Referendum u iračkom Kurdistanu, početak novih tenzija na Bliskom istoku

Saeid Abedpour

U regionu iračkog Kurdistana 25. septembra održan je referendum o nezavisnosti od Iraka. Rezultat ovog referenduma kojeg su Predstavnički dom i iračka vlada proglasili nezakonitim je da je učešće u njemu uzelo 72 % od 4/5 miliona ljudi sa pravom glasa a od toga ih je više od 92 % dalo glas za nezavisnost. Održavanje referenduma i napori regije Kurdistana da se odvoji od Iraka povuklo je za sobom i niz novih pitanja.

pdf

Sažetak
U regionu iračkog Kurdistana 25. septembra održan je referendum o nezavisnosti od Iraka. Rezultat ovog referenduma kojeg su Predstavnički dom i iračka vlada proglasili nezakonitim je da je učešće u njemu uzelo 72 % od 4/5 miliona ljudi sa pravom glasa a od toga ih je više od 92 % dalo glas za nezavisnost. Održavanje referenduma i napori regije Kurdistana da se odvoji od Iraka povuklo je za sobom i niz novih pitanja.
Ključne riječi: Kurdistan, referendum, nezavisnost, Irak

U regionu iračkog Kurdistana 25. septembra održan je referendum o nezavisnosti od Iraka. Rezultat ovog referenduma kojeg su Predstavnički dom i iračka vlada proglasili nezakonitim je da je učešće u njemu uzelo 72 % od 4/5 miliona ljudi sa pravom glasa a od toga ih je više od 92 % dalo glas za nezavisnost. Održavanje referenduma i napori regije Kurdistana da se odvoji od Iraka povuklo je za sobom i niz novih pitanja.
Područje iračkog Kurdistana jedini je dio ove zemlje koji se naziva „region“ i koji ima utvrđen nivo autonomnosti a njegovo je središte grad Arbil. Ovaj region imao je parlament, neovisnu sudsku vlast i snage sigurnosti dok je centralna iračka vlast predstavljala zakonski autoritet u pitanjima vanjske politike i distribuciji prihoda od nafte. U sadašnjem trenutku simbolima kurdistanske autonomije se smatraju: nacionalni dan, posebna nacionalna himna, službeni kurdski jezik. U ovom regionu predsjednik republike se bira na nezavisnim izborima a premijera imenuje izabrani Parlament.
Region iračkog Kurdistana postoji od 1992. godine, tj. nakon prvog zaljevskog rata i uspostave zone zabranjenog leta. Tokom američkog napada na irak 2003. godine region iračkog Kurdistana pružio je podršku američkim snagama. I dok Turska kao jedna od članica NATO saveza nije dopustila američkim snagama korištenje svoje zračne baze Kurdi su uspjeli boreći se protiv Sadamovog režima osigurati zadovoljavajuću poziciju na sjeveru Iraka, te je 2005. godine regionu iračkog Kurdistana dodijeljena autonomnost u okvirima novog zakona koja se ogleda u mnogim segmentima, kao: u segmentu sigurnosti, obrazovanja, budžeta, zdravstva te prirodnih resursa i koja malo pomalo vodi ka formiranju diplomatskih predstavništava u različitim zemljama.
Politička situacija regiona iračkog Kurdistana svako malo je bila krizna. 1946. godine formirana je Demokratska partija Kurdistana (KDP). Ova partija pod liderstvom Barzanija sa sjedištem u Arbilu i danas ima najveći utjecaj u regionu iračkog Kurdistana. Patriotska unija Kurdistana (PUK) formirana je 1975. godine kao odijeljeni ogranak od KDP-a. Bila je pod utjecajem porodice Talabani sa sjedištem u Sulejmaniji. Unutrašnji politički problemi između kurdistanskih partija posljednjih su godina bili nešto izraženiji da bi 2013. godine došlo do formiranja nove stranke Goran (pokret za promjene) koja je sebe promovirala kao treću struju koja oponira dvjema glavnim partijama. Osim toga, premda male ali u usponu su i islamističke stranke. Može se pretpostaviti da KDP ima tradicionalno dobre odnose sa Turskom a da nasuprot Patriotska unija Kurdistana održava dobre relacije sa Iranom.
Povlačenjem DAEIŠ-a i slabljenjem opasnosti od ovog pokreta, više nego ranije su došli do izražaja protivrječni interesi na sjeveru Iraka i izazovi u regionu Kurdistana u odnosu na centralnu vlast. Informativno popraćena borba Kurda protiv DAEIŠ-a te njen odjek u zapadnim medijima stvorili su priliku da globalno javno mnijenje ima pozitivan stav spram nezavisnosti regiona iračkog Kurdistana. Naravno, treba obratiti pažnju na sliku koju odašilju neki mediji o otporu Peshmerge protiv DAEIŠ-a i prisustvu žena- ratnica na prvim linijama i njihovu refleksiju na društvenim mrežama gdje se to dovodi u vezu sa Narodnim zaštitnim jedinicama stacioniranim na sjeveru Sirije koje, zapravo, nemaju nikakve veze sa Peshmergama regiona iračkog Kurdistana, štaviše, u političkom smislu između njih i Barzanija postoji neprijateljstvo. U svemu ovome društvene mreže su posljednjih nekoliko godina imale veliki utjecaj u pogledu „medijskog pokrivanja“ regiona iračkog Kurdistana tako da je to išlo u prilog osiguravanju podrške javnog mnijenja stranih država vezano za pitanje kurdistanske nezavisnosti.
I referendum nije ostao u službenim granicama regiona iračkog Kurdistana nego se proširio i na konfliktne regione koji službeno ne potpadaju pod irački Kurdistan. Primjer je grad Kirkuk čiju populaciju čini znatan broj Arapa i Turkmena a što je najvažnije raspolaže izvorima nafte. Ova stvar je u pravno-zakonskom smislu stavila referendum pred probleme. Jedan drugi elementarni problem regiona je nemoć različitih kurdskih stranaka u donošenju zajedničkih temeljnih odluka jer se tu uglavnom radi o plemenskim i etničkim korijenima premda je veliki broj ovih razlika bio „izblijedio“ u suočavanju sa DAEIŠ-om. Međutim, nakon zalaska ove struje unutrašnje razlike su ponovo postale izraženije. Ne treba zaboraviti da je 90-ih godina prošlog stoljeća izbio unutrašnji rat između Demokratske partije Kurdistana i Patriotske unije Kurdistana čije se posljedice osjećaju i danas. Ove razlike su znatno otežale uspostavu političke stabilizacije u regionu. U tom smislu među strankama je vladalo podijeljeno mišljenje i po pitanju referenduma. Tako su KDP i njen lider Barzani smatrali da za održavanje referenduma nije neophodno mišljenje Parlamenta dok su pokret Goran i ostale stranke smatrali da referendum treba biti legaliziran od strane Parlamenta a također su iskazivali i zabrinutost da će referendum zasjeniti predstojeće predsjedničke i parlamentarne izbore i da će izazvati njihovo kašnjenje. Na parlamentarnim izborima 2005. godine, Demokratska partija Kurdistana i Patriotska unija Kurdistana odnijele su 90 % glasova ali na izborima 2009. godine procenat je smanjen za 57 % a novoosnovana stranka Goran osvojila je 24 % glasova. Na izborima 2013. godine, stranka Goran je uspjela preuzimanjem glasova od Patriotske unije Kurdistana izbiti na drugo mjesto u Parlamentu.
Referendum je održan u trenutku kada je tokom posljednjih mjeseci došlo do eskalacije unutrašnjih neslaganja i problema iračkog Kurdistana, te mnogi smatraju da referendum predstavlja politički manevar Barzanija kako bi skrenuo pažnju sa svakodnevnih unutrašnjih problema u regiji. Neodržavanje izbora, ekonomski problemi, rat sa DAEIŠ-om te prisustvo azilanata sve je to proizvelo unutrašnju krizu u ovoj oblasti. Sadašnji politički ćorsokak u ovom regionu nastao je usljed neodržavanja predsjedničkih izbora kada je trebalo, odnosno 2015. godine. Ali izbori kasne zbog borbe sa DAEIŠ-om. Prema statistici iz 2016. godine, region iračkog Kurdistana duguje između 14 i 20 milijardi dolara a mnogi lokalni zanati su pred prestankom. Osim ovoga, region je suočen i sa drugim problemima, kao što su: finansijska kriza i problemi isplaćivanja plaća radnicima, izraženo prisustvo sirijskih azilanata te vojna i oružana povezanost Peshmerge sa Zapadom. Sa druge strane, izvoz nafte iz regiona Kurdistana bez saglasnosti sa centralnom vlasti će dovesti do odbacivanja stranih kompanija i preduzeća da ulažu kapital u ovaj segment.
Region iračkog Kurdistana je jedan potpuno kopneni region i to predstavlja zapreku u geopolitičkom smislu. U tom smislu dovoljno je usporediti obalnu poziciju Katalonije u Španiji koja također teži nezavisnosti. Za kopneni region iračkog Kurdistana postojanje dva aerodroma Arbil i Suleimanije je od životne važnosti. Osim toga, svako jednostrano proglašenje nezavisnosti iračkog Kurdistana prije svega će potaknuti Bagdad da zatvori uvozno-izvozne puteve juga Iraka prema ovom regionu što bi bilo pogubno za ekonomiju regiona.
Lideri autonomne oblasti iračkog Kurdistana znaju da niti Kurdi, a niti region nisu spremni prihvatiti jedan nezavistan Kurdistan u sadašnjem trenutku a referendum je samo jedan oblik pritiska kako bi se ostvarile što veće povlastice od Bagdada. Bez pristanka Irana, Turske i Sirije pitanje nezavisnosti Kurdistana se čini veoma dalekim. Pri tome ne treba zaboraviti da će referendum na prvom mjestu ojačati Barzanijev politički legalitet.
Iran i Turska su objavile neslaganje sa pitanjem nezavisnosti Kurdistana. Nezavisnost iračkog Kurdistana potencijalna je opasnost za teritorijalnu cjelovitost tri države: Iraka, Turske i Irana. Turska i Iran se plaše kako bi obrazac kurdistanske nezavisnosti doveo do toga da i Kurdi u Turskoj, odnosno Iranu krenu u tom smjeru. Zabrinutost iranskih političkih dužnosnika proističe iz ponašanja regionalnih kurdskih političara koji pružaju otvorenu i prikrivenu podršku oružanim grupama iranskih Kurda, premda je Iran kontinuirano štitio ovaj region tokom prošle godine i branio ga od upada DAEIŠ-a. I Turska nezavisnost regiona iračkog Kurdistana smatra prijetnjom po svoju nacionalnu sigurnost. U zemljama koje predstavljaju kulturni mozaik različitih naroda i religija, poput Irana, Iraka, Sirije i Turske svako kretanje ka otcjepljenju predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost i urušavanje sistema.
I zemlja poput Saudijske Arabije koja zbog regionalnog rivalstva zauzima pozitivan stav prema svemu čemu se protivi Iran, ali ovaj put je zbog panarapske i panislamske strategije protiv cijepanja jedne arapske zemlje. Osim toga, Saudijska Arabija nastoji da izražavajući protivljenje referendumu približi se šiijskoj političkoj eliti i iračkoj vladi. Višemjesečni saudijski napori da dođe do susreta sa Muqtada al-Sadrom pokazatelji su ovoga kursa. I transregionalne zemlje kao SAD protive se referendumu jer ne žele narušiti dobre odnose sa arapskim svijetom, a trenutačno, cijepanje Iraka ne odgovara njihovim interesima.
Zemlje kao Francuska koje su tradicionalno podržavale Kurde (naravno dio vlade) zabrinuti su posljedicama koje mogu proisteći iz ovoga. Naravno, Francuska želi imati uz sebe arapski svijet a i Tursku i ne želi da jedno humanističko i pitanje ljudskih prava, kao što je kurdsko, sve to promijeni. SAD su obznanile svoje protivljenje nezavisnosti iračkog Kurdistana. Američki State Department u svom je saopćenju izrazio žaljenje potezom vlasti iračkog Kurdistana vezano za organiziranje referenduma i jednostrano proglašenje nezavisnosti. SAD smatra da ovaj potez vodi ka destabilizaciji regiona.
Izrael je jedina država koja je stalno podržavala nezavisnost regiona Kurdistana smatrajući da joj to ide u prilog i osigurava potrebnu naftu. Osim toga oni na Kurdistan gledaju kao na zemlju koja bi za jedan duži period mogla udaljiti potencijalnu opasnost od ovog režima.
Za razliku od velikog broja pretpostavki koje predviđaju promjene na međunarodnoj političkoj sceni i koje znaju šta je rezultat tajnih i javnih sporazuma velikih država, ali neobuzdana suština međunarodnog poretka je takva da čak i velesile ne mogu predvidjeti razvoj situacije u regionu niti preuzeti kontrolu. Stoga hipoteza o tome da je referendum o nezavisnosti iračkog Kurdistana zapravo jedna zavjera kako bi se uspostavio veliki Kurdistan a uz saglasnost transregionalnih zemalja ne mora biti precizno predviđanje, premda će svaka zemlja a u skladu sa svojim nacionalnim interesima nastojati da poluči korist s ciljem jačanja utjecaja izvan svojih granica ali opet ovo pitanje neće značiti željenu kontrolu situacije. Primjera radi, u II svjetskom ratu Velika Britanija je pod izlikom zaštite teritorijalne cjelovitosti i očuvanja nezavisnosti Poljske objavila rat nacističkoj Njemačkoj ali je Poljska koja se spasila njemačkih kandži zajedno sa velikim brojem istočnoevropskih zemalja upala u ralje SSSR-a iz kojih nije mogla izaći narednih pola stoljeća.
Kakogod, referendum je ovu regiju i Irak uveo u nestabilnost a šta će to značiti ovisi o koracima koje preduzme regija iračkog Kurdistana. Ukoliko regija bude nastojala realizirati glasanje na referendumu, što bi i službeno značilo objavu formiranja nezavisne države Kurdistan to bi dovelo do eskalacije nestabilnosti. Čak i da ne dođe do formiranja nezavisne države sam referendum je destabilizirao regiju što se upravo očituje kroz primjera radi neslaganja između vlasti i velikog dijela iračkog društva te izraza neslaganja Turske i Irana sa referendumom dan nakon njegovog održavanja što će se odraziti na regionalne odnose.
Eskalacija nestabilnosti koju će izazvati referendum neće ići u prilog samih iračkih Kurda koji u sadašnjem trenutku nemaju snage da sprovedu rezultate referenduma. Stoga ovaj referendum predstavlja jedan simboličan korak koji je činjen i ranije sredinom prvog desetljeća XXI. stoljeća ali u drugom obliku i u neslužbenoj formi. Barzani želi da ostane zabilježen kao preteča pokreta za nezavisnost Kurda. Stoga su u samom regionu neke grupe zabrinute da bi lične ili plemenske ambicije mogle predstavljati ozbiljan i nepredvidljiv problem za Kurde.
Prvi problem koji bi se javio sprovođenjem rezultata referenduma bio bi rat između Kurda i Arapa. Naime, šiijski i sunitski arapi Iraka bi zbili redove naspram Kurda a to bi moglo početi od Kirkuka i proširiti se i na ostala mjesta. Nakon toga, postepeno bi se umiješali i drugi tokovi kao panarapski i panislamistički slično onome što se dogodilo u Siriji i to bi pripomoglo formiranju nekog vida arapskog neonacionalizma čije bi žrtve bili Kurdi jer u takvim uvjetima nijedna zemlja ne bi se uplitala u korist Kurda u Iraku, ni SAD pa čak ni Izrael koji danas tvrdi da podržava Kurde.
Osim ovih opcija i kada bi se formirala kurdska država u regiji iračkog Kurdistana to ne bi bila stabilna država i imala bi upravo one probleme koje imaju sadašnje države a za jednu novoformiranu državu to bi predstavljalo dodatni teško rješivi problem. Jer, region iračkog Kurdistana, a s obzirom na kartu koju oni žele iscrtati predstavlja mozaik naroda, jezika i mezheba. Osim toga postoje i unutrašnji problemi koji bi mogli voditi ka sukobima, kao plemensko, familijarno i političko nadmetanje. Barzani naginje ka formiranju nekog oblika autoritarističke vlasti čemu se protive ostale političke partije i grupe iračkog Kurdistana, kao Patriotska unija Kurdistana, pokret Goran, islamistički Kurdi. Generalno uzev, politička scena ove regije je podijeljena između Barzanija i ostalih partija i pokreta.
Ako u regionu kao posljedica referenduma nastupi nestabilnost moguće je da dođe do eventualnog jedinstva između Arapa, Turaka i Turkmena i da Kirkuk istupi iz ove regije. Ogroman dio naftnih izvora regije smješten je u ovom gradu i ukoliko bi Kirkuk istupio ne bi više bilo izvora za upravljanje teritorijom. Stoga je perspektiva nestabilnost pa bi bilo bolje za Kurde da se strpe i da nastave život u ekonomsko-kulturnoj samoupravi unutar Iraka kao i dosada. Region iračkog Kurdistana konstantno tvrdi da arapsko-turkmenska populacija u Kirkuku predstavlja manjinu i da na njih otpada 20 %. To jeste tačno, ali ne treba zaboraviti da etnički pokreti počinju od manjina. Manjine mogu izazvati velike probleme u regiji jer je dubina njihove strategije jača nego kod Kurda. Strategija Turkmena je Turska a Arapa Irak i arapski svijet. Dakle ako bi došlo do formiranja arapskog nacionalizma arapski svijet bi ustao protiv Kurda. A ukoliko bi eskalirale proturiječnosti Kurdi bi ostali kratkih rukava jer bi Zapad pristao uz arapski svijet i Tursku a zarad svojih ekonomskih i geopolitičkih interesa.
Irački Kurdi umjesto da u okviru postojeće autonomije pomažu progresu i razvoju regije, nacrtom nezavisnosti i sebe ali i susjedne zemlje izvrgavaju krizi. Obrazac autonomije je povoljna prilika za region iračkog Kurdistana ali kurdski lider Barzani ne razumije baš najbolje politički poredak bliskoistočnog regiona nego ga uz izraelsku potporu nastoji promijeniti. Štaviše, on ne shvata da uspjeh regije Kurdistana u okvirima iračke vlasti može imati pozitivan utjecaj na poziciju Kurda u ostalim regionalnim zemljama. Kakogod, sprovođenje rezultata referenduma bi značilo početak tenzija i političko-vojnog rasplamsavanja u regionu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenpetak, 13 Oktobar 2017 08:12