Trojanski konji i obojene revolucije: Uloga Nacionalnog fonda za demokratiju (NED-a)

William Blum

Koliko Amerikanaca može objasniti šta je Nacionalni fond za demokratiju? Organizacija koja često čini upravo suprotno od onoga što njeno ime implicira. NED je osnovan ranih 1980-tih, u vrijeme predsjednika Reagana, nakon negativnih saznanja o CIA-inim aktivnostima u drugoj polovini 70-tih godina. To je bio jako značajan period. Fond je osnovan kako bi „podržavao demokratske institucije širom svijeta kroz privatna, nevladina nastojanja.“

pdf

Sažetak
Koliko Amerikanaca može objasniti šta je Nacionalni fond za demokratiju? Organizacija koja često čini upravo suprotno od onoga što njeno ime implicira. NED je osnovan ranih 1980-tih, u vrijeme predsjednika Reagana, nakon negativnih saznanja o CIA-inim aktivnostima u drugoj polovini 70-tih godina. To je bio jako značajan period. Fond je osnovan kako bi „podržavao demokratske institucije širom svijeta kroz privatna, nevladina nastojanja.“
Ključne riječi: Nacionalni fond za demokratiju, Reagan, CIA, demokratske institucije

Koliko Amerikanaca može objasniti šta je Nacionalni fond za demokratiju? Organizacija koja često čini upravo suprotno od onoga što njeno ime implicira. NED je osnovan ranih 1980-tih, u vrijeme predsjednika Reagana, nakon negativnih saznanja o CIA-inim aktivnostima u drugoj polovini 70-tih godina. To je bio jako značajan period. Podstaknuti Watergateom – Senatski odbor na čelu sa Frankom Churchem, Odbor zastupničkog doma, te Rockefeller komisija koju je osnovao Predsjednik, bili su zauzeti sa istragom CIA-e. Naizgled, svakog dana bi osvanuo novi naslov o otkriću neke užasne stvari, pa čak i kaznenog djela, u koje je CIA bila umiješana već godinama. Ime agencije je bilo znatno ugroženo, što je tadašnjim vlastima uzrokovalo veliku sramotu.
Nešto se moralo poduzeti. Ono što je poduzeto nije bilo kraj tim užasnim aktivnostima. Naravno da ne. Desilo se to da su se sve te užasne aktivnosti samo preusmjerile u novu organizaciju, sa zvučnim imenom – Nacionalni fond za demokratiju (NED). Ideja je bila da će NED djelovati javno u onim područjima u kojima je CIA decenijama morala ići tajnim putem, te tako ukloniti stigmu povezanu sa CIA-inim tajnim aktivnostima. Bilo je to remek djelo politike, odnosa sa javnošću i cinicizma.
Tako je 1983. godine osnovan Nacionalni fond za demokratiju, kako bi „podržavao demokratske institucije širom svijeta kroz privatna, nevladina nastojanja“. Skrenite pažnju na „nevladina“ – dio ugleda, dio mita. U stvarnosti, praktično svaki peni za njihovo finansiranje dolazi iz federalne vlade, što je jasno naznačeno u finansijskoj izjavi u svakom primjerku njihovog godišnjeg izvještaja. NED voli da se predstavlja kao NGO jer to pomaže sa očuvanjem određenog kredibiliteta izvan Amerike, koji kao zvanična vladina agencija možda ne bi imali. No NGO je pogrešno kategorisanje. NED je zapravo GO.
„Ovakvu vrstu posla ne bi trebali raditi prikriveno“, rekao je Carl Gershman 1986. godine, dok je bio predsjednik Fonda. „Za demokratske skupine širom svijeta bilo bi loše ako bi se smatralo da ih potpomaže CIA. Vidjeli smo to 60-tih i zbog toga s time treba prestati. Nismo imali mogućnosti da to činimo na takav način, te je zbog toga nastao ovaj fond.“
Alan Weinstein, koji je pomogao u nacrtu legislacije kojom je nastao NED 1991. godine je izjavio: „Puno toga što danas radimo je prije 25 godina prikriveno radila CIA.“ Zapravo, CIA je koristila NED za pranje novca.
NED ima četiri glavna i primarna primaoca fondova: Međunarodni republikanski institut; Nacionalni demokratski institut za međunarodne poslove; podružnicu AFL-CIO (kao što je Američki centar za međunarodnu solidarnost radnika) i podružnicu Komore za trgovinu (kao što je Centar za međunarodno privatno poduzetništvo). Ove institucije onda isplaćuju fondove drugim institucijama u Sjedinjenim Državama i širom svijeta, koje potom dalje isplaćuju fondove drugim organizacijama.
NED se na mnogobrojne načine upliće u unutrašnje poslove brojnih država kroz obezbjeđivanje fondova, tehničke podrške, treninga, edukacijskih materijala, kompjutera, faks mašina, printera, automobila, itd., za odabrane političke grupacije, civilne organizacije, sindikate, disidentske pokrete, studentske grupe, izdavačke kuće, novine i sl. NED obično karakteriše medije koje pomaže kao „nezavisne“, uprkos činjenici da su ti mediji plaćeni od strane SAD-a.
NED programi generalno imaju osnovnu filozofiju da je zaposlenim ljudima i ostalim građanima najbolje u sistemu slobodnog poduzetništva, saradnje među socijalnim klasama, kolektivnog pregovaranja, minimalne intervencije vlade u ekonomiju, gdje je sve suprotno vrijednostima socijalizma u bilo kojem obliku i formi. Ekonomija slobodnog tržišta je izjednačena sa demokratijom, reformama i profitom; prednosti stranih ulaganja su i dalje istaknute.
Od 1994. do 1996. godine NED je dodijelio 15 grantova, u ukupnom iznosu od preko 2 500 000 dolara, i to Američkom institutu za slobodan razvoj radne snage (AIFLD), organizaciji koju je CIA koristila decenijama radi sabotiranja progresivnih sindikata. AIFLD-ov rad u sidikatima širom Trećeg svijeta je posebice sadržavao znatne edukacijske napore veoma slične osnovi NED-ove filozofije opisane gore. Opis jednog od NED-ovih grantova za AIFLD iz 1996. godine navodi da je jedan od njihovih ciljeva „stvaranje korporacija koje će upravljati sindikatima“. Kao i većina stvari koje NED navodi, ovo zvuči bezazleno, ako ne i pozitivno, no ovo su ustvari riječi koje sadržavaju ideološki kod sa značenjem „držite sindikate i nezadovoljstvo u njima pod kontrolom ... ne uzburkavajte status quo“. Odnos između NED-a i AIFLD-a jako dobro opisuje korijene koje Fond vuče iz CIA-e.
NED je finansirao centrističke i desničarske organizacije radnika kako bi im pomogao da ustanu protiv sindikata koji su se previše glasno borili za prava radnika. To se desilo u Francuskoj, Portugalu i Španiji, kao i u drugim mjestima. U Francuskoj je NED tokom 1983–1984. god. podržavao „organizacije poput sindikata za profesore i studente“ kako bi se usprotivio „ljevičarskim organizacijama profesora“. U tu svrhu su finansirali niz seminara i izdavanje postera, knjiga i pamfleta poput „Subverzija i teorija revolucije“ te „Neutralizam ili sloboda“. (Neutralizam se u ovom kontekstu odnosi na nepriklanjanje niti jednoj strani u hladnom ratu.)
NED ovako opisuje jedan od svojih programa: „Identificiranje granica razvoja privatnog sektora Savezne republike Jugoslavije na lokalnim i federalnim nivoima i poticanje zakonodavnih promjena i razvijanje strategija za razvoj privatnog sektora.“
Ukratko, NED-ovi programi su usklađeni sa osnovnim potrebama i ciljevima ekonomske globalizacije Novog svjetskog poretka, kao što su ti programi bili na istoj talasnoj dužini kao i američka vanjska politika.

Mješanje u izborne procese
U NED-ovoj Izjavi o načelima i ciljevima, usvojenoj 1994. godine, ističe se da „Niti jedan fond se ne može korisiti za finansiranje kampanja za kandidate u javnoj službi.“ Ali nije teško smisliti način da se ovakve zabrane zaobiđu; kao i u slučaju američkih izbora, tu su donacije koje su više i one koje su manje regulisane (eng. hard vs. soft money).
Kao što je navedeno u poglavljima „Izbori“ i „Intervencije“, NED je uspješno izmanipulisao izborima u Nikaragvi 1990. i Mongoliji 1996. godine; pomogao je u svrgavanju demokratski izabranih vlada u Bugarskoj 1990. i Albaniji 1991. i 1992. godine; te je radio na pobjeđivanju kandidata za slovačkog premijera koji nije imao naklonost Washingtona tokom izbora 2002. godine. A od 1999. do 2004. godine, NED je pružao punu podršku članovima opozicije protiv predsjednika Huga Chaveza u Venecueli kako bi sabotirali njegovu ulogu i podržali referendum koji bi ga smaknuo s vlasti.
Pored toga, tokom 1990-tih i poslije, NED je podržao koaliciju skupina u Haitiju, poznatu kao Demokratska konvergencija, koja je bila ujedinjena u njihovoj opoziciji protiv Jean-Bertrand Aristida i njegove progresivne ideologije.
Fond je ostavio traga u izborno-političkim procesima i u brojnim drugim državama.
NED je želio da svijet vjeruje da je njihova uloga podučavanje osnova demokratije i izbornih procesa, ali zapravo u svim gore navedenim državama, u kojima je NED intervenirao, su se već održavali slobodni i pošteni izbori. Iz NED-ovog ugla, problem je bio taj da su te izbore dobijale političke stranke koje nisu bile na NED-ovoj listi omiljenih partija.
Fond tvrdi da je uključen u „izgradnju opozicije“ i „ohrabrivanje pluralizma“. „Mi podržavamo ljude koji inače ne bi imali glas u svom političkom sistemu“, rekla je Louisa Coan, koordinatorica NED-ovog programa. No, NED nije pružio pomoć progresivnoj i ljevičarskoj opozicji u Meksiku, El Salvadoru, Guatemali, Nikaragvi, ili Istočnoj Evropi – ili pak u Sjedinjenim Državama – iako su ove skupine u nedostatku fondova i promicanju svojih ideja. Kubanske disidentske grupe i mediji, pak, uživaju punu NED-ovu podršku.
NED-ovi izvještaji beskonačno govore o „demokratiji“, no u najboljem slučaju na umu imaju skromnu verziju mehaničke političke demokratije, ne ekonomsku demokratiju; niti bilo šta što za cilj ima ugrožavanje postojećih sila, ili postojeće situacije, naravno osim ako nije riječ o mjestu poput Kube.
Fond je odigrao važnu ulogu u aferi Iran-Kontra tokom 1980-tih, finansirajući ključne komponente Oliver Northove sumnjive mreže „Projekat demokratija“, mreže koja je privatizirala američku vanjsku politiku, vodila ratove, prodavala oružje i drogu, te bila uključena u druge podjednako dražesne aktivnosti. U jednom trenutku 1987. godine, glasnogovornik Bijele kuće je izjavio da su ljudi iz NED-a zapravo oni koji upravljaju „Projektom demokratija“. Ovo je bilo preuveličavanje, bilo bi ispravnijje reći da je NED produžena ruka Projekta demokratija, zadužena za javnost, dok je North upravljao skrivenim aktivnostima. U svakom slučaju, ova izjava je podigla puno manje prašine nego slučaj iz prethodnih godina – kada je bilo otkriveno da je CIA zapravo bila odgovorna za takve nesavjesne operacije.
NED je također pokrenuo složenu kampanju protiv ljevičarskih pobuna u Filipinima tokom 1980-tih, finansirajući privatne organizacije, uključujući i sindikate te medije. Bila je to replika tipične CIA operacije iz dana prije NED-a.
A u periodu od 1990.–1992., Fond je donirao milione dolara novca poreskih obveznika za Kubansko-američku nacionalnu fondaciju (CANF), ultra-fanatičku anti-kastrovsku grupu sa sjedištem u Miamiju. CANF je zauzvrat finansirao Luisa Posada Carrilesa, jednog od najaktivnijih i najnemilosrdnijih terorista modernih vremena, umiješanog u eksploziju kubanskog aviona 1976. godine, koja je ubila 73 osobe. Bio je umiješan i u niz eksplozija u havanskim hotelima 1997., a 2000. godine je uhapšen u Panami kao član skupine koja je planirala atentat na Fidela Kastra pomoću ekploziva, dok se kubanski lider obraćao velikoj skupini, iako je skupina na kraju osuđena na manje kazne nego što je trebalo.
NED, poput CIA-a prije njega, svoje operacije opisuje kao podržavanje demokratije. Vlade i pokreti na koje NED cilja to nazivaju destabilizacijom.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenpetak, 13 Oktobar 2017 08:11