Iranska odbrambena strategija s gledišta Ajatollaha Hameneia

Keihan Barzegar, Masud Rezai

S obzirom na to da se cjelokupne strateške politike sistema IR Iran  u sferi vanjske politike i vojno-odbrambene doktrine države utvrđuju i odašiljaju posredstvom vrhovnog iranskog vođe stoga je sa teorijsko-praktičnog aspekta veoma važno utvrditi koje su to teorije međunarodnih odnosa bliže strateško-odbrambenoj misli ajatollaha Hameneia?

pdf

Sažetak
S obzirom na to da se cjelokupne strateške politike sistema IR Iran u sferi vanjske politike i vojno-odbrambene doktrine države utvrđuju i odašiljaju posredstvom vrhovnog iranskog vođe stoga je sa teorijsko-praktičnog aspekta veoma važno utvrditi koje su to teorije međunarodnih odnosa bliže strateško-odbrambenoj misli ajatollaha Hameneia? U SAD-u i zemljama, regionalnim saveznicama dominira stajalište da je glavni motiv zbog kojeg IR Iran ulaže napore na jačanju svoje uloge u regionu zapravo jačanje relativne moći na Bliskom istoku iza čega se krije jedna “ofanzivna” suština čiji se ciljevi i strategije procjenjuju u najvećoj mjeri kao ekspanzionizam, oportunizam i sl. (Trevino, 2013: 386-392). Čini se da ovo stajalište ne korespondira sa realnošću te ga je potrebno proanalizirati.
Ključne riječi: Ajatollah Hamenei, SAD, Bliski istok


Ajatollah Hamenei smatra da: “Mi ne prihvatamo nikakav rat; mi ne poduzimamo nikakav rat niti u tome ikoga pretječemo” (Hutba, juli 2015.). “Ali ako bi IR Iran u ovoj globalnoj džungli samo i jedino težila razgovorima ili ekonomskoj razmjeni i ako ne bi imala odbrambenu moć zar ne bi čak i male zemlje sebi dale za pravo da iranski narod izvrgnu prijetnjama? Neprijatelj kontinuirano jača vojnu i raketnu moć. Kako u ovakvim uvjetima da kažemo da je prošlo vrijeme projektila? Ovo vrijeme je vrijeme svega i svačega (obraćanje pjesnicima o Ehl-i bejtu, april 2016.). Ajatollah Hamenei smatra da je “sigurnost u potpunosti objektivna i realna kategorija i da je se ne može osigurati posredstvom svijesti (obraćanje tokom susreta sa članovima Vijeća za sigurnost pokrajina, 2001). Da rezimiramo, ajatollah Hamenei smatra da je “sigurnost infrastruktura svakog napretka jedne nacije. Ako nema sigurnosti tada nema ni ekonomije ni kulture ni sveopće sreće” (obraćanje tokom susreta sa zapovjednicima pomorskih snaga”, oktobar, 2015).
Ajatollah Hamenei smatra da: “kada je jedna nacija izložena prijetnjama neprijatelja dužnost vladajuće strukture je na prvom mjestu očuvati sigurnost nacije. Ta se sigurnost može očuvati na razne načine, a jedan je pomoću vojske i vojnim jačanjem” (obraćanje tokom susreta sa zapovjednicima i pripadnicima vazdušnih snaga, februara 2015). Sve citirano pokazuje da vrhovni iranski vođa u sferi nacionalne sigurnosti i strategije (ne razmatrajući vanjsku politiku) ima jedan realističan pristup. Ovdje je ključno pitanje to da li u njegovoj vojno-strategijskoj misli ovaj realizam i osiguravanje vojne moći imaju “ofanzivnu” ili “odbrambenu” suštinu? I u principu, kakvu poziciju zauzima ova misao u odbrani današnjih eksperata i kako se procjenjuje u odnosu na globalna mjerila i na koji način njen etički aspekt odnosi prevagu? Teorija ofanzivnog realizma tvrdi da “sve zemlje u nekoj mjeri posjeduju ofanzivnu vojnu moć te da nikada ne mogu biti mirne od potencijalne namjere drugih država. Jer za razliku od vojne moći namjera država koja je skrivena u svijesti onih koji odlučuju o njenom sprovođenju se ne može razmatrati na egzaktnoj ravni” (Mearsheimer, 2010: 30-31). U tom smislu međunarodna politika je radila na jačanju “relativne moći” a države nisu odustajale od tog kursa sve dok ne bi postajale hegemonističke sile.
Za razliku od ovoga teoretičari defanzivnog realizma su iznijeli drugačije stajalište. Zagovornici ove teorije su obrazlagali kako zemlje kroz ravnotežu snaga značajno pridaju važnost svojoj poziciji; odnosno sudionici država imaju namjeru da do izvjesne mjere ojačaju kroz svoje potencijalne konkurente jer ovo preimućstvo i prevaga moći povećava njihovu perspektivu trajnosti i “relativnu sigurnost” (Walt, 1987). Prema tome, zemlje ulažu napore da zadobiju moć po cijenu da je njihovi konkurenti izgube, s tim što do svog cilja ne dolaze ratom niti racionalnom ofanzivom (Waltz, 1989: 47).
Regionalno ponašanje Irana nakon 11. septembra , nestabilnost izazvana ratom između Iraka i Afganistana kao i pobune koje izazivaju terorističke grupe DAEIŠ i Jabhat al-Nusra posvjedočuje da je za Teheran sigurnosna problematika elementarno pitanje. Korijeni odbrambene politike Irana na prvom mjestu se vraćaju na prirodne specifičnosti strukture moći, politike, geopolitičku poziciju te kulturnu geografiju Irana, a uvjeti nastali geopolitičkim promjenama izazvanim ishitrenim regionalnim prijetnjama po sigurnost zemlje, te prijetnje tokom istraživanja nuklearnog programa, sirijska i iračka kriza, pojava selefijsko-džihadističkih skupina, te kriza u Jemenu su omogućili očitovanje ovakvog kursa. Dakle, naglasak je na tome da Iran reaguje samo kada osjeti da su prijetnje usmjerene protiv njega i ta reakcija je uglavnom na ravni uspostave ravnoteže i sprečavanja onih od kojih prijetnje dolaze. Jedino u uvjetima kada pitanje sigurnosti postane ozbiljan problem Iran izražava žešću reakciju. Drugim riječima, Iran snažnije izražava svoju moć i utjecaj u regionu kada na svojim istočnim i zapadnim granicama osjeti eskalaciju nesigurnosti (Barzgar, 2010: 125).
U tom kontekstu se može motriti i ozbiljniji ulazak Irana u sirijsku krizu. Iran smatra da se u sirijskoj krizi ne radi samo o traženju reformi ili rušenju diktatorskog sistema već da se urušavanjem Sirije želi oslabiti uloga Irana. Jer za Iran, pad Assadove vlasti znači izolaciju Hezbollaha i cijelu Siriju predati u susjedstvo Izraelu.
Nema sumnje da se novi Iran u poređenju sa Iranom iz šahovog doba smatra ozbiljnijim i nezavisnijim regionalnim sudionikom. Međutim, do ove se pozicije nije došlo ekspanzionizmom.
Iran koji je svih ovih godina bio izložen sankcijama u naoružanju te zbog niskog odbrambenog budžeta nije mogao da konkuriše zemljama susjedima u naprednom naoružanju te uspostavi tehnološke ravnoteže. Primjera radi, u posljednjih 65 godina Iran je za kupovinu oružja u prosjeku godišnje izdvajao 710 miliona dolara što je sasvim beznačajno u odnosu na svotu koju su izdvajale zemlje susjedi Irana (Kuang Keng, 2016). Radi usporedbe budžet Saudijske Arabije namijenjen za oružje pet puta je veći od iranskog. Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI) u svom izvještaju od aprila 2016. godine vezano o vojnim troškovima zemalja svijeta iznio je podatak da je vojni budžet Saudijske Arabije veći od 87 milijardi dolara čime je ova zemlja pretekla i Rusiju i našla se na trećem mjestu nakon Kine. U izvještaju se spominju i Ujedinjeni Arapski Emirati sa 22/8 i Izrael sa 16/1 milijardu dolara što u poređenju sa vojnim budžetom Irana od 10/3 milijarde dolara predstavlja uočljivu razliku. Prema spomenutom izvještaju saudijski vojni budžet je od 2006. do 2015. godine povećan za 97% dok je odbrambeni budžet Irana u istom periodu smanjen za 30%. S druge strane, Izrael kao najveći neprijatelj Irana u regionu jedini je regionalni sudionik koji ima atomsku bombu.
Iranski vjerski vođa akcenat stavlja na to da “oružane snage trebaju brzinom napretka i jačanjem borbene gotovosti tako autoritativno djelovati da neprijatelj ne smije čak ni pomisliti na atakovanje” (obraćanje tokom susreta sa zapovjednicima vojske IR Iran, 2015). Na tragu ovoga, IR Iran na temeljima svoje moći i geografskog susjedstva stavlja pod kontrolu i procjenjuje namjere i prijetnje drugih država i u skladu s tim gradi unutrašnju ravnotežu (tj. jačanje svoje moći) i vanjsku ravnotežu (u okviru vojnih koalicija i savezništava). To znači da IR Iran na temelju unutrašnje ravnoteže i oslanjajući se na svoje nacionalne sposobnosti i u unilateralnoj formi nastoji povećati moć i suočiti se sa prijetnjama (Dahqani Firuzabadi, 2011: 48). Ova ravnoteža moći je upravo ono što je iranski vjerski vođa mnogo puta označavao kao jednu od važnih nužnosti oružanih snaga pozivajući se pri tome na kur’anski ajet koji aludira na “ravnotežu snaga”. Iranski vjerski vođa smatra kako “napredak zemlje u oružanoj sferi kao i u sferi borbene gotovosti omogućava nastavak i svakog drugog napretka (obraćanje tokom susreta sa zapovjednicima i pripadnicima oružanih snaga IR Iran, 2016). U septembru 2016. godine ajatollah Hamenei je uz normu „odbrana“ pridodao i normu „ofanziva“ i tada je po prvi puta istaknuo da uz jačanje odbrambene moći treba jačati i ofanzivnu moć oružanih snaga. Ajatollah Hamenei smatra da „imajući u vidu stratešku poziciju IR Iran te s obzirom na osjetljivost regije Zapadne Azije i kontinuirane aspiracije ekspanzionističkih sila, a u cilju obezbjeđivanja sigurnosti nacije, zemlje i budućnosti treba uz odbrambenu moć jačati i ofanzivnu moć“ (obraćanje tokom posjete Vrhovnog zapovjednika vojnih snaga sajmu odbrambene opreme, septembar, 2016). Na tragu ovih riječi neki unutrašnji izvori su „požurili“ da izraz „ofanzivni“ protumače u jednom širem kontekstu smještajući ga u okvire militarističkih akata i agresivnog rata dočim je ajatollah Hamenei pri tome imao u vidu povećanje koeficijenta sprečavanja koji treba biti srazmjeran i uravnotežen sa povećanjem prijetnji, a ne nužno poduzimati operacije strategije predupređujuće ofanzivne odbrane. Cilj ajatollaha Hameneia je sprečavanje jačanja moći drugih kako se ne bi narušila ravnoteža snaga a na štetu Irana. Dakle, vjerski vođa nije okupiran jačanjem moći već očuvanjem pozicije zemlje u regionalnom i globalnom poretku.
Vrhovni zapovjednik vojnih snaga Irana je akcenat stavio na „važnost ulaska u nepoznate vojne sfere i nove izume“ (obraćanje tokom susreta sa vojnim zapovjednicima IR Iran, oktobar, 2015). Zbog godina vojnih sankcija nad Iranom i nemogućnosti kupovine savremene vojne opreme iznova je potvrđena važnost unutrašnje konsolidacije u uspostavljanju ravnoteže moći. Uz nedovoljne odbrambene mogućnosti, Iran je ipak nastojao u autohtonoj formi podići na viši nivo raketni program te je ulagao napore za kvalitativnim i kvantitativnim preimućstvom u ovoj sferi a u cilju uspostave srazmjernosti u odnosu na troškove za oružje zemalja Perzijskog zaljeva i Izraela (Rezaei, 2015).
U obrascu izgradnje vanjske ravnoteže IR Iran je zauzimajući strategiju multilaterizma nastojala uspostavljati koalicije i savezništva te tako doprinijeti uspostavi ravnoteže. Politika prema Istoku temelji se na približavanju Kini i Rusiji. Također, napori za članstvom u Šangajskoj organizaciji za saradnju predstavljaju obrazac izgradnje vanjske ravnoteže Irana s ciljem sučeljavanja i neutralisanja američkih i prijetnji nekih susjednih zemalja. Primjera radi, ajatollah Hamenei tokom susreta sa Xi Jinpingom, predsjednikom NR Kine koji je posjetio Iran u februaru 2015. godine je istakao: „Iran je uvijek nastojao proširiti odnose sa nezavisnim državama i državama od povjerenja kakva je i Kina te u tom smislu sporazum koji su postigli iranski i kineski predsjednik o strateškim relacijama u periodu od 25 godina predstavlja u potpunosti ispravan i mudar korak“ (obraćanje tokom susreta sa kineskim predsjednikom, februar 2015). Vojna saradnja sa Rusijom u sirijskom ratu te iransko dopuštenje za polijetanje ruskih bombardera iz vojne baze u Hamadanu također predstavlja jedan od aspekata pristupa IR Iran u sučeljavanju sa prijetnjama. Koliko god aspekti i kvaliteti ovakvog pristupa uspostave ravnoteže bili podvrgnuti kritikama akademske zajednice Irana ali i približavanje Kini i Rusiji je od suštinske važnosti za vojno-političke dužnosnike zemlje.
U kontekstu teorije defanzivnog realizma strategijska misao ajatollaha Hameneia temelji se na relativnoj sigurnosti koja generalno uzima u obzir geografske specifičnosti i poziciju Irana u međunarodnom anarhističkom sistemu; ravnotežu regionalnih sila te u odnosu na druge prijetnje koje ugrožavaju teritorijalnu sigurnost zemlje. To znači da se obrazac komuniciranja Irana u odbrambenoj politici bilo da je u svađalačkom, natjecateljskom ili saradničkom tonu, i kontinuitet, odnosno, promjena navedenog vida komunikacije može objašnjavati i analizirati na temelju tri gore navedene varijable. U tom smislu anarhistička struktura međunarodnog poretka, središnja uloga transregionalnih sudionika te sigurnosni procjepi na Bliskom istoku kao tri stalna faktora „primoravaju“ Iran da radi na sticanju vojne vještine i snage onoliko koliko je nužno a s ciljem jačanja njegove relativne sigurnosti. Dakle, utjecaj suptilne strukture moći, materijalne vještine neprijatelja i potencijalne prijetnje uperene protiv zemlje, na temelju pretpostavki ili mentalne interpretacije, su elementi koji imaju stvaran utjecaj na strateško ponašanje ajatollaha Hameneija na međunarodnoj i regionalnoj sceni. To ponašanje prati povijesnu analogiju ali i neke druge kraće puteve kao što su spoznaja, informacije i promjene.
Na temelju iznijetih teorija, stavova, te strateške misli Vrhovnog vojnog zapovjednika IR Iran, ajatollaha Hameneia, može se zaključiti da je težište njegove doktrine na „smanjenju potencijalne mogućnosti izbijanja rata“ a ne „smanjenje mogućnosti poraza u ratu“. Ova se strategija u potpunosti temelji na odbrambenom principu. Stoga što ajatollah Hamenei ima islamski pristup militarističkoj kategoriji on i u odnosu na međunarodni poredak i relacije teži jednom normativnom etičkom pogledu o čemu svjedoče slijedeće riječi: „Vojska i vojne snage IR Iran čvrsto se drže islamskih obaveza: kad pobjede ne likuju niti u opasnosti posežu za nedozvoljenim radnjama i sredstvima. Takav kodeks nije poznat u svijetu. Međutim, oružane snage koje se pokoravaju islamskim zakonima poštuju ovaj etički princip“ (obraćanje tokom susreta sa grupom zapovjednika i pripadnika vojske IR Iran, februar, 2015). Da rezimiramo, na temelju stavova ajatollaha Hameneia glavna sredstva odbrambene strategije Irana su kontinuirano imala sprečavajuću ulogu s ciljem odvraćanja neprijatelja od napada uz oslanjanje na nacionalnu snagu. U okvirima upravo ovog pristupa i uz podršku naroda Iran je uprkos znatno manjem vojnom budžetu u odnosu na nekoliko regionalnih zemalja uspio u turbulentnom regionu zapadne Azije sačuvati svoju stabilnost i sigurnost.

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenponedjeljak, 08 Maj 2017 13:49