Odašiljanje islamske revolucije u misli Imama Homeinija

Pobjeda islamske revolucije je prouzrokovala temeljne promjene u strukturi i djelovanju međunarodnog poretka. Islamska  revolucija  je uspjela u međunarodni poredak uvesti nove sudionike kao što su autentični oslobodilački pokreti i nacije čija stajališta svojom novom stvaralačkom ulogom mogu utjecati na države i međunarodne odnose. Nakon uspostave Islamske republike Iran Imam Homeini je vrijednosti islamske revolucije vidio u njenoj globalnoj sveobuhvatnosti te odašiljanje revolucije smatrao nužnošću opstanka i globaliteta islamskih pokreta. U svjetopogledu Imama Homeinija (r.a.) pojam „odašiljanje“ islamske revolucije podrazumijeva spoznavanje vrijednosti islamske revolucije, te njihovo promoviranje čovječanstvu, napose islamskome svijetu, te poziv muslimanima da spoznaju i pridržavaju se religijskih vrijednosti, etike i djela, stvaranje humanih vrijednosti i borba protiv nasilja.
    Naspram diskursa odašiljanja islamske revolucije Imama Homeinija koji se temelji na stvaranju vrijednosti, neuplitanju u pitanja drugih država, poštivanju država, borbi protiv nasilja, diskriminacije i siromaštva stoji islamistički diskurs čiju suštinu predstavljaju selefizam i vehabizam u kojem se primjenjuje nasilje s ciljem promjene postojećeg stanja. U selefijsko-vehabijskom diskursu države nemaju legalitet, a muslimani su upali u zamku porobljivačkih vlasti i stoga trebaju oružjem ustati protiv vlada svojih država. Ovaj oblik otpora uz primjenu „svete sile“ po svojoj suštini predstavlja terorizam. Sadašnji terorizam u islamskim državama je produkt vehabijsko-selefijske misli islamskog buđenja.
    Suština diskursa Imama Homeinija nije nasilje niti zloupotreba religije a Islamska republika Iran je očitovanje Imamova diskursa. Suština religije islama, kao uostalom i svih abrahamovskih religija je univerzalna i nije ekskluzivitet jedne nacije, rase niti određene teritorije. Brojni kur'anski ajeti i predaje govore o univerzalnosti Poslanikova poslanstva. Imam Homeini pojam odašiljanje islamske revolucije ne tretira u fizičkom smislu već akcenat stavlja na intelektualni kontekst i revolucionarna uvjerenja: „Mi ćemo našu revoluciju odaslati cijelome svijetu. Zašto? Jer je naša revolucija islamska i u kojem god kutku svijeta se vodi borba protiv silnika i mi smo tu.“ (Imam Xomeini, 1385 148/12).
    Imam, također, kaže: „Mi želimo da budemo ti koji će odaslati našu revoluciju; ne želimo da to učinimo mačem već njenim promoviranjem.“ (Ibid, 1385 72/18). „Kažemo da želimo odaslati islam; to ne znači da se ukrcamo na letjelicu i izbacimo teret u druge države; to niti smo kazali, niti ćemo reći. Ali, ono što mi možemo jeste da primjenom sredstava kojima raspolažemo kao putem medija (televizija i printani mediji) te posredstvom naših predstavnika vani, islam promoviramo u njegovom pravom svjetlu. Ako promoviramo pravo lice islama on će biti prihvaćen od svih.“ (Ibid, 1385 60-61/12).
    Imam Homeini dalje ističe: „Naša je namjera sasušiti gnjili cionistički korijen, korijen kapitalizma i komunizma. Mi smo odlučili oslanjajući se na pomoć Velikog Boga uništiti sisteme koji se temelje na tri rečena korijena i dati prednost islamskom Poslanikovom sistemu u ovom svijetu silnika.“ (Imam Xomeini, 1385 81/21).
    Na tragu ovoga, Imam Homeini ne misli na fizički niti oružani „atak“ na kapitalističke i komunističke zemlje. Tokom svog života Imam nikada nije ispoljio ovaj vid političkog ponašanja. Njegov je cilj intelektualno sučeljavanje sa cionističkim, imperijalističkim i komunističkim ideološkim sistemima i to osvještavanjem naroda i pružanjem otpora takvim sistemima. Imam ne podržava oružane pobune protiv ovih sistema. Istinska revolucija se, prema mišljenju Imama, događa u ljudskim srcima i dušama koje pružaju otpor unutrašnjem autoritarizmu i vanjskom imperijalizmu; imperijalizmu koji u današnjem svijetu djeluje veoma komplikovano.
    Imam Homeini negira ekstremistički i radikalni svjetopogled revolucionarnih elemenata, koji su to samo formalno, a koji primjenjuju gerilske metode, oružanu mobilizaciju pokreta za oslobođenje s ciljem svrgavanja vlada, te ističe: „Kada kažemo da se naša revolucija treba odaslati svima, neka se ovim riječima ne pridaje pogrešan kontekst da mi želimo izvršiti pohod. Na sve muslimanske zemlje gledamo kao na sebi bliske. Sve zemlje trebaju imati svoje mjesto... Značenje odašiljanja naše revolucije jeste u tome da sve nacije i države trebaju postati osviještene i izbaviti se iz problema u koje su zapale i iz podaničkog položaja u kojem jesu i iz toga da sve njihove zalihe odlaze u vjetar a da one žive u siromaštvu i bijedi.“ (Imam Homeini, 1385 281/13).
    Ovo stoljeće je stoljeće osvještavanja islamskoga svijeta. Ustanak iranskog naroda pod vođstvom Imama Homeinija i pobjeda islamske revolucije je doprinijela da muslimani i u najudaljenijim tačkama svijeta povjeruju da je vremenu pokoravanja i samožrtvovanja islamskoga svijeta naspram imperijalističkih sila, te unutrašnjoj zaostalosti i autoritarizmu došao kraj i islamski je svijet ušao u jedan novi period. Taj novi period je period sučeljavanja dva misaona toka islamskoga buđenja; prvi je slijeđenje misli Imama Homeinija koja počiva na buđenju srca, misli, na slobodi i slobodarstvu, a drugi tok je islamsko buđenje koje je po svojoj suštini zloupotreba islama i temelji se na nasilju i sijanju straha.

 

Save