Putinove upute Federalnoj službi bezbjednosti

Filip Kovačević 

Svake godine u februaru ili martu predsjednik Putin održava svoje obraćanje Federalnoj službi bezbjednosti (FSB), koristeći tu priliku za evaluaciju rada FSB-a tokom protekle godine i za postavljanje budućih prioriteta.
U istraživačkom članku od tri dijela, objavljenom na portalu Newsbud, profesor Filip Kovačević analizira javnu objavu dokumenata na zvaničnoj stranici FSB-a, da bi napravio uvid u FSB na poljima kontraobavještajnih aktivnosti, suzbijanja terorizma, cyber zaštite i drugih zakonskih mjera predostrožnosti.

pdf

Sažetak
Svake godine u februaru ili martu predsjednik Putin održava svoje obraćanje Federalnoj službi bezbjednosti (FSB), koristeći tu priliku za evaluaciju rada FSB-a tokom protekle godine i za postavljanje budućih prioriteta.
U istraživačkom članku od tri dijela, objavljenom na portalu Newsbud, profesor Filip Kovačević analizira javnu objavu dokumenata na zvaničnoj stranici FSB-a, da bi napravio uvid u FSB na poljima kontraobavještajnih aktivnosti, suzbijanja terorizma, cyber zaštite i drugih zakonskih mjera predostrožnosti. U ovom članku njegova analiza se proširuje i na stav predsjednika Putina po pitanju uloge i zadataka FSB-a, onako kako su izloženi u njegova zadnja tri obraćanja 2015., 2016. i 2017. godine. Po njegovom mišljenju ova analiza će rasvijetliti glavna pitanja o ruskoj vanjskoj politici, te će pokazati na koje načine je došlo do mogućih promjena.
Ključne riječi: Putin, FSB, kontraobavještajne aktivnosti, vanjska politika


Putinovo obraćanje iz 2015. godine
Slike sa Putinovog obraćanja odboru FSB-a 26. marta 2015. godine ukazuju na to da je Putin došao u pratnji bivšeg, kao i sadašnjeg šefa FSB-a, Aleksandra Bortnikova i Nikolaja Patruševa. Patrušev je ustvari naslijedio Putina na mjesto šefa FSB-a 1999. godine. Sva tri čovjeka su prethodno bili aktivni u KGB-u za vrijeme Jurija Andropova, te su se poznavali dugo vremena. U ruskim obavještajnim krugovima je općenito bilo jako malo promjena tokom posljednjih dvadeset godina.
Putin je započeo svoje obraćanje sa osvrtom na ono što je on nazvao „državnim udarom“ u Ukrajini. Izjavio je da je reakcija Rusije na te događaje izazvala „izrazitu ljutnju“ na Zapadu. Prema Putinovom mišljenju, Zapad je osmislio dugoročnu geopolitičku strategiju zasnovanu na „odvraćanju Rusije“. Ovo uključuje vršenje ogromnog pritiska na Rusiju izvana kao i pokušaje unutrašnje destabilizacije. Putin je izjavio da „u Rusiji to nikada nije uspjelo, niti će ikada uspjeti“. Putin je poslao jasnu poruku da se Rusija neće pokloniti pred velikim vizijama Zapadne vanjske politike. Kako bi zaštitila svoj teritorijalni integritet, te političku i ekonomsku stabilnost, Rusija će iskoristiti sva sredstva koja joj se nađu na raspolaganju.
Putin je izravno optužio Sjedinjene Države za „rušenje temelja“ post-hladnoratovskog poretka u svijetu tako što su jednostrano istupili iz Sporazuma o ograničenju sistema proturaketne odbrane. Izjavio je da je širenje NATO-a težilo ka stvaranju nuklearne nadmoći u Evropi u korist Zapada, što Rusija nije mogla dopustiti. Putin smatra da je „jačanje Rusije“ jedini način da se obuzda Zapadni trijumfalizam. FSB- je imao značajnu ulogu u ovom strateškom poduhvatu, pogotovo kada je riječ o kontra-obavještajnom segmentu njihova djelovanja. Naveo je da su Zapadne obavještajne službe pojačale svoje djelovanje protiv ruskih meta izvana, kao i unutar zemlje. Upozorio je da je strano finansiranje transformiralo mnoge nevladine organizacije u Rusiji u tajne poslovnice Zapadnih obavještajnih službi, usmjerenih ka destabilizaciji parlamentarnih izbora koji su se održali 2016. te predsjedničkih izbora zakazanih za 2018. godinu. Putin je izjavio da uprkos činjenici da je ruska vlada otvorena za konstruktivne kritike i dijalog sa opozicijom, uključivanje u raspravu sa „onima koji djeluju po vanjskim nalozima koji su u interesu nekih drugih država, a ne njihove vlastite“ je zapravo „besmisleno“. Putin je FSB-u izričito naredio da budu na oprezu od neprijatelja koji dolaze iznutra. Naveo je i tačan broj špijuna i izdajnika koji su razotkriveni tokom 2014. godine: 52 strana i 290 ruskih agenata.
Još jedna od bitnih domena rada FSB-a je borba protiv terorizma. Putin je istaknuo da je FSB umanjio broj terorističkih akata i zločina za 2,6 puta od 2013. godine i 9 puta u proteklih pet godina. Napomenuo je da je ISIL obučavao teroriste u Siriji kako bi ih kasnije upošljavao u terorističke napade na teritoriji Rusije. Implikacija je bila ta da nešto mora biti poduzeto u vezi s time. I zaista, Rusija je započela sa svojom vojnom intervencijom u Siriji u septembru 2015. godine, šest mjeseci nakon njegova obraćanja FSB-u.
Putin je istakao online prostor kao jako važnu domenu za obezbjeđivanje zaštite i odbrane ruskih nacionalnih interesa. Prema izvješću, ruske državne institucije i organizacije su u 2014. godini doživjele i spriječile više od 74 miliona hakerskih napada. Institucije za provođenje zakona su istovremeno identifikovale 25 000 ilegalnih izvora na internetu i zatvorile oko 15 000 ekstremističkih webstranica. Vodeća ideja ovoga je, prema Putinu, bilo insistiranje na zakonu i redu, a ne na cenzuri.
Naposljetku, Putin je govorio o povećanju plaća i penzija za uposlenike FSB-a. Obećao je i da će raditi na poboljšanju postojećih stambenih situacija, te je istaknuo da je ruska vlada investirala u izgradnju 65 stambenih objekata sa oko 5 200 stanova za potrebe uposlenika FSB-a i njihovih porodica.
Putin je završio svoje obraćanje zahvalom službenicima FSB-a za „službu koja je toliko potrebna njihovoj državi“ , što je pokazatelj velikog povjerenja koje ima u FSB.

Obraćanje iz 2016.
Putin je 2016. godine uputio svoje obraćanje FSB-u ranije nego 2015. godine, tačnije 26. februara. Ponovo je bio u pratnji Borotnikova i Patruševa. Svoje obraćanje je započeo mnogo pomirljivijim tonom prema SAD-u u odnosu na 2015. godinu. Istaknuo je usvajanje zajedničkog sporazuma između SAD-a i Rusije o primirju u Siriji i početku mirovnih pregovora. Ipak, njegov optimizam po pitanju američko-ruske saradnje u Siriji je bio kratkog vijeka pošto je primirje propalo ubrzo nakon što je uspostavljeno.
Putin je izjavio da je ruska vojna intervencija u Siriji, koja je počela u septembru 2015. godine, za namjeru imala da spriječi teroriste u Siriji prije nego što pokušaju da uđu na rusku teritoriju. Obrazloženje za intervenciju je bila odbrana ruskih nacionalno-bezbjednosnih ciljeva. Odbacio je tvrdnje zapadnih medija da je izbjeglička kriza u 2015. godini bila pogoršana tim uplitanjem. Istaknuo je činjenicu da je, primjerice, većina izbjeglica na makedonskoj granici dolazila iz Afganistana, te je postavio retoričko pitanje – „Kakve veze s njima ima ruska intervencija u Siriji?“
Kao i 2015. godine, Putin je naglasio da je Rusija neprekidno bila metom operacija Zapadnih obavještajnih službi. Rekao je da su kontraobavještajne akcije FSB-a spriječile aktivnosti više od 400 stranih obavještajaca i ruskih agenata, a njih 23 je bio suočeno sa krivičnim progonom. Interesantno je da za razliku od 2015. godine Putin nije tačno naveo koliko je bilo stranih obavještajaca, a koliko ruskih agenata.
Također, Putin je za razliku od 2015. godine govorio o FSB-ovom djelovanju protiv organizovanog kriminala i naveo je da je bilo hapšenja 98 kriminalnih grupa, uključujući više od 2 200 pojedinaca. Pozvao je službenike FSB-a na istrajnost u borbi protiv korupcije i zloupotrebe vlasti u uvoznim i odbrambenim industrijama, koje vrlo često podrazumijevaju „velike sume i ogromne resurse“.
Naveo je i da je online prostor još uvijek jedna od najvećih domena ruskog interesa. Istaknuo je da je tokom 2015. godine zabilježeno 24 miliona hakerskih napada na državne institucije i organizacije, te da je ugašeno oko 1 600 ekstremističkih webstranica. Iako je broj ugašenih webstranica ostao na istoj razini kao i 2014. godine, broj hakerskih napada je drastično smanjen, sa 74 miliona na 24 miliona. Putin nije objasnio faktore koji su se krili iza ovako dramatičnog pomaka. Možda je u pitanju bila neka vrsta greške ili pogrešno pročitana cifra.
Na kraju, Putin je spomenuo stambena pitanja FSB-a. Objavio je završetak izgradnje 98 stambenih zgrada i da je 7300 stanova spremno za useljavanje FSB službenika i njihovih porodica. Nije bilo pomena o povećaju plata.


Obraćanje iz 2017.
Ovog puta Putin se obratio FSB-u još ranije od 2015. godine. Po prvi put, zvanična stranica Kremlja je pružila i videosnimak njegova obraćanja.
Putin je započeo sa hvaljenjem FSB-a za pozitivne rezultate u svim područjima njihovih aktivnosti, pogotovo podvlačeći „niz uspješnih kontraobavještajnih operacija“. Primijetio je da iako se globalna situacija ne popravlja, prijetnje Rusiji su postale još „više akutne“. Rekao je da je NATO samit u julu 2016. godine u Varšavi iznio deklaraciju koja je izdvojila Rusiju kao „glavnu prijetnju saveza po prvi put od 1989 godine.“ Tako je NATO povećao napore u sprečavanju Rusije da proširi doseg svojih strateških i konvencionalnih oružja.
Putin je bio vrlo jasan o namjerama NATO-a: „Provociraju nas i pokušavaju da nas uvuku u sukob.“ Ovakav ton nije bio prisutan u obraćanju iz 2016. godine, što ukazuje na to da su se relacije između Rusije i NATO-a u međuvremenu znatno pogoršale.
Putin je optužio ukrajinsku vladu za pokušaj raskidanja Sporazuma u Minsku i nametanje vlastite agende u Donbasu (istočna regija Ukrajine) uz upotrebu sile. Upozorio je i da je zvanični Kijev spominjao „organiziranje sabotaže i terorizma“ na ruskoj teritoriji.
U cijelosti, Putin je izjavio da je broj terorističkih aktivnosti i zločina smanjen. Po njegovom mišljenju, FSB je spriječio oko 45 terorističkih zločina u 2016. godini, uključujući i 16 planiranih napada. To je veći broj od onoga navedenog u FSB-ovom obraćanju javnosti. Za razliku od protekle godine pak, Putin je pružio uvid u brojke: razotkrivena su 53 strana agenta i 386 ruskih agenata. Broj stranih agenata je ostao sličan, dok se broj razotkrivenih ruskih agenata uvećao za oko 30% u zadnje dvije godine.
Pored toga, Putin je tražio od FSB-a da ima blisku saradnju sa Stranom obavještajnom službom (SVR) u zaštiti ruskih diplomata u inostranstvu, u svjetlu atentata na ruskog ambasadora u Turskoj, Andreja Karlova. Također je istakao potrebnu za saradnjom sa partnerima iz Šangajske sigurnosne organizacije, Organizacije Ugovora o zajedničkoj bezbjednosti i Ujedinjenih naroda.
Rekao je da je jasno da uspješna, dugoročna borba protiv međunarodnog terorizma zahtijeva „dijalog obnavljanja“ sa američkim i NATO-vim obavještajnim strukturama, no da „Rusija nije odgovorna“ za izrazito neprijateljske odnose među njima.
Kada je riječ o online prostoru, Putin je izjavio da se broj hakerskih napada na ruske državne institucije i organizacije utrostručio od 2015. do 2016. godine, no kao i u proteklim obraćanjima nije spomenuo tačne brojke. Nije naveo ni broj ekstremističkih webstranica koje su u međuvremenu ugašene.
Putin je pozvao FSB da nastavi sa svojom kampanjom protiv korupcije i pronevjere državnih fondova u vezi sa odbrambenim i infrastrukturnim projektima jer „javnost očekuje bolje rezultate” i „nažalost, još uvijek svjedočimo tolikim slučajevima (ovakvih ilegalnih aktivnosti)”. No, nije spomenuo uvećanje plaća niti stambena pitanja iz proteklih godina. Čini se da trenutno stanje u trezorima ruske vlade ne omogućava dalje investicije u bezbjednosne sisteme, što bi moglo da prestavlja problem u budućnosti.

Zaključak
Komparativna analiza tri Putinova obraćanja FSB-u ukazuje na neznatne varijacije u smjeru kojim ide ruska vanjska politika i njihovim glavnim brigama. Naglasak se postavlja na neprijateljski nastrojenu međunarodnu scenu na kojoj je Rusija sama sveprisutna, kao i odvažnim naporima koje ruska obavještajna zajednica čini u odbrani ruskih prava na autonoman glas u međunarodnoj politici.
Putin je jasno dao do znanja da Rusija traži partnere u međunarodnoj zajednici koji će prema njima postupati ravnopravno i sa poštovanjem. Ni on ni FSB neće biti zastrašeni američkim i NATO-vim huškanjem na rat. Iako je broj ruskih agenata koji špijuniraju svoju državu u porastu, interesantno je da broj razotkrivenih agenata ostaje gotovo nepromijenjen. Teško je ocijeniti da li je ovo osmišljeno ili potpuna slučajnost. Po mom mišljenju, postoji doza rastuće frustracije među ruskim državnim vrhom po pitanju općenite globalne situacije koja se nikako ne poboljšava. Štoviše se dopušta da ovakva vrsta globalne nestabilnosti prođe nezapaženom, to je teže da se spriječe ratne sile i društveni haos, te da se sačuva mir u svijetu. Činjenica da korumpirane Zapadne neoliberalne elite podliježu najvećoj odgovornosti za ovakvo stanje u svijetu ne pruža veliku utjehu u slučaju da dođe do nuklearnog sukoba.

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenutorak, 09 Maj 2017 06:52