Ratni zločini NATO-a: Zločini propaganda

Cristopher Black

Vojni savez NATO-a prijetnja je na globalnom nivou. Trenutno vodi nekoliko hibridnih ratova protiv Rusije, Kine, Irana, Sjeverne Koreje, Venecuele, Sirije, Iraka, Afganistana i većeg dijela Afrike. Direktno su uništili, ili su većim dijelom odgovorni, za raspad socijalističkih nacija SSSR-a, Jugoslavije, Afganistana, Libije, Sirije i velikog broja režima širom Južne Amerike, Afrike i Azije.

pdf

Sažetak
Vojni savez NATO-a prijetnja je na globalnom nivou. Trenutno vodi nekoliko hibridnih ratova protiv Rusije, Kine, Irana, Sjeverne Koreje, Venecuele, Sirije, Iraka, Afganistana i većeg dijela Afrike. Direktno su uništili, ili su većim dijelom odgovorni, za raspad socijalističkih nacija SSSR-a, Jugoslavije, Afganistana, Libije, Sirije i velikog broja režima širom Južne Amerike, Afrike i Azije.
Ključne riječi: NATO, rat, prijetnja, Rusija, Kina, Afrika, Južna Amerika

Vojni savez NATO-a prijetnja je na globalnom nivou. Trenutno vodi nekoliko hibridnih ratova protiv Rusije, Kine, Irana, Sjeverne Koreje, Venecuele, Sirije, Iraka, Afganistana i većeg dijela Afrike. Direktno su uništili, ili su većim dijelom odgovorni, za raspad socijalističkih nacija SSSR-a, Jugoslavije, Afganistana, Libije, Sirije i velikog broja režima širom Južne Amerike, Afrike i Azije. Destrukcija je sudbina koju svaka država na planeti može očekivati ukoliko ne oda počast i naklon ovim neofeudalnim vladarima koji za nacionalno robovanje zauzvrat obećavaju zaštitu, zauzvrat za potpunu predaju njihovog naroda i prirodnih resursa, što bi povećalo stopu dobiti za kapital koji kontroliše vojna mašinerija NATO-a. A NATO je, prije svega, naoružana produžena ruka ne samo Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, već i kapitalista onih država koje su spremne da napadnu bilo koju državu koja stoji na njihovom putu sticanja profita, bilo da je kapitalistička ili socijalistička država.
Glavna briga koju oni imaju kako bi sačuvali svoju kontrolu je da očuvaju novu feudalnu mitologiju koju su stvorili; o svijetu kao opasnom mjestu čiji su oni zaštitnici, te da je opasnost svugdje prisutna, vječna i usmjerena na sve strane. Ova mitologija je konstruisana i prezentovana kroz medije, žurnale, filmove, televiziju, muziku, reklame, knjige, internet; svi informacijski sistemi na raspolaganju koriste se za stvaranje i održavanje scenarija i drame koja bi ubijedila ljude da oni, zaštitnici, su dobri likovi, dok su svi ostali loši. Mi smo neprestano bombardirani ovim porukama. Oni su uspjeli da nas namame na sve njihove komunikacijske platforme, tako da niko nije u stanju da zanemari stalni tok informacija u svoju svijest i podsvijest. Oni su nas prilijepili za naše ekrane. Imaju našu pažnju. Hipnotizirali su nas i u ovom stanju hipnoze nude nam brojne slike, te stoga ne možemo primiti nijednu od njih, i ugušeni smo u rijeci informacija koje se prelivaju preko nas, jedva nam dopuštajući da dišemo, mislimo, dok slijepimo od gledanja.
Upotreba propagande, a pod propagandom ovdje mislim na upotrebu laži, izmišljanja, fabrikacija, iskrivljavanja istine i krivog tumačenja stvarnosti kako bi se pobudila emocionalna reakcija primaoca, što je osnovni stub mitologije koju oni stvaraju. Direktni način prenosa ovih poruka je kroz medije. Gledanje televizije zbog vijesti o politici, državnim ili svjetskim pitanjima je jedno nestvarno iskustvo. Disocijativno posmatranje voditelja koji ne čitaju „vijesti“ već pomno smišljene skripte, te izmišljaju potpuno nove scenarije koji nemaju nikavu povezanost sa onime što se dešava u bilo kojoj stvarnoj situaciji. Čak su i vremenske prognoze osmišljene tako da izbjegavaju svaki mogući spomen klimatskih promjena, a sportske vijesti podsjećaju na probu za ratne vijesti u kojima naš tim uništava njihov tim, sa našim katastrofalnim oružjem, briše ih sa lica zemlje, tako da nikada više neće biti u stanju zaigrati.
Iako propaganda dolazi u raznim oblicima ona je uvijek zločin protiv naroda, zločin protiv republike, zločin protiv demokratije, a zato što je dio hibridne kampanje ratovanja, te zato što se koristi za provociranje velikog agresivnog rata, onda je i ratni zločin.
To je zločin protiv naroda zato što narod u osnovi čini državu, naciju. Lideri naših nacija su samo naši predstavnici koji su postavljeni na pozicije moći kroz razne, manje ili više „demokratske“ mehanizme, kako bi predstavljali naše interese, u naše ime. No kada lideri umjesto toga predstavljaju tajne spletke finansijera i industrijalaca koji žele da iskoriste vladinu mašineriju za njihovu ličnu korist koja se protivi interesu njihovog naroda, onda su oni izdali svoj narod i prodali ga najvećem ponuđaču. Njihove laži polaze od ove izdaje, jer da su njihovi ratovi bili pravedni, onda ne bi trebali koristiti propagandu. No, njihovi ratovi nisu pravedni, oni su jasno djela gangstera, te zbog toga moraju navesti ljude da im vjeruju, koristeći laži.
To je zločin protiv demokratije iz istog razloga, jer demokratija znači da predstavnici naroda imaju dužnost da iskreno obavještavaju narod o svim dešavanjima, da predstavljaju sve činjenice i argumente, a najvažnije od svega, ispunjavaju svoju dužnost očuvanja mira i traženja mirnog puta u rješavanju razlika između nacija. No njihovi ratovi, od kojih dobit ima samo nekolicina, uvijek su protivni interesima naroda, te tako njihove laži postaju dio sistema kontrole, a sa svakom laži dublje ukopavaju demokratske vrijednosti.
To je zločin protiv republike, jer republika predstavlja narod koji samostalno vlada, u ime naroda, ne u ime naroda kojim vlada monarh, već u ime onih koji vladaju u svoje vlastito ime. Kada lideri republike lažu narod republike, oni se odriču republike i djeluju protiv njenih interesa, te u interesu onih koji ih kontrolišu. Tako sabotiraju republiku i uništavaju je.
To je ratni zločin zato što se propaganda koristi da bi potakla na rat, održala ratno stanje, kako bi druge narode, koje je proglasila neprijateljima, učinila bićima koja trebaju biti ubijena. Otima im ljudskost, njihovu solidarnost sa nama, njihove želje i snove, pretvara ih u divljač koja se da lahko ubiti, pa čak i sa zadovoljstvom. Nas pretvara u krvoločna čudovišta koja pozivaju na smrt drugih i usklikuju dok bombe eksplodiraju, pretvara nas sve u Hillary Clinton koja se cerekala poput kakvog demona dok je gledala kako čovjeka sijeku u komade pred njenim očima.
Mogao bih navesti desetinu, stotinu, hiljadu primjera kako se ta propaganda koristi. New York Times, BBC, CNN, CBC i ostali zapadni mediji svakog dana su puni takvih primjera, i to sve više svakog dana, propagande usmjerene protiv Rusije, Kine, Sjeverne Koreje, Irana, Sirije, Venecuele, sve odveć poznatih meta. Svi osjetimo da ako se tenzije povećavaju, kritike na račun ovih država su sa svakim naslovom sve apsurdnije i histeričnije.
Novinari koji pričaju ove propagandističke materijale i voditelji koji ih čitaju na televiziji spadaju među najveće kriminalce, jer sjede i izgledaju atraktivno, sa lažnim osmijesima i lažnom zabrinutošću, dok primaju gomilu para kako bi nam svaki dan naočigled lagali. Takve osobe nemaju osjećaj za moral i neko bi ih mogao zamijeniti za sociopate. No koliko god bili kriminalci, zaslužuju da dijele ćelije sa liderima koji im daju scenarije koje oni tako spremno čitaju.
Propaganda je sama po sebi prijetnja za mir. Nije samo potrebno ukloniti nuklearno oružje i vojske, već je potrebno i ukloniti psihološko oružje koje se upotrebljava kako bi opravdalo, potaklo i produžilo stanje rata. Lenjin je jednom rekao: „Razoružanje je ideal socijalizma“, i ne smijemo zaboraviti da je SSSR bio taj koji je razvio ideale međunarodnog mira i nametnuo odgovornost za ratove i agresije.
Drugog dana po stvaranju sovjetske sile izdata je Deklaracija o miru, koja je proglasila rat agresije zločinom i postavila ga u nadležnost državne politike. Do tada se smatralo da su države imale inherentno pravo da započnu rat radi vlastitih interesa. Ratna propaganda je način pripreme agresije i shodno tome je ratni zločin. Ovo je bilo potvrđeno na Ninberškom tribunalu 1946. godine.
To je odjeknulo i u Odluci Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija iz 3. novembra, koja osuđuje ratnu propagandu kao takvu.
„Ova Generalna skupština osuđuje sve oblike propagande, koja je ili osmišljena ili je sklona provociranju i poticanju bilo kakvih prijetnji miru, kršenju mira, ili činu agresije.“
Sovjetska definicija agresije, predstavljena Gneralnoj skupštini 1957. godine je definisala ratnu propagandu kao ideološku agresiju. Oni su naveli da je država počinila ideološku agresiju ako je „poticala ratnu propagandu, propagandu za upotrebu atomskog ili drugog oružja masovnog uništenja i ohrabrivala nacističko-fašističke poglede, rasnu ili nacionalnu superiornost, ili mržnju te prezir prema drugim narodima.“
Ali prije toga, Vrhovni Sovjet je 12. marta 1950. godine usvojio zakon o zaštiti mira u kojem se navodi:
„Vrhovni Sovjet SSSR-a, vođen vrhovnim principima sovjetske mirovne politike koja nastoji da ojača mirovne i prijateljske odnose između naroda, priznaje da ljudska svijest i koncept prava naroda, koji je tokom jedne generacije propatila teškoće kroz dva rata, ne može prihvatiti da djelovanje ratnih propagandi prođe nekažnjeno, te stoga odobrava proklamaciju Drugog Svjetskog kongresa Partizana mira, koji su izrazili volju čitavog progresivnog čovječanstva kada je riječ o osuđivanju kriminalne ratne propagande.“
Zapadne sile su tada blokirale rusku UN rezoluciju, iako je bila u skladu sa principima povelje Ujedinjenih naroda, čime njena zaštita postaje dužnost svih država članica. Argument Zapada je bila „sloboda govora“ ,što nema smisla, jer nisu osmišljeni da osvijeste ljude već da izopače njihove umove i nametnu im mržnju i rat.
Danas u Rimskom statutu stoji klauza koja sadrži principe iz nekih dijelova rezolucije, no jedan od ozbiljnijih problema Međunarodnog krivičnog suda, pored toga što je većinom pod kontrolom SAD-a i Evropske unije i štiti njihove interese, jeste taj da još uvijek ne sadrži poseban odjeljak za ratnu propagandu. SAD i saveznici su spriječili donošenje takve odredbe na snagu kako bi mogli da nastave sa korištenjem ratne propagande kao njihovog arsenala za svjetsku kontrolu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenpetak, 13 Oktobar 2017 08:16