Zapad i međunarodni terorizam

Jules Dufour

Po definiciji Zapada (Zapadnih vlasti) terorizam predstavlja svaki oblik aktivnosti koji prijeti interesima onih koji kontrolišu samo srce kapitalističkog svijeta. Demonstracije naroda na ulicama glavnih velegradskih područja, koji zahtijeva zaštitu njegovih prava i društvenih sloboda, asocijacije koje se bore za zaštitu tih prava, te svaki oblik progresivne države smatra se prijetnjom.

pdf

Sažetak
Po definiciji Zapada (Zapadnih vlasti) terorizam predstavlja svaki oblik aktivnosti koji prijeti interesima onih koji kontrolišu samo srce kapitalističkog svijeta. Demonstracije naroda na ulicama glavnih velegradskih područja, koji zahtijeva zaštitu njegovih prava i društvenih sloboda, asocijacije koje se bore za zaštitu tih prava, te svaki oblik progresivne države smatra se prijetnjom.
Ključne riječi: Zapad, terorizam, prijetnja

Svjetska mreža američkih vojnih baza
Amerika je sklona tome da posmatra površinu zemlje kao ogromnu teritoriju spremnu za osvajanje, okupiranje i eksploatiranje. Činjenica da američka vojska dijeli svijet na geografske komandne jedinice živo ilustruje ovu fundamentalnu političku realnost. Čovječanstvo kontroliše i porobljuje mreža američkih vojnih baza.
Važno je reći istinu. Terorizam je u svojim brojnim oblicima generisan i potaknut kroz agresije Zapada širom svijeta.
Agresije protiv čitavih nacija. Agresije na prošlost, ali iznad svega dominacija, pustošenje, te spora ali nepopustljiva destrukcija državnih ekonomija i društvenog tkiva u beskonačno velikom broju država.
Od početka XX stoljeća ukupno 55 ratova započeto je direktno ili uz posredovanje Zapada, uključujući SAD-NATO koaliciju.
Širenje lažnog diskursa na međunarodnoj političkoj areni nastavlja da legitimizira Zapadne ratne operacije, krijući faktore koji leže iza njih. Ovu tvrdnju su potvrdili svi oni koji su shvatili fundamentalne šeme propagande politike velikih sila. Dvojica takvih ljudi, Noam Chomsky i Andre Vitchek, izašli su sa analizom ove globalne situacije u knjizi Zapadni terorizam u izdanju Éditions Écosociété. Od Hirošime do rata dronova ovako opisuju prošla stoljeća:
„Još od završetka Drugog svjetskog rata, Zapadni kolonijalizam i neo-kolonijalizam su prouzrokovali smrt 50 do 55 miliona ljudi, i to najčešće u ime uzvišenih ideala poput slobode i demokratije. No, Zapad ipak uspijeva da izbjegne kaznu i da u očima ostatka svijeta održi mit da je posvećen nekoj moralnoj misiji.“
Kako to funkcionira? Oba autora kritikuju fatalno naslijeđe kolonijalizma i besramnu eksploataciju prirodnih resursa planete Zemlje. Knjizi intervjua su dodana dva članka objavljena nakon napada na satirični časopis Charlie Hebdo, u Parizu 2015. godine, koja osuđuju zapadno licemjerje kada je u pitanju teorizam: „Zapad je umnogome doprinio njegovom širenju“.
Teze koje se plasiraju na Zapadu, plasirali su osvajači. Svi oni koji se protive politici intervencije Zapadnih sila su označeni kao teroristi ili neprijatelji demokratije. U ovom kontekstu, ne spominju se procesi militarizacije ekonomija i društava.
Kapitalistička država preuzima svjetsku političku i društvenu scenu, te diktatorski djeluje u saradnji sa Zapadnim medijima koji odražavaju situaciju kroz normalizaciju stanja u očima javnosti.
Laži i lažne istine se onda šire ad nauseam, podržane od strane stručnjaka koji su odabrani da ih potvrde. Ono šta se osuđuje ovih dana je širenje zdravih misli. Općenito lutanje ohrabruje razvijanje sindroma neprijatelja i napada pojedince sa tzv. profilom teroriste čiju definiciju daju zapadni stručnjaci.

Terorizam po definiciji Zapada
Po definiciji Zapada (Zapadnih vlasti) terorizam predstavlja svaki oblik aktivnosti koji prijeti interesima onih koji kontrolišu samo srce kapitalističkog svijeta. Demonstracije naroda na ulicama glavnih velegradskih područja, koji zahtijeva zaštitu njegovih prava i društvenih sloboda, asocijacije koje se bore za zaštitu tih prava, te svaki oblik progresivne države smatra se prijetnjom.
Napadi u Parizu, u novembru 2015., i u Briselu, u martu 2016. godine, su omogućili afirmiranje lažnih Zapadnih diskursa. Praćenje džihadista, fokusiranje vijesti na tzv. radikalizirane i opasne pojedince, nije ostavilo prostora za osvrt na istinske pobornike međunarodnog terorizma. Ipak, ovaj rat protiv terora bi se trebao pojasniti široj javnosti. Naprotiv, o tome se priča kao o potrazi oko svijeta za pojedincima koji „prijete“ globalnoj sigurnosti.

Terorizam u skladu sa praksom Zapada
Važno je reći istinu. Napadi u Parizu i Briselu su ponukali države da povećaju mjere sigurnosti kako bi uspostavili kontrolu nad ljudima i na taj način militarizirali civilno društvo i njegove institucije. Ovaj režim je decenijama bio poznat Južnoj Americi, tokom vladavine nekoliko diktatorskih režima, pogotovo u Brazilu, Urugvaju, Argentini i Čileu. Trajno stanje opsade i ukidanje svih građanskih prava i fundamentalnih sloboda. Takvo nešto sada nastaje u Šengenskoj zoni evropskih država. Angažovanje policije i oružanih snaga, povećana kontrola nad kretanjem ljudi, brojna pretraživanja, nadgledanje strateških područja poput nuklearnih postrojenja i vojnih baza. To sve više prerasta u stanje terorizma koji se vrši nad svim građanima, što je u najboljem slučaju zabrinjavajuće.
Radikalizacija: koncept koji se veoma dobro može primijeniti na kontigente državnih armija
Još jedan obmanjujući koncept koji se raširio po svim sferama ljudske aktivnosti. Fenomen radikalizacije. Pojedinci se obučavaju kako bi razvili radikalni način razmišljanja i kako bi postupali nasilno na štetu nevinih građana. U skladu sa tim, njihovo ponašanje je rezultat indoktrinacije i teškog zastranjivanja. No ova teorija ne uzima u obzir činjenicu da su vojnici državnih armija širom svijeta obučeni da izvršavaju ratne aktivnosti, da ubijaju ljudska bića i nadasve, da poštuju naredbe svojih nadređenih. Da li se njihove akcije mogu okarakterisati kao radikalne? Ovi vojnici imaju dvije opcije: „Ubij ili budi ubijen“. Kako možemo prikrivati stvarnost i držati do toga da su ovi vojnici tu da brane svoju državu? Oni su obučeni da unište „neprijatelja“ za kojeg će se pobrinuti radi kolektivne dobrobiti.

Dupli standardi
Žrtve Zapada su svugdje priznate. Žrtve siromašnih država su „statistika“. To je upravo ono što smo vidjeli sa napadima u Briselu i onima koji su se desili nekoliko dana poslije, 25. marta u Jemenu. Briselski napadi, koji su ubili 34 i ranili više od 200 osoba, za ishod su imali znatno angažovanje policijskih i vojnih snaga koje je prouzrokovalo globalni šok i zabrinutost. Samoubilački napad u Jemenu, na tri brane koje su bile pod kontrolom lojalista, u velikom lučkom gradu, ubio je najmanje 22 osobe. Vijest o napadu se pojavljuje na dnu unutrašnjeg lista novina. Bez odavanja počasti žrtvama.

Zaključak
Pariški i briselski napadi su još jednom otkrili da je Zapad slijep na terorističke akte koji nastavljaju da pogađaju ogromne regione širom svijeta.
Globalni rat protiv terora, započet od strane SAD-a, od 2001. godine prouzrokovao je smrt 1.3 miliona ljudi, po izvještaju nazvanom Broj žrtava: cifre nakon 10 godina rata protiv terora koji je provela Međunarodna asocijacija liječnika za prevenciju nuklearnog rata, te organizacije Liječnici za društvenu odgovornost i Liječnici za globalno preživljavanje.
Ovaj izvještaj, zasnovan na nekoliko izvora, uključujući i vlade, iznosi da je broj žrtava od 1,3 milion tek „minimalna procjena“ te ne uzima u obzir žrtve iz drugih država koje su bile zahvaćene konfliktom (Jemen, Somalija, Libija, Sirija). Procjenjuje se da je u nekim periodima u Iraku znalo biti i po 500 žrtava dnevno.
Ovdje preuzimamo zaključak Michela Collona o napadima u Briselu:
„Napadi nisu neizbježni, oni su rezultat politike, politike koja se provodi u Washingtonu. Potom u Londonu i Parizu. Brisel slijedi poput roba. Gospodo, stoga ste svi kolektivno odgovorni. Da li imamo pravo da to diskutiramo – u 'demokratiji' – ili ćete još uvijek vršiti pritisak na medije da budu tihi?“

 

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjenpetak, 13 Oktobar 2017 08:18