Intervju Christiane Amanpour sa Ministrom vanjskih poslova Irana u Minhenu, 17. februara 2017.

Christiane Amanpour , Javad Zarif 

(CNN) CHRISTIANE AMANPOUR: Ministre dobrodošli u program.
JAVAD ZARIF: Bolje Vas našao.
AMANPOUR: Kakva promjena u atmosferi. Prošle godine u ovo vrijeme Vi ste bili tu, John Kerry je bio tu – Javad i John – atmosfera je bila znatno drugačija. Ove godine je prisutna velika doza tenzije između Irana i Sjedinjenih Država. Koja je Vaša reakcija po ovom pitanju?
ZARIF: Pa, smatram da živimo u dobu tranzicije u međunarodnoj politici, a priroda tranzicije je takva.

pdf

(CNN) CHRISTIANE AMANPOUR: Ministre dobrodošli u program.
JAVAD ZARIF: Bolje Vas našao.
AMANPOUR: Kakva promjena u atmosferi. Prošle godine u ovo vrijeme Vi ste bili tu, John Kerry je bio tu – Javad i John – atmosfera je bila znatno drugačija. Ove godine je prisutna velika doza tenzije između Irana i Sjedinjenih Država. Koja je Vaša reakcija po ovom pitanju?
ZARIF: Pa, smatram da živimo u dobu tranzicije u međunarodnoj politici, a priroda tranzicije je takva.
AMANPOUR: Kada su Sjedinjene Države „otvoreno upozorile” Iran, i kao što ste čuli predsjednik Trump je izjavio da je Iran zapravo prošao jako dobro – da je Obamina administracija bila jako dobra prema vama. Koji je Vaš odgovor na to?
ZARIF: Pa, prije svega, tokom proteklih 38 godina brojni su iskušavali Iran. I svi oni dobro znaju da prijetnje gotovo ne utječu na Iran. Mi ne reagiramo dobro na prijetnje. Reagiramo dobro na poštovanje – međusobno poštovanje – i uzajamne interese. Vjerujem da su predsjednik Obama i njegova administracija pokušali sve ostale opcije. Oni su prvi pokušali da nas onesposobe sa sankcijama. Koristili su međunarodne mehanizme, uključujući i Savjet bezbjednosti, kako bi nametnuli sankcije Iranu. Mi smatramo da one nisu bile opravdane, ali oni su ih ipak nametnuli. Ekonomske nevolje su bile jedan dio tog scenarija. Ali, pogledajte krajnji rezultat. Krajnji rezultat je taj, da smo kada su započeli sa sankcijama imali manje od 200 centrifuga u pogonu. Kada su došli za pregovarački sto imali smo 20 000 centrifuga u pogonu. Tako da je razlog zbog kojeg su predsjednik Obama i državni sekretar Kerry sjeli za pregovarački sto taj da sankcije nisu urodile plodom.
AMANPOUR: Kada slušate predsjednika Trumpa kako govori da je „ovo najgori dogovor ikada”, da ćemo uraditi to i to, ili ćemo jednostavno – uništiti dogovor, zakazati ponovne pregovore, ili pomjeriti stative, izložiti Iran sa više pritiska, zbog drugih pitanja, ne samo nuklearnih parametara, već i regionalnih, hegemonije, terorizma – šta kažete na to? Da li mislite da će se to desiti?
ZARIF: Kao prvo, smatram da je ovo najbolji dogovor koji je bio u opticaju za sve uključene strane – ne samo za Iran, već i za Sjedinjene Države također. Siguran sam da bi pokušali i da jesu pokušali da postignu drugačiji dogovor. Ali jedino je ovo bilo moguće. Mi smo također imali drugačije prioritete. Zbog toga smo postigli kompromis. I moje je uvjerenje da je dogovor dobar onda kada nijedna strana nije u potpunosti zadovoljna njime. Tako da on sadrži elemente koji rješavaju interese svih. I vjerujem da je to ono što čini dogovor održivim. Ovo nije bilateralni sporazum između Irana i Sjedinjenih Država. Kada su u pitanju druga pitanja, složili smo se da se nećemo baviti drugim pitanjima. Složili smo se da se fokusiramo na nuklearno pitanje, prije svega zato što je nuklearno pitanje dovoljno složeno, toliko da je zaposlilo i zabrinulo obje strane, kao i mnoge druge na međunarodnoj sceni, skoro čitavu deceniju, ili čak i više. Zbog toga smo morali da se pozabavimo upravo s ovim pitanjem. Mi smo javno izjavili, Vrhovni vođa je izjavio, da ako uvidimo da Sjedinjene Države ispoštuju dogovor sa svoje strane – što nažalost nije bio slučaj u potpunosti – da ćemo se uključiti u pregovore i na drugim poljima. Zato smo započeli sa nuklearnim dogovorom, fokusirali smo se vrlo jasno na taj određeni problem, koji je bio od važnosti za međunarodnu zajednicu.
AMANPOUR: Ponovo, kakvo je mišljenje Teherana, da li smatrate da će Trumpova administracija pokušati da na neki način izmijeni dogovor? Šta ste čuli od Vaših sagovornika – kažete da to nije bilateralni dogovor, šta ste čuli od evropskih ministara koji su imali kontakta sa Trumpovom administracijom? Šta ste čuli od Rusije? Da li oni namjeravaju da održe dogovor ili imate dojam da će doći do podjele i povlačenja iz dogovora? Zavadi pa vladaj?
ZARIF: Smatram da svi, uključujući i stručnjake u Sjedinjenim Državama, znaju da je ovo najbolji mogući dogovor. Posebno u Evropi – Evropa je imala važnu ulogu u postizanju dogovora; čuli smo sve predstavnike evropskih država – Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke, Evropske unije te drugih – kako su izjavili da ovaj dogovor nije otvoren za ponovno razmatranje. Čuli smo da su Rusija i Kina izjavili to isto. I vjerujem da postoji međunarodni koncenzus o tome da ovo jeste dobar dogovor, i da vjerovatno ne može biti boljeg dogovora. Te da nije moguće da se ponovo pregovara o dogovoru za čije nam je postizanje bilo potrebno dvije godine, a prije no što su pregovori započeli, godine su prošle u političkim dramatizovanjima, prijetnjama i sankcijama, te raznim drugim vrstama prisile. Ovo je bio trijumf diplomatije nad prisilom, zato što prisila više nema učinka. Era hegemonijskih tendencija je prošla. I u globalnom i u regionalnom smislu. Zato trebamo pronaći načine za postizanje kompromisa kako bi svi postigli određeni ishod.
AMANPOUR: Dopustite mi da se vratimo na tu hegemoniju i regionalnu projekciju moći. Kao što ste dobro upoznati, zacijelo je da su administracija predsjednika Trumpa, određeni saveznici Amerike iz arapskih zemalja (Saudijska Arabija, zaljevske zemlje, zasigurno Izrael, i mnoge druge države) jako zabrinuti o projekciji iranske moći. Nedavno ste održali vatren govor o zadnjem testiranju balističkih raketa, u kojem ste naveli da je to bilo u odbrambene svrhe. Ali ljudi gledaju Siriju, i uviđaju da bez Irana ovaj ubilački režim ne bi bio sada na vlasti. I oni se pitaju, gdje se ogleda odbrambena priroda vaše intervencije u Siriji u ime Bašara Assada?
ZARIF: Pa, smatram da ako žele da ispitaju regionalni utjecaj, trebaju da se osvrnu na pogrešne odluke koje su donijeli.
AMANPOUR: Ali u ovom slučaju, moram da postavim ovo pitanje – jer ne pitam o njima, pitam o Iranu – zašto stati na stranu Miloševića Bliskog istoka?
ZARIF: To je Vaš dojam, ali moja poenta...
AMANPOUR: Ne, Ministre vanjskih poslova. 500 000 ljudi je mrtvo. Oko 12 je miliona izbjeglica. Tu su mučenja, masovna vješanja. To nije moj dojam; to su činjenice.
ZARIF: Ne, to nisu činjenice. Jer je postojala grupa u Siriji koju su naoružavale, obučavale i finansirale vanjske sile. Na početku je bilo pogrešnih odluka. Ali najgora greška svih je bila naoružavanje grupe terorista koji nisu samo prijetnja Siriji, već i globalna prijetnja. Greške su bile počinjene u Siriji, kao što se desilo i u prošlosti – isti ljudi koji su naoružali Daiš, terorističke grupe, naoružali su i Saddama Husseina; i bili su isti oni koji su stvorili i naoružali Al-Qaedu. Ne smijemo nastaviti sa ponavljanjem historije, te onda kriviti ljude koji su bili na ispravnoj strani. Ne zaboravite da je ovo model ponašanja koji postoji preko 38 godina. Koji je problem sa pogrešnim odlukama koje su donešene kroz historiju, u podržavanju Saddama Husseina – osam godina su Sjedinjene Države, ostatak svijeta, arapski saveznici, podržavali Saddama Husseina. Pogledajte gdje ih je on doveo. Podržali su ISIL, kreirali su ISIL, naoružali su ISIL, bez njihove...
AMANPOUR: Oni su zapravo podržavali umjerene snage, ali vratimo se na to za trenutak...
ZARIF: Ne, ne, oni kažu da su podržavali umjerene snage. No, borbene snage na terenu u Siriji i Iraku pripadaju dvjema jako očiglednim organizacijama: Daišu i Al-Nusri.
AMANPOUR: Ali gospodine, znate...
ZARIF: Savjet bezbjednosti je potvrdio da su obje organizacije terorističke – ne ja ili neka vanjska sila – već Savjet bezbjednosti Ujedinjenih naroda, u kojem su Sjedinjene Države stalne članice. Ali ovo su snage na terenu. Trebamo da se pozabavimo s tim. Ali dopustite mi...
AMANPOUR: Ali ovo je jako važno, zato što su pobune u 2011. bile zapravo masovne, s početka su to bile umjerene snage, a bez intervencije Irana u 2012., Bašar Assad ne bi povratio svu teritoriju koju je povratio. Jako vatreno govorite o tome kako je cijeli svijet sjedio i mirno posmatrao kako Saddam Hussein koristi plin protiv Irana tokom rata, bez da je odgovarao za to. No, ipak podržavate Bašara Assada, koji je koristio plin na svom narodu – sa hemijskim oružjima, hlorom i eksplozivnim bačvama. Jako je teško shvatiti zašto biste zauzeli takav stav.
ZARIF: Mi nikada nismo podržavali upotrebu hemijskih oružja, zato što smo sami bili žrtvama hemijskog oružja...
AMANPOUR: DA, ali oni ih upotrebljavaju, a Vi ih podržavate.
ZARIF: Stanite. Mi smo se jako jasno usprotivili upotrebi hemijskih oružja. Naša uloga je bila ključna u uspostavljanju međunarodnog sporazuma o uklanjanju hemijskog oružja iz Sirije. Nažalost, ovom međunardnom sporazumu nedostaje jako važan elemenat, a to je uklanjanje hemijskog oružja iz zaliha ISIL-a i Al-Nusre, za koje su i Sjedinjene Države potvrdile da su koristili hemijsko oružje protiv Sirijaca. Tako da se u Siriji suočavamo sa jako teškom situacijom. Nažalost, našli smo se u situaciji gdje je bilo pitanje da li dopustiti Daišu i Nusri da postanu jedna ili dvije države. Mi smo pritekli u pomoć – to je politika Irana. Pomogli smo Kurdima kada se ISIL spremao da zauzme Erdebil. Ako želite, gospodin Barzani je ovdje – možete ga pitati, da je odmah po njegovom zahtjevu Iran pritekao u pomoć, kada je Erdebil bio pod prijetnjom ISIL-a. Niko drugi im nije pomogao. Kada je Bagdad bio metom Daiša, mi smo im pritekli u pomoć. Kada je sirijska vlada bila metom napada Daiša mi smo im pomogli. To je dosljedna politika. Oni koji podržavaju terorizam donose pogrešne odluke, pogrešno misleći da mogu pustiti teroriste i njihove protivnike da ratuju u određenom području. Oni ne shvataju da u ovom dobu globalizacije prijetnje ne mogu da se ograniče na jedno određeno područje. Vidite kako je Sirija postala teren za obuku terorista, bombaša samoubica i drugih koji uzrokuju haos u Parizu, New Yorku, Los Angelesu itd.
AMANPOUR: Onda ću se vratiti na to. Zašto onda vaš saveznik, i saveznik Bašara Assada – Rusija – nije uspjela da napadne ISIL? Svaki obavještajni izvještaj, svaki vojni izvještaj potvrđuje da je većina njihovih napada bila usmjerena ka protivnicima Bašara Assada, a ne ISIL-a. Zašto? Zašto je to tako?
ZARIF: Vidite, operacija u Palmiri je bila operacija protiv Daiša, iako to nije bila strateški bezbjedna operacija, no ipak ta operacija se odvila u Palmiri, kao što su postojale i druge operacija protiv Daiša.
AMANPOUR: No oni su se vratili.
ZARIF: Postojale su operacije – zato što to nije bila strateški bezbjedna operacija. Ali poenta je da...
AMANPOUR: Da li se Rusija strateški borila protiv ISILA? Sve obavještajne službe u Evropi, NATO-u i drugdje kažu da to nije bio slučaj.
ZARIF: Pa, nažalost Evropa, NATO i drugi nisu učinili mnogo u borbi protiv ISIL-a. Oni koji su spriječili ISIL od preuzimanja teritorije u Iraku nisu NATO, Evropljani ili Sjedinjene Države. Iran je bio taj koji je pritekao u pomoć iračkih snaga. Iračke snage su bile te koje su uz pomoć Irana uspjele da poraze Daiš u Iraku, a ne uz neku drugu pomoć. I ta pomoć će se nastaviti. Mi imamo jako ozbiljnu politiku. Smatramo da svi moraju da se ujedine u borbi protiv ovih teorističkih organizacija, i smatramo da je to u svačijem interesu – i ja insistiram na tome da svi dođu kako bi ih porazili. Niko ne bi trebao da smatra da može nešto postići podržavanjem ovih terorističkih organizacija, čak i na kratkoročnom planu. Nažalost, kao što sam rekao, zbog ovih kratkovidnih kalkulacija, oni su počeli da pomažu grupe ili države koje su se – poput Saddama Husseina, na kraju okrenule protiv njih. Ni u jednom trenutku u historiji ne možete tvrditi da je Iran podržavao Daiš, Talibane, Al-Qaedu ili Al-Nusru. Uvijek smo bili na ispravnoj strani protiv terorista, protiv onih koji nastoje da napadnu narod.
AMANPOUR: Imam dva pitanja vezana za to. Rekli ste da podržavate svakoga ko želi da dođe i da se bori protiv ISIL-a. U Sjedinjenim Državama se govori o tome kako predsjednik Trump možda pošalje kopnene trupe u Siriju da se bore protiv ISIL-a – a to je njegova misija, on želi da uništi ISIL. Da li biste podržali to?
ZARIF: Moramo razmotirit šta je to kreiralo ISIL. Smatram da je ono što je kreiralo ISIL – pored jako očiglednog naoružavanja i finansijske podrške koja je dolazila od određenih saveznika Sjedinjenih Država – činjenica da je to bila okupacija. Moramo da to razmotrimo, a ne da se držimo rješenja koja zapravo nisu rješenja, već dio problema.
AMANPOUR: Dakle, ne biste podržali to?
ZARIF: Smatram da prisustvo stranih trupa na arapskoj teritoriji, koje je protivno željama vlade i naroda ovih teritorija, samo po sebi recept kojim demagogije i ekstremisti prikupljaju novu podršku i pridobijaju nove borce, obespravljenu omladinu, koja je lišena svoga dostojanstva upravo zbog određenih politika koje su svojevremeno provođene. Prema ovome moramo zauzeti jedan sveobuhvatan pristup. Ne možemo samo nastojati da odgovorimo na jedan elemenat, tako samo uvećavajući postojeći problem.
AMANPOUR: Vi poznajete ovo područje, i znate da je Bašar Assad bio taj koji je pružio utočište grupama poput Al-Qaede, koje su došle iz Iraka, bilo je tu puno Assadove krivice koja je dovela do nastajanja ISIL-a.
ZARIF: Rekao sam da su počinjene greške, i smatram da će oni koji danas podržavaju Al-Nusru i Daiš postati žrtvama ovih organizacija u budućnosti, zato što ove organizacije ne priznaju granice, one ne mogu biti zadržane u jednoj državi, jednom području, jednom regionu. One su – terorizam – jedan od glavnih aspekata terorizma danas je taj da on može biti globaliziran, i da je postao globaliziran. Stoga moramo da pogledamo na stvari iz te perspektive, ne iz jednog jako kratkovidnog ugla i pokušaja da se neprijatelj porazi uz pomoć nekoga drugog. Mislim na to da neprijatelj tvoga neprijatelja nije više tvoj prijatelj. Ovo je koncept koji mora biti prepoznat u globaliziranom svijetu.
AMANPOUR: Možemo li se vratiti na to zašto su danas ljudi u regionu zabrinuti ulogom Irana. Hezbollah, koga podržava Iran, je također prisutan u Siriji i stekao je jedinstveno iskustvo – u ratu stranih sila je pokazao veliku borbenu sposobnost. A to naravno brine Izrael. S tim da je premijer Natanjahu zajedno uz predsjednika Trumpa izjavio da iako Iran tvrdi da su njihove rakete odbrambene, na njima je napisano „Moramo uništiti Izrael“. Zar nemaju pravo biti zabrinuti? Za namjere Hezbollaha i Irana?
ZARIF: Hezbollah je dio libanske vlade, dio libanskog društva...
AMANPOUR: Ali oni su borbena sila.
ZARIF: Borbena sila koja brani svoju teritoriju. Oni nisu nikada počinili čin agresije nad bilo kime.
AMANPOUR: Došli su u Siriju.
ZARIF: Došli su u Siriju po zahtjevu sirijske vlade kako bi spriječili ekstremističke snage da uđu u Liban, što bi bilo prijetnja po sve nas. Kako ne shvatamo da u slučaju da ove terorističke snage uđu u Liban, to bi predstavljalo prijetnju po sve nas? A što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, mi smo u javnom obraćanju izjavili, na generalnom presjedavanju povodom testiranja raketa, da su te rakete jedino za odbrambenu svrhu. Nikada ih nećemo korisiti osim za samoodbranu. Pozivam...
AMANPOUR: Ali kažu da vaša politika za cilj ima uništenje Izraela.
ZARIF: Pozivam sve one koji optužuju Iran, koji imaju žalbe na račun Irana, da jednostavno to izjave. To nije ništa začudno. Činjenica je da smo potpisnici UN-ove povelje, koja poziva na to da nijedna država ne prijeti drugoj da će koristiti silu protiv nje. Jednostavno izađite sa tom izjavom, da nikada nećete korisititi vaše oružje, osim u samoodbrani. Mi možemo izaći sa tom izjavom na svakoj razini. Nikada nismo koristili naše oružje sem u samoodbrani. Već 250 godina nismo napali nijednu državu. Ali svakome ko se usudio da nas napadne, čak i kada su međunarodna zajednica i cijeli svijet bili iza njih, upravo kao i Saddam Hussein, pokazali smo da ne mogu pobijediti otpor našeg naroda. Mi ćemo se oduprijeti agresiji. Potrebna su nam sredstva kojima bismo se odbranili. Mi trošimo tek frakciju onoga što drugi u regiji troše na odbranu. Ti troškovi predstavljaju tek frakciju troškova onih država koje su po veličini jedan dio naše teritorije ili stanovništva. No, ipak, na odbranu trošimo manje od njih, i smatramo da imamo pravo da se odbranimo – pogotovo kada se u obzir uzme jako loša historija međunarodne zajednice po pitanju pomaganja agresora radije nego žrtava agresije. Ali mi smo bili jasni, i ponovo ćemo sve razjasniti, mi nikada nećemo koristiti naoružanje osim u samoodbrani. Ni protiv koga.
AMANPOUR: Zašto je onda na njima napisano „Uništite Izrael“?
ZARIF: Oni svaki dan izjavljuju kako žele da unište Iran. Oni to izjavljuju. Sigurno ste čuli izjavu da su „sve opcije na stolu”. Da li znate šta to znači? „Sve opcije su na stolu” znači da oni svakodnevno prijete da će korisititi silu protiv Irana. Mi nikada nismo izrekli takvu prijetnju ni protiv jedne države, ni na jednoj državnoj razini.
AMANPOUR: Predsjednik Rouhani je nedavno posjetio Kuvajt i Oman, te je pozvao i urgirao na prekid vatre u Jemenu. Možete li nam dati neke informacije o ovome, kako bi se smanjile tenzije sa Saudijskom Arabijom?
ZARIF: Mi smo zapravo tražili primirje u Jemenu gotovo od dana kada je započela kriza u Jemenu, čak i prije no što je počela, mi – ja sam poslao poruku pokojnom ministru vanjskih poslova Saudijske Arabije, o tome kako smo mi spremni da radimo s njima na spriječavanju krize u Jemenu. Mi smo još uvijek spremni na saradnju sa svima u našoj regiji kako bi spriječili sukob u Jemenu, kao što smo činili i u protekle dvije godine. Iran je sastavio plan kojim bi se okončao sukob u Siriji. Vi znate da je naš plan, plan od četiri tačke o zaustavljanju sukoba u Siriji postao temelj – plan koji sam iznio 2013., i ovdje u Minhenu – postao je temelj za Rezoluciju 2254 Savjet bezbjednosti, no ona je nastupila nakon dvije godine krvoprolića u Siriji. Mi smo sačinili sličan plan, koji bi stao u kraj krvoproliću u Jemenu, skoro odmah nakon što je sukob u Jemenu eskalirao. Još uvijek smatramo da sve države u regionu, uključujući Iran i Saudijsku Arabiju, imaju udio u spriječavanju ovih sukoba, zato što u Jemenu – kao i u Siriji, kao i u Bahrainu, kao i drugdje – postoji samo jedno rješenje, a to je političko rješenje. Inkluzivno političko rješenje koje svima daje pravo učestvovanja u vladi, tako da narod može da sam vlada nad sobom, a ne da se sukobi nastavljaju. Mi smo spremni da sarađujemo sa svima u regiji ako su oni spremni da sarađuju kako bi okončali ove sukobe. I mi ćemo iskoristiti sve utjecaje, kao što smo radili i u prošlosti. Vidite da sada, uz saradnju Irana, Rusije i Turske, imamo primirje u Siriji. Ovo je do sada bilo najduže primirje. Naravno, dolazi do narušavanja primirja sa obje strane. Naravno…
AMANPOUR: Mislim, upravo su bombardovali Daru, dok sam bila blizu granice.
ZARIF: Pa, sukobi su eskalirali u Dari, nažalost, i grupe se bore međusobno, posebno u Dari. Nažalost, od primirja u Astani puno je sukoba između naoružanih grupa. No, mi ćemo nastaviti da pokušavamo. Smatramo da u Siriji dolazi do uspješnih rezultata. Sa pravim pristupom vjerujem da ćemo doći do uspješnih rezultata u Jemenu.
AMANPOUR: Mislim da opozicija neće doći u Astanu, je li tako?
ZARIF: Bili su u Astani.
AMANPOUR: I da li to vodi do pregovora u Ženevi?
ZARIF: Ono što je bitno jeste uvjeriti se da je primirje na snazi, da važi za sve, te će se vremenom proširiti, i onda je bitno osigurati prohodnost puteva za humanitarnu pomoć i kako bi sirijski narod mogao da putuje, kao što smo se dogovorili na prvom sastanku u Moskvi, između Irana, Turske i Rusije, kako bi dozvolili sirijskom narodu da izvuče neku korist iz prekida sukoba. Sada je bitno da Ujedinjeni narodi nastave sa radom, mi smo uvijek podržavali rad Ujedinjenih naroda, i nastavit ćemo da podržavamo.
AMANPOUR: Posljednje pitanje: u odgovoru na ono što čujemo iz Trumpove administracije, Vrhovni vođa je rekao: „Želimo se zahvaliti Trumpu što je napokon pokazao pravo lice Amerike”. I čini se da su tenzije u Iranu, skandiranja „smrt Americi”, sve ono što se stišavalo nakon potpisivanja nuklearnog dogovora – sve to je došlo do izražaja. Kako bi opisali raspoloženje u državi? Šta mislite, gdje će to dovesti?
ZARIF: Pa, američka politika, ili barem zvanična politika, je ta da poštuju narod Irana, a da imaju nesuglasice sa iranskom vladom. Sadašnja administracija je odlučila da uvrijedi cijelu iransku naciju, koja čini veliki dio (američkog društva) – iranski migranti, ljudi iranskog porijekla, ljudi koji studiraju u Sjedinjenim Državama…
AMANPOUR: Govorite o zabrani putovanja, je li tako.
ZARIF: Zabrana. I to je bila uvreda za cijelu naciju, koja nije počinila nijedan jedini teroristički čin. Ne možete pronaći državljana Irana koji je počinio i jedan jedini teroristički čin protiv Amerikanaca, u bilo kojim od strašnih dešavanja u SAD-u nakon 11. septembra. A sadašnja administracija je napala Irance, od svih ljudi, Irance koji su jako uspješni u SAD-u, koji su najobrazovaniji sudeći po statistikama – najuspješniji, u Silikonskoj dolini, i na drugim mjestima. A ta uvreda je značila da politika – izdvajanja određenih naroda – i nije toliko pouzdana. I to je proizvelo reakcije kod iranskog naroda. I kao što sam rekao, Iran ne reaguje tako dobro na prijetnje. Prijetnje i uvrede ujedinjuju iranski narod u podršci prema njihovoj zemlji. Vidjeli smo to i na proslavi obljetnice Revolucije. Brojke su bile bez presedana, kao što su prenijeli CNN i ostali. To pokazuje kako iranski narod reaguje na uvrede. Ali taj isti narod jako dobro reaguje na poštovanje.
AMANPOUR: Ministre, hvala Vam puno što ste bili sa nama.
ZARIF: Hvala Vama.

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenponedjeljak, 08 Maj 2017 13:50