Ako se pitate zašto su se Saudijska Arabija i Izrael ujedinili protiv Al-Jazeere, ovo je odgovor na vaše pitanje!

Robert Fisk

Još uvijek postoje pošteni Izraleci koji zahtijevaju državu za Palestince, još uvijek ima dobro obrazovanih Saudijaca koji se protive bjesomučnom vehabizmu na čijim temeljima je nastalo njihovo kraljevstvo; milioni Amerikanaca od jedne do druge obale ne smatraju da je Iran njihov neprijatelj, niti da im je Saudijska Arabija prijatelj. Kada i Saudijci i Izraelci traže zatvaranje katarskog kanala Al-Jazeere, mora da Al-Jazeera radi nešto ispravno.

pdf

Sažetak
Još uvijek postoje pošteni Izraleci koji zahtijevaju državu za Palestince, još uvijek ima dobro obrazovanih Saudijaca koji se protive bjesomučnom vehabizmu na čijim temeljima je nastalo njihovo kraljevstvo; milioni Amerikanaca od jedne do druge obale ne smatraju da je Iran njihov neprijatelj, niti da im je Saudijska Arabija prijatelj. Kada i Saudijci i Izraelci traže zatvaranje katarskog kanala Al-Jazeere, mora da Al-Jazeera radi nešto ispravno.
Ključne riječi: Izraelci, palestinska država, vehabizam, Al-Jazeera

Ujedinjavanje saudijskih ubojica i izraelskih okupatora je u svakom slučaju nešto zaista vrijedno pažnje.
No, nemojmo postati previše romantični. Kada bi se bogati Saudijci znali razboliti, znalo se da bi u svojim privatnim avionima odletili u Tel Aviv kako bi se mogli liječiti u najboljim izraelskim bolnicama. A kada saudijski i izraelski bombaški avioni uzlete u zrak, budite sigurni da će gađati šiije, a ne sunite – kao što je slučaj u Jemenu i Siriji.
A kada kralj Salman – ili prije saudijski dječak-princ Muhammed – upire prstom u Iran kao najveću prijetnju stabilnosti Zaljeva, budite uvjereni da će Bibi Netanyahu raditi upravo istu stvar, samo mijenjajući frazu „stabilnost Zaljeva“ frazom „stabilnost Izraela“. No, pomalo je čudno kada Saudijci postave tempo za suzbijanje medija, ne bi li ih uskoro podržao taj mecena slobode, demokratije i ljudskih prava, nadasve poznat u pjesmama i legendama, po imenu Izrael ili država Izrael, ili kako ga Bibi i njegovi ortaci vole nazivati, Jevrejska država Izrael.
Stoga, hajdemo brzo preći kroz zadnji primjer izraelske tolerancije ka slobodi izražavanja, koju svi mi podržavamo, njegujemo, volimo i poštujemo kao jednu od temelja naše demokratije, itd. Ayoob Kara, izraelski ministar komunikacija je nedavno otkrio plan o oduzimanju kreditacija za Al-Jazeerine novinare sa sjedištem u Izraelu, zatvaranju njihovog ureda u Jerusalemu i o obustavljanju prijenosa programa na televizijskim i satelitskim stanicama.
Ayoob Kara – izraelski druz (i arapski ministar Likuda) koji je čitavog života pobornik izraelske kolonizacije okupirane arapske teritorije na Zapadnoj obali – izjavio je da će to „omogućiti da okolnosti u Izraelu budu takve da mediji mogu objektivno izvještavati“. Drugim riječima, mogu prijetiti. Dovesti ih u red.
Bibi Netayahu je duže vremena optuživao Al-Jazeeru za poticanje nasilja u Jerusalemu, posebno u njihovim reportažama o nedavnim ubistvima u Jerusalemu – ali pošto je skoro svaki strani novinar unutar i izvan Izraela, koji bi se usudio da bude kritički nastrojen prema Izraelu, prije ili kasnije bio optužen sa poticanje nasilja, kao i za antisemitizam i druge laži, ovo je bilo očekivano.
Lično govoreći, za mene su Al-Jazeerine reportaže iz Izraela prilično patetične, njihovo ulizičko štovanje je bilo prilično jadno ilustrirano onda kada je katarska voditeljica izjavila saučešće glasnogovornici izraelske vlade povodom smrti Ariela Sharona, čudovišnog bivšeg izraleskog ministra odbrane, koji se smatra odgovornim za masakr preko 1 700 Palestinaca u izbjegličkim kampovima u Sabri i Shatili 1982. godine.
Međutim, Ayoob Kara se poveo za primjerom Arapa. I on to priznaje. Kaže da je „Izrael morao poduzeti korake protiv medija koji su među skoro svim arapskim nacijama proglašeni pobornicima terorizma, a mi to znamo sa sigurnošću.“ Tako da se čini da Izraelci sada primaju lekcije o slobodi medija od „arapskih država“. Ne samo od Saudijske Arabije, već „skoro svih arapskih država“ čiji nesputani mediji – neko bi mogao pomisliti da je riječ o nesputanim liberalnim novinarima Egipta, Sirije, Jordana, Alžira i „skoro“ svim zaljevskim medijima - su bastioni istine, teški protivnici diktatorskih režima, zaštićeni ustavom od diktatorskih ruku. Oprostite na ovom ismijavanju, no da li se Izrael zasita želi ovako predstaviti?
Pretpostavljam da želi. Jer ako postoji nepisano savezništvo između Saudijske Arabije i Izraela, onda su kao što govore američki predsjednici i Hillary Clinton, „sve opcije na stolu“.
Pritvor bez prethodnog suđenja, pogubljenja, zloupotreba ljudskih prava, korupcija, vojna vlast – možemo zaključiti da sve ove karakteristke pripadaju „skoro svim“ sunitskim arapskim državama, te Izraelu. A kada je riječ o „pristalicama terorizma“, neko bi se trebao zapitati zašto su sunitske zaljevske države slale svoje borce – te svoj novac – najzloglasnijim sunitskim islamistima na Bliskom istoku, te zašto Izrael nije bombardovao ta ista ozlogašena stvorenja, zaista zapitajte se zašto je Izrael obezbijedio liječenje za ranjene borce Al Nusre – tj. Al-Qaede, dok je u isto vrijeme napadao šiijski Hezbollah i alevitsku Siriju, te je prijetio da će bombardovati šiijski Iran, što je, mora se dodati, projekat koji Kara posebice favorizira.
Ne smijemo zaboraviti ni na suludog američkog predsjednika i njegov čudni režim koji je također dio saudijsko-izraelske anti-šiijske konfederacije. Trumpov sramotni ugovor sa Saudijskom Arabijom u vrijednosti od 350 milijardi dolara, njegovo upiranje prsta u Iran i njegova mržnja prema svjetskim medijima i televizijskim stanicama ga čini intimnim članom istog savezništva. I zaista, kada pogledamo jednog od Trumpovih razumnijih prethodnika, Georga W. Busha, koji je također mrzio Iran, klanjao se Saudijcima i pričao sa Tonyjem Blairom o bombardovanju Al-Jazeerinog sjedišta u Kataru – ovaj američko-saudijsko-izraleski koven ima poprilično dugu historiju.
Pošto sam po prirodi iracionalni optimista, u meni se krije nevina novinarska strana koja još uvijek vjeruje u obrazovanje, te mudrost i saosjećanje. Još uvijek postoje pošteni Izraleci koji zahtijevaju državu za Palestince, još uvijek ima dobro obrazovanih Saudijaca koji se protive bjesomučnom vehabizmu na čijim temeljima je nastalo njihovo kraljevstvo; milioni Amerikanaca od jedne do druge obale ne smatraju da je Iran njihov neprijatelj, niti da im je Saudijska Arabija prijatelj. No problem i na Zapadu i na Istoku je da vladajući sistemi nisu naši prijatelji. Oni su tirani ili gospodari, tlačitelji istine i saveznici nepravednih.
Netanyahu želi da zatvori Al-Jazeerino predstavništvo u Jerusalemu. Princ Muhammed želi da zatvori Al-Jazeeru u Kataru. Bush je zapravo bombardovao Al-Jazeeru u Kabulu i Bagdadu. Theresa May je odlučila da sakrije vladin izvještaj o finansiranju terorizma, što bi uznemirilo Saudijsku Arabiju – što je upravo razlog zašto je Blair zatvorio policijsku istragu o navodnom podmićivanju između BAE Sistema i Saudijske Arabije.
I onda se pitamo zašto ratujemo sa Bliskim Istokom. Pitamo se zašto postoji sunitski ISIL kojeg Izrael nikada ne napada, kojeg finansiraju sunitske zaljevske države, dok se njihove selefijske vođe umiljavaju našim jadnim predsjednicima i premijerima. Pretpostavljam da trebamo bolje pratiti Al-Jazeeru – dok još uvijek postoji.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenpetak, 13 Oktobar 2017 08:08