Kemijska potvora: Slučaj Istočne Gute

Tim Anderson

Kredibilni nezavisni dokazi brzo su pokazali da su tvrdnje o odgovornosti sirijske vojske za kemijski napad u Istočnoj Guti bile netačne. Niz velikih skandala koji kontinuirano obilježavaju nečasni rat protiv Sirije često se fabriciraju kako bi se za zločine optužila Vlada u Damasku, a kako bi se time prispodobili razlozi koji bi poslužili kao izgovor i proizveli međunarodnu vojnu intervenciju. Jedna od najnotornijih takvih prevara svakako je incident u Istočnoj Guti, koji se dogodio u augustu 2013. godine, kada  su fotografije ubijene i otrovane djece objavljene na internetu i medijima, u poljoprivrednom području istočno od Damaska koje se nalazilo pod kontrolom islamističkih pobunjenika.

pdf

Sažetak
Kredibilni nezavisni dokazi brzo su pokazali da su tvrdnje o odgovornosti sirijske vojske za kemijski napad u Istočnoj Guti bile netačne. Niz velikih skandala koji kontinuirano obilježavaju nečasni rat protiv Sirije često se fabriciraju kako bi se za zločine optužila Vlada u Damasku, a kako bi se time prispodobili razlozi koji bi poslužili kao izgovor i proizveli međunarodnu vojnu intervenciju. Jedna od najnotornijih takvih prevara svakako je incident u Istočnoj Guti, koji se dogodio u augustu 2013. godine, kada su fotografije ubijene i otrovane djece objavljene na internetu i medijima, u poljoprivrednom području istočno od Damaska koje se nalazilo pod kontrolom islamističkih pobunjenika. Fotografije su popraćene optužbama da je sirijska vojska upotrijebila kemijsko oružje protiv civilnog stanovništva u kojima je ubijeno nekoliko stotina nevinih ljudi. Ovaj incident privukao je takvu međunarodnu pažnju u tolikoj mjeri da je direktna američka vojna intervencija u zadnji čas spriječena zahvaljujući diplomatskoj inicijativi Rusije. Sirijska vlada je nakon toga pristala uništiti kompletne zalihe kemijskog oružja koje je imala u svom arsenalu. (Smith-Spark and Cohen 2013), tvrdeći da nikad nije upotrijebila to oružje u sukobu sa pobunjenicima.
Ključne riječi: Istočna Guta, kemijski napad, Sirija, civilno stanovništvo

Činjenica je da su svi nezavisni dokazi u vezi incidenta u Istočnoj Guti (uključujući i dokaze SAD-a i UN-a) pokazali da su optužbe na račun sirijske vlade bile potpuno neutemeljene. Tome je prethodio veliki broj neutemeljenih optužbi koje se mogu označiti kao ‘false flag’ tvrdnje sličnih onim koje je pažljivo dokumentirala majka Agnes (SANA 2011), o sramotno neobjektivnoj istrazi o masakru u Houli ili pak neuspjelim pokušajima ili razotkrivenim rabotama kojim se pokušalo za zločine optužiti Vladu Sirije, za ubistva koja su izvršile islamističke grupe, na primjer u Darayi i Aqrabu (Fisk 2012; Thompson 2012). Međutim, mogućnost da bi islamističke grupe mogle biti odgovorne za kemijski napad, uglavnom je odbačena od strane zapadnih sila, što se itekako reflektiralo u stavovima gotovo svih zapadnih medijskih izvješća. Osim toga, budući da su se tvrdnje o upotrebi kemijskog oružja godinama ponavljale, otuda su i percepcije javnosti o tome rijetko zasnovane na oslanjanju na neoborivim dokazima. Poslije ovog kraćeg uvoda, hajde da temeljnije razmotrimo nezavisne dokaze koji se odnose na incident u Istočnoj Guti. Na osnovu tih dokaza doći ćemo do još jednog stravičnog ratnog zločina, i sudbine ubijene i otrovane djece o čijim fotografijama je bilo riječi ranije.

Kemijsko oružje u Siriji
Kemijsko oružje je jedna gruba zaostavština i relikt iz ranijih epoha, kao što je nekad bio rat u rovovima na početku prethodnoga stoljeća. U urbanom ratu, gdje vojska borbom po uskim ulicama, naseljenim zgradama i civilnim stanovništvom, pokušava eliminirati naoružane skupine, od ove vrste oružja nema neke velike koristi. Time se ne može postići stvarna prednost, izuzev ako beskrupolozna strana u sukobu želi stvoriti opću paniku ili lažne pretenzije. U slučaju Sirijske arapske armije, njeno konvencionalno naoružanje je superiornije u odnosu na primitivno kemijsko oružje a njena obuka za ratovanje u urbanim naseljima, uključujući i onu u Iranu, prvenstveno ima za cilj eliminaciju terorističkih grupa, i to, zgradu po zgradu (Al Akhras 2013). Zalihe kemijskog oružja Sirija je imala u pričuvi samo kao sredstvo za odbijanje eventualnog izraelskog napada, jer Izrael raspolaže nukleranim oružjem, ali ne postoji dokazana upotreba tog oružja u posljednjih nekoliko decenija.
Početkom 2013. godine ratna sreća počela je ići na ruku sirijskoj vladi. Iako se neki djelovi Aleppoa, istočnog Damaska i neki dijelovi na istoku Sirije nalaze pod kontrolom različitih islamističkih grupa, Sirijska vojska je zadržala kontrolu u glavnim populacijskim centrima u zapadnoj Siriji a presjekla je i većinu oružanog saobraćaja u planinskim djelovima prema granici sa Libanom. Na granici sa zemljama koje pružaju podršku islamistima – Turskoj, Izraelu i Jordanu – dešavaju se redovni pobunjenički upadi, kojim se sirijska vojska uglavnom uspješno suprotstavlja. U perodu maj-juni 2013. godine, sirijska vojska uz podršku libanskog Hizbulaha, uspjela je od brigade Farouq i Jabhat al-Nusre među kojim je bilo puno stranih boraca, ponovo preuzeti kontrolu nad gradom Qusayr, jugozapadno od Homsa, (Mortada 2013).
U ovom kontekstu opozicione oružane islamističke grupe optužene su za upotrebu kemijskog oružja. Vjeruje se da je glavna strana grupa za podršku Sirijskim islamistima, Jabhat al-Nusra, kako je objavljeno, u decembru 2012. godine zauzela jednu kemijsku fabriku u blizini Aleppoa (Gerard Direct 2012). Nakon toga, u martu, Sirijska je vlada obavjestila UN da je gas sarin bio korišten u jednoj velikoj bici sa islamistima u mjestu Khan al-Assal, zapadno od Aleppoa. Sirijska novinska agencija SANA izvijestila je da su teroristi lansirali projektile koji su ‘bili napunjeni kemijskom supstancom’, a koji je usmrtio 16 lica a 86 ih je ranjeno, kako vojnika tako i civila. Broj ubijenih kasnije se povećao na 25 (Barnard 2013). Sirijska opservatorija za ljudska prava (izvor sa sjedištem u Velikoj Britaniji), a koji je blizak Muslimanskoj braći, kao i drugi antivladini ‘aktivisti’, potvrdio je broj žrtava ali je insinuirao da je počinilac masakra Sirijska vojska koja je koristeći ovo oružje greškom pogodila i svoje pozicije, ‘nehotice’ (Barnard 2013). Zapadni mediji su kontra-tvrdnje islamista uzdigli na pijedestal vladinih izvještaja. U aprilu 2013. godine objavljeno je da je Jabhat al-Nusra došla u posjed klorin gasa (NTI 2013).
Vezano za Khan al-Asal, izjava ambasadora Sirije u UN-u Bashara al-Ja’afarija, datirana od 19. marta, tvrdi da su naoružane terorističke grupe ispalile granatu iz Kfar De’ila mjesta u blizini Khan al-Asala (u distriktu Aleppoa): “… gusti oblak dima onesvijestio je svakog ko se našao u blizini da ga udahne”. Ovaj je incident, kako je navedeno, rezultirao smrću 25 osoba a više od 110 civila i vojnika je ranjeno, te su potom prebačeni u bolnicu u Aleppou. Narednog dana, Vlada Sirije ‘uputila je zahtjev generalnom sekretaru UN-a pozivajući ga da formira specijalnu, nepristrasnu, nezavisnu misiju koja bi istražila ovaj incident’ (UNMIAUCWSAA 2013: 2-3).
Odmah nakon toga, od 21. marta nadalje, vlade SAD-a, Francuske i Britanije (koje su već tada direktno ili posredno podržavale islamističke grupe u Siriji) počele su dodavati nekoliko drugih incidenata, za koje su tvrdili da su izvedeni kemijskim oružjem (UNMIAUCWSAA 2013: 2-6). Washington je uporno ponavljao tvrdnje kako ne postoje ‘nikakvi dokazi’ da su ‘pobunjenici’ odgovorni za upotrebu kemijskog oružja. Na taj način su pokušali odgovornost prebaciti na Vladu Sirije. Međutim, u preliminarnoj izjavi koja datira od maja, inspektorka UN-a Carla del Ponte izjavila je da posjeduje svjedočenje žrtava o tome da su ‘pobunjenici’ upotrijebili gas sarin (BBC 2013). Turske snage sigurnosti su zatim, u maju, kako je javljeno, pronašle kanister sa 2 kg sarina, nakon što su izvršili raciju kuća pripadnika Jabhat al-Nusre (RT 2013). Rusija je u junu objavila da ima dokaze da su sirijski ‘pobunjenici’ sami proizvodili gas sarin (Al Jazeera 2013).
Uprkos nezadovoljstvu zbog istrage u vezi s masakrom u Houli prethodne godine, sirijska vlada je pozvala inspektore UN-a da posjete Khan al-Asal, mjesto na kom se desio ovaj napad. Nakon što su obavljene pripreme specijalna misija UN-a konačno je stigla u Damask, 18. augusta 2013. godine. Namjera misije je bila ‘istražiti navodne optužbe vezane za upotrebu kemijskog oružja u Khan al-Asalu, Saraquebu i Sheik Maqsoodu’, tri od ukupno 16 navedenih mjesta za koje se vjeruje da su u njima napadi zaista izvedeni ‘za što postoje kredibilne osnove’. Ali, ‘nakon tragičnih događaja od 21. augusta 2013.’ generalni sekretar UN-a naredio je timu UN-a da ispita incident u Istočnoj Guti ‘kao prioritetan zadatak’ (UNMIAUCWSAA 2013:7-8). Ovaj incident je preusmjerio ranije planirane istrage. Iako nije bilo nikakve osnove da bi sirijska vlada mogla izvesti taj napad, nakon što je ranije uputila zahtjev UN-u da ispita druge napade, nove tvrdnje privukle su pažnju svjetske javnosti.

Incident u Istočnoj Guti
Glavna oružana islamistička grupa koja kontrolira ovo područje, Islamski front (Liwa al Islam) koji finansira Saudijska Arabija, optužila je Vladu za trovanje djece bojnim otrovima. Desetine fotografija ranjene i ubijene djece objavljene su u medijima i na internetu. U duhu pružanja podrške ‘pobunjenicima’ američka vlada i američka organizacija Human Rights Watch za napad su odmah optužile Vladu Sirije. Human Rights Watch je izjavila da je ‘analizirala izjave svjedoka o raketnim napadima, informacije o mogućim izvršiocima napada, i fizičke ostatke oružja koje je korišteno u tom napadu’, i zaključila da su raketni napadi izvedeni ‘oružanim sistemom za koje se dokumentirano zna da ga jedino posjeduju, i koriste oružane snage Sirijske vlade’ (HRW 2013a). Isto to izjavila je i američka administracija. Bliska veza ovo dvoje bi nam trebalo ukazati da se ovdje više radi o kolaboraciji nego potvrđivanju informacije iz drugog neovisnog izvora. Jedna grupa dobitnika Nobelove nagrade će kasnije optužiti Human Rights Watch da koristi ‘rotirajuća vrata’ između svoje i kancelarija američke vlade (Pérez Esquivel and Maguire 2014).
List New York Times podržao je svojim izvještajima tvrdnje američke vlade kako ‘jedino snage Sirijske vlade raspolažu sredstvima za izvođenje te vrste napada’ (Gladstone i Chivers 2013). List tvrdi da vektorski proračuni puta kojim su lansirane rakete ukazuju da su one morale doći iz Sirijske vojne baze u Damasku (Parry 2013). Međutim, istraživanja koja su urađena na Tehnološkom institutu u Massachussetsu - MIT - jasno su pokazala da su korištene rakete zapravo imale daleko manji domet od onog kako je navedeno ranije. NYT je nakon toga povukao svoje tvrdnje vezane za telemetriju zaključivši da neki eksperti još uvijek vjeruju ‘da postoji mogućnost da je za raketni napad odgovorna Vlada Sirije’, novi dokazi ‘minimizirali su vrijednost dokaza i tvrdnji Obamine administracije’ u vezi sa tačkama sa kojih su lansirane rakete’ (Chivers 2013; također vidi Parry 2013). Konačni izvještaj MIT-a je zvučao više empatično, zaključivši da: “rakete nikako nisu mogle biti ispaljene na Istočnu Gutu iz samog ‘središta’, ili sa istočnog ruba područja koje se nalazilo pod kontrolom snaga sirijske Vlade, kako je to prikazano na obavještajnoj mapi koju je 30. augusta, 2013. godine objavila američka Bijela kuća.” (Lloyd and Postol 2014).
Dok su zapadni mediji uglavnom ponavljali optužbe koje je lansirao Washington, nezavisni izvještaji su i dalje pobijali ovu verziju događaja. Novinari Dale Gavlak i Yahya Ababneh su objavili direktne intervjue koje su obavili sa ‘liječnicima, stanovnicima Gute, pobunjeničkim borcima i njihovim porodicama’ sa područja Istočne Gute. Mnogi od njih vjeruju da su islamisti dobili kemijsko oružje preko šefa saudijske obavještajne službe, princa Bandara bin Sultana, i da su oni odgovorni za ovaj napad bojnim otrovima (Gavlak i Ababneh 2013). Otac jednog pobunjenika rekao je kako ga je njegov sin upitao ‘šta mislim koje je ovo oružje koje su mi rekli da ponesem’. Njegov sin i dvanaestorica drugih pobunjenika su ‘ubijeni u tunelu koji je korišten za skladištenje oružja koje je nabavio jedan saudijski militant poznat po imenu Abu Ayesha’ (Gavlak i Ababneh 2013). Jedna djevojka, pobunjenik, se žalila kako uopće nisu obučeni za upravljanje kemijskim oružjem. Jedan drugi pobunjenik je rekao otprilike istu stvar. Mnogi od intervjuiranih naveli su kako plate primaju od Saudijske vlade (Gavlak i Ababneh 2013).
Kasnije je jedna sirijska organizacija, ISTEAMS, kojom rukovodi Majka Agnes Mariam, provela temeljito ispitivanje video materijala koji su korišteni kao dokazi, primjetivši kako se manipuliralo tijelima gdje se vidi da su oni otrovani ili ranjeni (ISTEAMS 2013: 32-35). Video snimci ukazuju na ‘umjetni tretman mjesta napada … na snimcima je očigledno da nema stvarnih porodica žrtava Istočne Gute ... postavlja se pitanje ko su ta djeca koja su prikazana na video snimcima?’ (ISTEAMS 2013: 44). Kako je moguće da se na snimcima nalazi toliki broj djece a da sa njima nema i roditelja, pitaju se autori ovog izvještaja? Svi izvještaji došli su sa područja koja kontroliraju ‘pobunjenici’ Medicinsko odjeljenje ovog područja tvrdi da je 10,000 ranjenih i 1,466 ubijenih, od kojih su 67 % žene i djeca; a Lokalni koordinacioni komitet (koji je u tom momentu već bio u sastavu FSA-a) izjavio je da je broj žrtava 1,188. Video snimci pokazali su manje od 500 tijela, ali nisu svi bili mrtvi. (ISTEAMS 2013: 36-38). Još je upadljivije da tijela nisu verificirana. ‘Osam tijela je spaljeno. [A] preostalih 1,458 tijela, šta je sa njima? Gdje su tijela djece?’ (ISTEAMS 2013: 41). Jedan ‘pobunjenički’ predstavnik za medije je tvrdio kako su ‘tijela nabrzinu sahranjena u strahu da bi moglo doći do njihovog raspadanja uslijed velike vrućine’ (Mroue 2013).
Izvještaj ISTEAMS-a smatra da postoji mogućnost veze između operacije otimanja velikog broja djece u Ballouti i Sjevernoj Latakiji, dvije sedmice prije incidenta u Istočnoj Ghouti. ‘Ovdje se također osvrćemo na listu žrtava napada na 11 alevitskih sela u regionu Latakije koji se dogodio 4. augusta 2013. godine u kojem je Jabhat al-Nusra zarobila 150 žena i djece’ (ISTEAMS 2013: 43). U izvještaju se navodi da su: ‘porodice nekih otetih žena i djece… prepoznale svoju rodbinu na video snimcima’, i zatražili da se provede temeljita i ‘objektivna’ istraga kako bi se utvrdio identitet i porijeklo djece (ISTEAMS 2013: 44). Kasniji izvještaji su naveli da su djeca koja su oteta na sjeveru Sirije zadržana u sjevernom gradiću Selma (Martin 2014; Mesler 2014), a jedan navodi kako su oružane pobunjeničke grupe navodno drogirale djecu u cilju snimanja video snimaka, a onda taj video poslali u Istočnu Gutu da se otuda objavi (Mesler 2014). U slučaju da je ovaj navod tačan, to bi značilo da djeca uopće nisu iz Istoče Gute. Potkraj 2013. godine jedna organizacija advokata i pisaca iz Turske objavila je jedan opširan izvještaj koji tretira pitanje zločina nad civilima u Siriji. Poseban fokus ovog izvještaja odnosio se na odgovornost turske Vlade, koja je podupirala ‘pobunjeničke’ grupe. Zaključak ovog izvještaja je da su ‘većinu zločina’ protiv sirijskih civila, uključujući i napad u Istočnoj Guti, izvršile snage ‘naoružanih pobunjenika u Siriji’. Nekoliko izvora tvrdi da je upravo grupa Liwa al-Islam, koju finansira i podržava Saudijska Arabija, a kojom komanduje Zahran Alloush, odgovorna, za napad kemijskim oružjem. (Peace Association and Lawyers for Justice 2013).
Američka verzija ovog događaja doživjela je još jedan udarac u samoj Americi. Eminentni i iskusni američki novinar veteran Seymour Hersh intervjuirao je neke američke obavještajne agente i na osnovu toga zaključio da su tvrdnje Washingtona u vezi dokaza fabricirane. Al-Nusra ‘je morala biti uzeta kao jedna od osumnjičenih strana za ovaj napad’, rekao je Hersh, ‘ali je Vlada [SAD-a] dokaze odabirala onako kako se njoj sviđalo, kako bi time opravdala napade protiv Assada’ (Hersh 2013). Predsjednik Obama je naveo kao dokaz pripreme Sirijske vojske za napad kemijskim oružjem, na osnovu ‘priče’ koja je uhvaćena na radio valovima u vrijeme incidenta. Međutim, Hersh je naveo da u redovima američkih obavještajaca vlada ‘ozbiljna zabrinutost’ i bijes zbog ‘namjerne manipulacije obavještajnim podacima’. Jedan obavještajni oficir je rekao da napad ‘nije rezultat djelovanja trenutnog sirijskog režima’ (Hersh 2013). Hersh zaključuje da je Bijela kuća ‘glatko odbacila raspoložive dokaze o potencijalnoj mogućnosti da je al-Nusra mogla doći u posjed gasa sarin, te je ustrajavala (pogrešno) tvrditi da je taj gas mogla jedino posjedovati Assadova vojska’ (Hersh 2013).
Specijalna misija UN-a koja se bavila istragom u vezi upotrebe kemijskog oružja vratila se u Siriju krajem septembra gdje je obavila ispitivanja na nekoliko lokacija, uključujući i Istočnu Gutu. Inspektori su odlučili razmotriti samo sedam od raspoloživih 16 izvještaja (UNMIAUCWSAA 2013: 10). Ova misija nije ovlaštena da utvrđuje odgovornost za ovaj zločin, već samo da ispita da li je u napadu korišteno kemijsko oružje, i kakav je rezultat njegovog korištenja. Misija je u decembru objavila svoj izvještaj u kojem je potvrđena upotreba kemijskog oružja u Siriji, te kako je kemijsko oružje doista korišteno, posebno ‘protiv civilnog stanovništva, uključujući djecu, i to u velikoj mjeri, na području Istočne Gute, predgrađa Damaka, koje se desilo 21. augusta … u mjestu Khan Al-Asal, 19. marta, 2013. godine i na vojsku i civilno stanovništvo … u Jobaru, 24. augusta, 2013. godine u relativno maloj količini i to protiv vojnika … u Saraquebu, 24. augusta, 2013. godine također u malim količinama, opet protiv civila … [i] u Ashrafiji Sahnayi, 25. augusta 2013. godine u malim količinama i to protiv vojnika’ (UNMIAUCWSAA 2013: 19-21). Primjećujemo da je u tri od pet slučajeva kemijsko oružje bilo upotrijebljeno protiv vojnika. Logično je zaključiti da se radilo o napadu grupa koje su se borile protiv vojske, a ne obratno. Još jedan kasniji izvještaj Vijeća za ljudska prava UN-a (februar 2014) navodi da su kemijska oružana sredstva koja su korištena u napadu na Khan-al-Assal ‘imala iste specifične karakteristike kao i ona upotrijebljena u Al-Guti’; međutim, počinioci ovog napada nisu mogli biti identificirani. (HRC 2014: 19). Raspoloživost nezavisnih dokaza koji su bili prisutni u tako velikoj mjeri nije bilo moguće lahko zanemariti: nema uopće dvojbe da je kemijsko oružje upotrijebljeno u Istočnoj Guti, ali su dokazi da je to učinila Sirijska vojska bili fabricirani.

Dokazi vezani za ovaj incident, koje su ponudile organizacije neovisne od Sirijske vlade došli su iz jordanskih, turskih i američkih izvora, te od tima Ujedinjenih nacija. Pored toga, nije neovisno verificirano za veliki broj fotografija i video snimaka da potiču iz Istočne Gute. Ne postoji ni nezavisna verifikacija dokaza o identitetu te djece niti o tome šta im se desilo. Većina dokaza ukazuje na vjerovatnoću da se radi o još jednom incidentu ‘lažne zastave - false flag’, koji je smišljen kako bi se njime privukla ozbiljnija strana intervencija. Puki broj nezavisnih izvještaja koji dovode u pitanje optužbe na račun Sirijske vlade za ovaj incident, kvalitativno se razlikuju od hvalisavih samoreklamiranja svojstvenog ‘pobunjenicima’ o vlastitim zločinima: od dekapitacije, javnih egzekucija, detonacija kamina bombi, minobacačkog granatiranja gradova i naselja, bombardiranja bolnica i destrukcije džamija i crkava. Činjenica da Sirijska vojska snažno negira tvrdnje o ubijanju civila (postupanje prema zarobljenim pobunjenicima je sasvim drugo pitanje), dok mnogi ‘pobunjenici’ svoje zločine publiciraju, jasno daje do znanja o kakvoj se ovdje pozadini radi kada su u pitanju ove kontroverze.

Fabriciranje dokaza o kemijskom oružju i nestala djeca Sirije
Nakon incidenta u Istočnoj Guti, islamističke skupine koje podržava niz različitih zemalja koje su neprijateljski raspoložene prema Siriji, i dalje tvrde da su kemijsko oružje upotrebile snage sirijske Vlade. Jabhat al-Nusra tvrdi da kemijski materijali koji su kod njenih pripadnika pronađeni u Turskoj, ‘nisu namijenjeni proizvodnji gasa sarin’ (Today’s Zaman 2013). Međutim, dokazi u obliku video snimaka pokazali su da je Al-Nusra koristila kemijsko oružje protiv sirijskih vojnika. (Turbeville 2014). U julu 2014. godine objavljena je informacija da su bačve u kojima se nalazio gas sarin otkrivene u nekim područjima Sirije ‘koje kontroliraju pobunjeničke snage’ (RT 2014). Nakon toga, tokom 2015. godine Irački Kurdi su objavili da je ISIL, druga vodeća oružana grupa bliska Al-Qaedi, također upotrebljavala kemijsko oružje. (Solomon 2015; Ariel 2015). Kurdski borci su zaplijenili kanistere sa klorin gasom nakon jednog samoubilačkog bombaškog napada nakon kojeg ih je obuzeo osjećaj ‘zbunjenosti, mučnine i slabosti’ (Akbar 2015).
Antisirijski ‘aktivisti’, i nevladine organizacije porijeklom iz SAD-a poput Avaaza, Sirijske kampanje, i Bijelih kaciga, ponavljale su pa čak i proširivale optužbe, pokušavajući da izazovu, i pozivajući uspostavljanje ‘zone zabranjenog leta - no fly zone’ po uzoru na raniji libijski scenario. (NFZ Syria 2015; White Helmets 2015), sa jasnom namjerom da svrgnu Vladu u Damasku. Već 2014. godine postalo je izvjesno da postoje veoma male šanse da će se to dogoditi. Al-Jazeera u aprilu 2014. godine ponovo optužuje Sirijsku vladu da je upotrijebila gas klorin (Baker 2014), pritom su neki anonimni aktivisti’ također optužili Vladu Sirije da je u nekim napadima koristila otrovne plinove (Mroue and Lucas 2015). Naravno da ni u jednom od ova dva slučaja nisu ponuđeni nezavisno verificirani dokazi da se to stvarno desilo.
Unatoč tome, medijske mreže su kontinuirano nastavile sa objavljivanjem istih onih optužbi koje su objavljene na početku u slučaju incidenta u predgrađu Damaska, Istočnoj Guti, baš kao da se radilo o neovisno verificiranim činjenicama, ne obazirući se uopće na postojanje dokaza koji idu u prilog suprotnom. Jedan članak koji je objavljen u aprilu 2015. godine u britanskom listu Guardian, naprimjer, tvrdio je u svom uvodnom dijelu da je Vlada Sirije koristila kemijsko oružje kojim je ‘u augustu 2013. godine ubijeno do 1,400 ljudi’ (Black 2015). To je još jedna u nizu brojnih neodgovornih dezinformacijskih kampanja.
Namjerno prikrivanje istine u vezi upotrebe kemijskog oružja u potpunosti je skrenulo svjetsku pažnju sa kolosjeka jedne razumne diskusije na zapadu o stvarnom karakteru rata u Siriji; ali, možda je to upravo i bio cilj. Time je pak rečeno, da razumna i objektivna diskusija o dokazima uopće ne znači ništa posebno. Pored toga, konstantna diseminacija niza fabriziranih dokaza o tome, ne samo da je pogoršala stanje u Siriji već je također doprinijela nastavku sirijske tragedije. Islamističke milicije neometano su nastavile svoj krvavi pir, bez ikakvog straha da će za to morati odgovarati, sve vrijeme optužujući Vladu Sirije, za zločine koje su sami počinili.
Još jedan ratni zločin sahranjen je fabriciranjem dokaza o kemijskom oružju: i sudbini djece otete u Ballouti. Čak je i Human Rights Watch objavio informaciju o ovom zločinu. (HRW 2013b), iako taj slučaj nije povezao sa djecom za koju se tvrdi da su ranjena ili potrovana u Istočnoj Guti. Ovo masovno kidnapovanje djece samo je jedan u nizu slučajeva masovnog otimanja djece za koje su odgovorne oružane islamističke grupe. Žrtve su zadržane kao mamac za ucjenu, razmjenu zarobljenika, ili su naprosto masakrirana budući da se radilo o djeci porodica koje su bile lojalne Vladi Sirije. Što se pak tiče samog incidenta u Guti, nekoliko izvora (ISTEAMS 2013; Martin 2014; Mesler 2014) ga povezuju sa kidnapiranjem djece u Ballouti, čija su mrtva ili drogirana tijela fotografirana i predstavljena kao žrtve napada u Istočnoj Guti. To znači da su njihovi imidži postavljeni na internet u Guti, ali da njihova tijela tamo nisu bila u stvarnosti. Iako je jedan broj kidnapovane djece oslobođen u razmjeni zarobljenika 2014. godine mnoga su zadržana kao taoci, u mjestu Selma. To se navodi kao razlog zbog kojeg mnoge porodice na sjeveru Sirije nisu željele javno identificirati svoju djecu. Oni se nadaju da će na taj način lakše isposlovati oslobađanje druge djece koja su još živa. Zapadni mediji i dalje izvještavaju kako je ‘1,400’ djece ubijeno, ne spominjući uopće njihova imena, a pouzdano se zna da je samo osmero djece sahranjeno. U magli rata, Majka Agnes Mariam je sve vrijeme bila upravu kada insistirala na objavljivanju imena i identiteta djece i drugih osoba koje su ubijene, a ne samo na ponavljanju njihovog broja, kao da se radi o igri kriketa a ne o gnusnom zločinu. Ranije, tokom septembra 2013. godine njena organizacija ISTEAMS postavila je jedno od najvažnijih pitanja u čitavoj ovoj priči: ‘Postoji svjedočanstvo da je osmero djece sahranjeno’. A šta je sa [onih] preostalih 1,458 tijela, gdje su ona? Gdje se nalaze ta djeca?’
(ISTEAMS 2013: 41).


Bilješke:

 Al Akhras, Samer (2013) Interview with this writer, Damascus, 24 December
 Al Jazeera (2013) ‘Syria rebels made own sarin gas, says Russia’, 10 July, online: http://www.aljazeera.com/news/middleeast/2013/07/20137920448105510.html
 Anderson, Tim (2015) ‘The Houla Massacre Revisited: “Official Truth” in the Dirty War on Syria’, Global Research, 24 March, online: http://www.globalresearch.ca/houla-revisited-official-truth-in-the-dirty-war-on-syria/5438441
 Ariel, Ben (2015) ‘United States ‘concerned’ about ISIS use of chlorine gas’, Arutz Sheva, 17 March, online: http://www.israelnationalnews.com/News/News.aspx/192730#.VSJJc5MY6q4
 Akbar, Jay (2015) ‘More evidence emerges of ISIS using chemical weapons as Kurdish fighters seize chlorine canisters after suicide bomb attack that left them ‘dizzy, nauseous and weak’’, 15 March, Daily Mail, online: http://www.dailymail.co.uk/news/article-2995150/More-evidence-emerges-ISIS-using-chemical-weapons-Kurdish-fighters-seize-chlorine-canisters-suicide-bomb-attack-left-dizzy-nauseous-weak.html
 Baker, Graeme (2014) ‘Syrian regime accused of chlorine gas attacks’, Al Jazeera, 17 April, online: http://www.aljazeera.com/news/middleeast/2014/04/syrian-regime-accused-chlorine-gas-attacks-201441703230338216.html
 Barnard, Anne (2013) ‘Syria and Activists Trade Charges on Chemical Weapons’, New York Times, 19 March, online: http://www.nytimes.com/2013/03/20/world/middleeast/syria-developments.html?pagewanted=all
 BBC (2013) UN’s Del Ponte says evidence Syria rebels ‘used sarin’’, 6 May, online: http://www.bbc.com/news/world-middle-east-22424188
 Black, Ian (2015) ‘Former ambassador attacks Cameron’s ‘arrogant’ Syria policy’, UK Guardian, 8 April, online: http://www.theguardian.com/politics/2015/apr/07/former-ambassador-attacks-camerons-arrogant-syria-policy
 Chivers, C.J. (2013) ‘New Study Refines View of Sarin Attack in Syria’, New York Times, online: http://www.nytimes.com/2013/12/29/world/middleeast/new-study-refines-view-of-sarin-attack-in-syria.html
 Eva Pal (2014) ‘Talk with Lilly Martin and Steven Sahiounie, part 1’, YouTube, May 10, online: https://www.youtube.com/watch?v=oc2HRk42O-w
 Fisk, Robert (2012) ‘Inside Daraya - how a failed prisoner swap turned into a massacre’, 29 August: http://www.independent.co.uk/voices/commentators/fisk/robert-fisk-inside-daraya--how-a-failed-prisoner-swap-turned-into-a-massacre-8084727.html
 Gavlak, Dale and Yahya Ababneh (2013) ‘Syrians In Ghouta Claim Saudi-Supplied Rebels Behind Chemical Attack’, MINT PRESS, August 29, online: http://www.mintpressnews.com/witnesses-of-gas-attack-say-saudis-supplied-rebels-with-chemical-weapons/168135/
 Gerard Direct (2012) ‘Syria: jihadist al-Nusra Front seizes chemical factory near Aleppo’, 9 December, online: http://gerarddirect.com/2012/12/09/syria-jihadist-al-nusra-front-siezes-chemical-factory-in-allepo/
 Gladstone, Rick and C.J Chivers (2013) ‘Forensic Details in U.N. Report Point to Assad’s Use of Gas’, New York Times, 16 September, online: http://www.nytimes.com/2013/09/17/world/europe/syria-united-nations.html?_r=0&adxnnl=1&adxnnlx=1387381766-55AjTxhuELAeFSCuukA7Og
 Hersh, Seymour M. (2013) ‘Whose Sarin?’ London Review of Books, Vol. 35 No. 24, 19 December, 9-12, online: http://www.lrb.co.uk/v35/n24/seymour-m-hersh/whose-sarin
 Hersh, Seymour M. (2014) ‘The Red Line and the Rat Line’, London Review of Books, 36:8, 17 April, pp 21-24, online: http://www.lrb.co.uk/v36/n08/seymour-m-hersh/the-red-line-and-the-rat-line
 HRC (2014) ‘Report of the independent international commission of inquiry on the Syrian Arab Republic’, Human Rights Council, A/HRC/25/65, 12 February, online: http://www.ohchr.org/EN/HRBodies/HRC/IICISyria/Pages/IndependentInternationalCommission.aspx
 HRW (2013a) ‘Attacks on Ghouta: Analysis of Alleged Use of Chemical Weapons in Syria’, Human Rights Watch, Washington, 10 September, online: http://www.hrw.org/reports/2013/09/10/attacks-ghouta
 HRW (2013b) ‘You Can Still See Their Blood’, Human Rights Watch, Washington, 11 October, online: http://www.hrw.org/node/119675/
 ISTEAMS (2013) ‘Independent Investigation of Syria Chemical Attack Videos and Child Abductions’, 15 September, online: http://www.globalresearch.ca/STUDY_THE_VIDEOS_THAT_SPEAKS_ABOUT_CHEMICALS_BETA_VERSION.pdf
 Lloyd, Richard and Theodore A. Postol (2014) ‘Possible Implications of Faulty US Technical Intelligence in the Damascus Nerve Agent Attack of August 21, 2013’, MIT, January 14, Washington DC, online: https://www.documentcloud.org/documents/1006045-possible-implications-of-bad-intelligence.html#storylink=relast
 Malas, Nour (2013) ‘As Syrian Islamists Gain, It’s Rebel Against Rebel’, Wall Street Journal, 29 may, online: http://online.wsj.com/article/SB10001424127887323975004578499100684326558.html
 Martin, Lilly (2014) in Deena Stryker ‘The Hidden Australia/Syria Story’, Op Ed News, 22 December, online: http://www.opednews.com/articles/The-Hidden-Australia-Syria-by-Deena-Stryker-Children_Community_Death_Government-141222-294.html
 Mesler, John (2014) ‘Combating the Propaganda Machine in Syria: The ‘Moderate Opposition’, the Children from Ballouta, and the Sarin Gas Attack on Eastern Ghouta’, NSNBC, 10 October, online: http://nsnbc.me/2014/10/10/combating-propaganda-machine-syria/
 Mortada, Radwan (2012) ‘Syria Alternatives (II): no homegrown solutions’, Al Akhbar, 13 June, online: http://english.al-akhbar.com/content/syria-alternatives-ii-no-homegrown-solutions
 Mortada, Radwan (2013) ‘The Battle for Qusayr: Decisive Victory or War of Attrition?’ Al Akhbar, May 21, online: http://english.al-akhbar.com/node/15864
 Mroue, Bassem (2013) ‘Syrian forces bomb area of alleged chemical attack’ USA Today, 22 August, online: http://www.usatoday.com/story/news/world/2013/08/22/syria-attack/2683855/
 Mroue, Bassem and Ryan Lucas (2015) ‘Activists accuse Syrian military of deadly poison gas attack’, 17 march, online: http://news.yahoo.com/group-syrian-attacks-may-amount-war-crimes-074128323.html
 NFZ Syria (2015) ‘Call from Syria: London march 26th April’, 4 April, online: http://www.nfzsyria.org/
 NTI (2013) ‘Syrian militants have access to chlorine gas: plant owner’, 1 April, online: http://www.nti.org/gsn/article/syrian-militants-have-access-chlorine-gas-plant-owner/
 Parry, Robert (2013) ‘NYT Backs Off Its Syria-Sarin Analysis’, Global Research, 30 December, online: http://www.globalresearch.ca/nyt-backs-off-its-syria-sarin-analysis/5363023
 Peace Association and Lawyers for Justice in Turkey (2013) ‘War Crimes Committed Against the People of Syria’, December, online: http://www.wpc-in.org/sites/default/files/documents/war-crimes-committed-againts-the-people-of-syria.pdf
 RT (2013) ‘Turkey finds sarin gas in homes of suspected Syrian Islamists – reports’, 30 may, online: http://rt.com/news/sarin-gas-turkey-al-nusra-021/
 RT (2014) ‘‘Abandoned’ barrels containing deadly sarin seized in rebel-held Syria’, 8 July, online: http://rt.com/news/171076-two-sarin-barrels-found-syria/
 SANA (2011) ‘Mother Agnes Merriam al-Saleeb: Nameless Gunmen Possessing Advanced Firearms Terrorize Citizens and Security in Syria’, Syrian Free Press Network, 19 November, online: http://syrianfreepress.wordpress.com/2011/11/19/mother-agnes-merriam-al-saleeb-nameless-gunmen-possessing-advanced-firearms-terrorize-citizens-and-security-in-syria/
 Smith-Spark, Laura and Tom Cohen (2013) ‘U.S., Russia agree to framework on Syria chemical weapons’, CNN, 15 September, online: http://edition.cnn.com/2013/09/14/politics/us-syria/
 Solomon, Erica (2015) ‘Iraqi Kurds claim ISIS used chemical weapons’, Financial Times, 14 March, online: http://www.ft.com/cms/s/0/6e69cfca-ca78-11e4-8973-00144feab7de.html#axzz3WW8sO2k1
 Turbeville, Brandon (2014) ‘New video evidence points to al-Nusra chemical attack against Syrian soldiers’, 5 May, Online: http://www.activistpost.com/2014/05/new-video-evidence-points-to-al-nusra.html
 Stack, Liam and Hania Mourtada (2012) ‘Members of Assad’s Sect Blamed in Syria Killings’, New York Times, December 12, online: http://www.nytimes.com/2012/12/13/world/middleeast/alawite-massacre-in-syria.html?_r=0
 Thompson, Alex (2012) ‘Was there a massacre in the Syrian town of Aqrab?’ 14 December: http://blogs.channel4.com/alex-thomsons-view/happened-syrian-town-aqrab/3426
 Today’s Zaman (2013) ‘Detained al-Nusra members say chemicals not for making sarin gas’, 13 September, online: http://www.todayszaman.com/national_detained-al-nusra-members-say-chemicals-not-for-making-sarin-gas_326332.html
 UN (2013) United Nations Mission to Investigate Allegations of the Use of Chemical Weapons in the Syrian Arab Republic, December, online: https://unoda-web.s3.amazonaws.com/wp-content/uploads/2013/12/report.pdf
 UNMIAUCWSAA (2013) ‘Final report’, United Nations Mission to Investigate Allegations of the Use of Chemical Weapons in the Syrian Arab Republic, 12 December, online: https://unoda-web.s3.amazonaws.com/wp-content/uploads/2013/12/report.pdf
 White Helmets (2015) ‘It’s time to stop the bombs’, March, online: https://www.whitehelmets.org/

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenponedjeljak, 08 Maj 2017 10:35