Mitologija i stvarnost u američko-arapskim percepcijama

Rami G. Khouri

Ove sedmice me ponovo uzdrmala zabrinjavajuća razlika u tome kako Arapi posmatraju sami sebe i kako ih općenito posmatra američka javna sfera medija i politike, dok sam pratio američke mainstream masovne medije koji većinom spominju arapske države u kontekstu ratova, terorizma, izbjeglica, urušavajućih država, ili bezbjednosnih prijetnji. Istovremeno sam prolazio kroz rezultate najnovije ankete o mišljenju o Arapima, koju objavljuje Arapski centar za istraživanja i političke nauke, sa sjedištem u Dohi.

pdf

Sažetak
Ove sedmice me ponovo uzdrmala zabrinjavajuća razlika u tome kako Arapi posmatraju sami sebe i kako ih općenito posmatra američka javna sfera medija i politike, dok sam pratio američke mainstream masovne medije koji većinom spominju arapske države u kontekstu ratova, terorizma, izbjeglica, urušavajućih država, ili bezbjednosnih prijetnji. Istovremeno sam prolazio kroz rezultate najnovije ankete o mišljenju o Arapima, koju objavljuje Arapski centar za istraživanja i političke nauke, sa sjedištem u Dohi. Ovo istraživanje je pružilo brojne uvide u identitet, vrijednosti i političke poglede Arapa širom naše regije. Razlika u arapskoj stvarnosti i američkim percepcijama je bila očita, i zabrinjavajuća.
Ključne riječi: Arapi, mediji, politika, ratovi, terorizam

Najnovija anketa (peta od 2011. godine) ispitala je 18 310 pojedinaca u 12 arapskih zemalja, s dopuštenom pogreškom od +/- 2%. Nekoliko značajnijih zapažanja zavređuje veću pažnju u SAD-u i drugim zemljama Zapada, koje još uvijek imaju zamišljenu, prije nego stvarnu percepciju arapskog svijeta.
Stav građana arapskih zemalja prema „Islamskoj državi“ (ISIL-u) ukazuje da religioznost često nema veliku ulogu u ljudskim postupcima, kao što se to smatra u ostatku svijeta. Među ispitanicima je bilo 89% onih koji su se protivili ISIL-u, dok je samo 2% izrazilo „jako pozitivan stav“, a 3% je imalo „donekle pozitivan stav“ o ISIL-u. Ovo ponovo potvrđuje ogromno protivljenje ISIL-u u arapskom društvu, iako je zabrinjavajuće da je 5% među 20 miliona Arapa imalo pozitivan stav o tome.
Još interesantnije, stav Arapa o ISIL-u nije bio povezan sa religioznošću, anketa je pokazala da su ljudi koji su se izjašnjavali „jako religioznim“, kao i „religioznim“ i one koji „ne vjeruju u ništa“ izražavali jednako i pozitivne i negativne stavove. Druga pitanja o religioznosti pojedinaca, stavovima o ISIL-u i ulozi religije u javnom životu ukazuju na to da su stavovi prema ISIL-u definirani političkim opredjeljenjima radije nego vjerskim uvjerenjima.
Iako među Amerikancima preovladava prioritet nad vojnom intervencijom ili podržavanje „umjerenog islama“, tek je 17% Arapa bilo za vojnu intervenciju kao prvu opciju. Druge prve opcije među ispitanicima su uključivale „okončavanje stranih intervencija“, „podržavanje demokratske tranzicije arapske moći“, „rješavanje Palestinskog pitanja“ i „okončavanje sirijskog konflikta na način kojim se ostvaruju želje sirijskog naroda“.
Drugim riječima, analitičari su rekli: „U širem smislu arapska javnost podržava poduzimanje sveobuhvatnog niza političkih, ekonomskih, društvenih i vojnih mjera u borbi protiv teroriza.“
Fokus arapskih zemalja na političke faktore koji pogoršavaju mnoge naše probleme se također ogleda u rastućem nezadovoljstvu sa politikom arapskih i stranih sila prema Palestini, Siriji, Iraku, Libiji i Jemenu. Velika većina negativno posmatra umješanost stranih politika Rusije, Irana i Sjedinjenih Država (od 66 do 75%). Arapi su također u velikom broju prepoznali Sjedinjene Države kao najveću prijetnju kolektivnoj arapskoj bezbjednosti – 67% Arapa je izjavilo da Sjedinjene Države ili Izrael predstavljaju najveću prijetnju kolektivnoj arapskoj bezbjednosti (10% je izjavilo da je to Iran). Većina Arapa (59-89%) uviđa da Izrael, Sjedinjene Države, Rusija, Iran i Francuska prijete regionalnoj stabilnosti.
Interesantno je da dok se američka vlada i Izrael zalažu za mitološko savezništvo Arapa i Izraela protiv Irana, anketa ukazuje na to da ogromna većina Arapa (89%) odbija zvanično postojanje Izraela. Ovo se odražava i u raširenim percepcijama izraelske kolonijalne politike prema Palestincima i ekspanzionističkoj prijetnji koju predstavljaju za druge arapske države. Dr. Mohammad Almasri, koordinator Indeksa za mišljenje o Arapima, je objasnio kako arapska netrpeljivost prema Izraelu odražava političke odluke, radije nego ukorijenjenost u kulturnom i vjerskom smislu.
Jedan od možda najzabrinjavajućih zaključaka iz ankete je onaj o materijalnom stanju u arapskim porodicama, i o njihovim vlastitim pogledima na najveće probleme sa kojima su suočeni. Najozbiljniji problem koji potresa države ispitanika je ekonomska situacija (44%), praćena je sa prioritetima u odnosu na učinak vlade (20%), usporenu demokratsku tranziciju, nedostatke u javnoj službi, i širenje finansijske i administrativne korupcije.
Nije iznenađujuće da je anketa također uočila rašireno nezadovoljstvo sa finansijskim situacijama u kojima narod živi. Skoro većina (49%) je reklo da su njihova primanja dovoljna da se pokriju osnovni troškovi, ali da nisu mogli uštediti novac (što znači da su svrstani u kategoriju socijalno ugroženih). Drugih 29% arapskih građana je izjavilo da ne mogu pokriti najosnovnije porodične troškove, te tako žive u općoj oskudici.
Drugim riječima, skoro 4 od 5% Arapa živi u nepouzdanim situacijama u kojima nemaju dovoljno novca, ušteđevine ili mehanizama socijalne sigurnosti koji bi im omogućili da podmire osnovne ljudske troškove u svakodnevnom životu, ili u hitnim slučajevima.
Ova saznanja zahtijevaju bolje shvatanje veza između ove raspadajuće i ozbiljne stvarnosti, neprekidnih autokratskih i inkompetentnih politika arapskih vlada koje su podržane od stranih sila, i utjecaj arapsko-izraelskog konflikta i huškačkih politika regionalnih arapskih i nearapskih država – što su upravo najveći problemi običnih Arapa koji se skoro nikada ne pojavljuju u američkim javnim sferama.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenponedjeljak, 08 Maj 2017 11:30