“. U tom slučaju, donošenje novog Ustava iziskuje održavanje referenduma kako bi sirijski narod sam birao predsjednika države. Sirijska vlada se saglasila da o ovome pregovara u Astani ali bez uplitanja stranaca.
4.    Slijedeće na šta treba ukazati kada se radi o sporazumima između Rusije i Zapada jeste poziv naoružanim skupinama koje Zapad, a napose SAD smatraju umjerenim. Ovo je produkt službenog priznanja naoružanih terorističkih skupina i nekog vida ruskog taktičkog povlačenja naspram Zapada kako bi Rusija ostvarila politički cilj tj. usvajanje rezolucije 2336 i uspostavu prekida vatre u Siriji. Kada se radi o dvije skupine, DAEIŠ i Fath al-Sham, koje nisu obuhvaćene prekidom vatre sasvim je prirodno da su Siriji i njenim saveznicima odriješene ruke da poduzmu vojne operacije protiv njih. DAEIŠ pod kontrolom drži istočne regione Sirije sa sjedištem u Raqqi dok je Fath al-Sham okupirao  Idlib na zapadu Halepa. Međutim, čini se dalekim da će Sirija sve dok je sa Iranom i Rusijom zaokupljena političkim procesom i pregovorima posegnuti za opsežnijim vojnim operacijama. Kakav god polučili rezultat pregovori u Astani to će nesumnjivo utjecati na nove odluke Sirije i donijeti novu fazu u borbi protiv terorizma.
5.    Na diplomatskoj sceni nastavljaju se konsultacije dužnosnika Irana sa Sirijom, Rusijom i Turskom u cilju aktivnijeg sudjelovanja i saradnje u novim uvjetima prekida vatre. Turska prema sporazumu sa Rusijom je jedini predstavnik  i posmatrač pobunjeničkih skupina i na pregovorima u Astani ima ulogu medijatora.
6.    Američki predstavnik na poziv zemlje domaćina pregovorima prisustvuje kao član posmatrač. Rusija, s obzirom na odnose sa novom američkom administracijom Donalda Trumpa izrazila je želju za američkim prisustvom u Astani. Ministar vanjskih poslova Rusije izrazio je nadu da će nova američka administracija prihvatiti poziv i tako otvoriti mogućnost za djelotvornije razgovore o terorizmu  u Astani.
7.    Mirovnim pregovorima u Astani ne prisustvuje nijedna arapska zemlja. To pokazuje da su zemlje poput Saudijske Arabije i Qatara izložene izolaciji budući da slove kao glavni regionalni pokrovitelji terorističkih skupina. Pregovori u Astani su zapravo sirijsko-sirijski pregovori kojima prisustvuju Rusija i Iran kao saveznici Damaska i Turska kao predstavnica sirijskih pobunjenika. Odabir Astane, kazahstanske prijestonice, za pregovore pokazuje namjeru Rusije da mjesto pregovora bude izvan sfere Zapada i njegovih regionalnih saveznika kako bi se izbjeglo njihovo eventualno uplitanje u mirovni proces.
8.    Iskustva ranijih pregovora između sirijske vlade i pobunjenika pokazuju da su ovakve vrste zasjedanja kada se radi o postizanju sporazuma o političkom procesu uglavnom okončavane neuspjehom. Pregovori u Kazahstanu suočeni su i sa više nejasnoća budući da na njima učestvuju i predstavnici naoružanih skupina koji nemaju iskustva sa ovakvom vrstom pregovora sa sirijskom vladom. Ukoliko na dnevnom redu pregovora budu samo praktična pitanja onda to otvara mogućnost novih sporazuma o, recimo, produžetku prekida vatre i novom primirju. Ali, ukoliko se pregovori budu bavili političkim procesom i prelaznom vladom moguće je da pobunjenici otvore pitanje pozicije Bashara al-Assada što za sadašnju sirijsku vladu predstavlja „crvenu liniju“ tako da bi svaki eventualni sporazum o ovome bio ne samo težak nego i nemoguć. Stoga se čini dalekim da će pregovori u Astani polučiti kakav opipljiv rezultat  kada se radi o političkim sporazumima između sirijske vlade i pobunjenika ali oni svakako predstavljaju početak dugotrajnog procesa za postizanje mira u Siriji.

Pregovori u Astani okončavaju se kao početak jednog dugotrajnog mirovnog procesa. Jedna od nedoumica ovih pregovora svakako je uloga Amerike. Ako se Sjedinjene države aktivno ne uključe u proces postizanja mira, situacija će biti vrlo složena. Kakogod, prvi rezultat Konferencije u Astani je pokušaj produženja primirja i nastavak borbre protiv DAIŠ-a i drugih skupina koje su „izvan pregovora“, odnosno koje nisu obuhvaćene primirjem. Drugi rezultat je sporazum Rusije; Irana i Turske o formiranju trilateralne radne grupe koja će nadzirati provođenje primirja u Siriji. Ova Radna grupa počinje sa radom već u narednom mjesecu, a u njezinom radu sudjelovat će i predstavnici sirijske opozicije. Rusija ulaže dodatne napore u ove pregovore. Ruski su stručnjaci pripremili prijedlog teksta novog sirijskog ustava koji će biti ponuđen na razmatranje predstavnicima sirijske opozicije kao temelj za izgradnju sirijske budućnosti. Još nisu poznati detalji ovoga teksta. U svakom slučaju, pregovori u Astani imaju svojiu važnost i mogu biti korisni i za ženevski mirovni proces u kojem sudjeluje više zemalja.

Save