DAEIŠ i njegova suština

Ovih dana DAEIŠ je na izdisaju u Siriji i Iraku. Ali nije jasno da li ovo znači njegov kraj jer je pokazao da posjeduje izuzetnu snagu za formiranje novog ratnog fronta. Stoga, ne treba smatrati da je ovo kraj djelovanja DAEIŠ-a. Ali upravo se sada treba zapitati šta je njegova suština i o kakvoj se ideji radi? Ono što DAEIŠ izdvaja od ostalih pokreta i daje mu važnost jeste da je više jedna spoznajna stvar za razliku od vojne, zločinačke, psihološke, društvene ili religiozne. DAEIŠ je potrebno spoznati. Potreba egzistiranja DAEIŠ-a je odgovor na jedno pitanje iz čega proistječe i značaj ovog pokreta. DAEIŠ je proizvod islamskoga svijeta što samo za sebe govori o vojno-političkoj, etičkoj i religijskoj dekadenciji u islamskome svijetu što je i rezultiralo nastankom ovog pokreta. On je proizvod neznanja, intelektualne i religijske dekadencije, zaostalosti, političke servilnosti i kolektivne maloumnosti. Povijesna pozicija DAEIŠ-a je veoma važna. Kada je nastao i ko su oni koji ga usmjeravaju? Njegovo egzistiranje je jedan odgovor koji izaziva odbojnost i devijaciju. Potreba egzistiranja DAEIŠ-a govori o neizbježnosti pitanja: kakav je pogled DAEIŠ-a na islam?
DAEIŠ ima nekoliko važnih očitovanja. Jedno da je medijski i propagandno jak. Drugo da je institucionalno čvrst i treće da je sredstvo koje se koristi u regionu Bliskog istoka. A sada se čini da ćemo nakon postepenog sloma DAEIŠ-a biti svjedocima jednog drugog DAEIŠ-a. Oni koji preokreću svjetski poredak, novi bliskoistočni poredak i prave desetine drugih planova u Tel Avivu i Washingtonu, nastoje osmisliti novi plan koji bi muslimanske nacije što više „zabavio“ tenzijama, ubijanjima i nasiljem.
DAEIŠ je medijski odgovor i kada ne bi bilo medijske pokrivenosti njegovo egzistiranje bi bilo sasvim beznačajno. I previše je svjedočanstava o medijskom eksponiranju DAEIŠ-a te se ne moraju posebno isticati. Film o spaljivanju jordanskog pilota te različite metode ubijanja više nego bilo šta drugo nam govori da je on medijska egzistencija a ono što postoji u realnosti propraćeno je i medijskom egzistencijom a čak i da nema realnog egzistiranja već samo medijsko, DAEIŠ bi opet veoma dobro iskoristio medije.
DAEIŠ je proizvod potpore svjetskih i regionalnih sila. Pripadnici ovog pokreta veoma su obučeni modernim načinima ratovanja. Sve ove sposobnosti DAEIŠ-a govore o skrivenoj potpori zemalja koje ga koriste kao adut u borbi sa tradicionalnim bliskoistočnim poretkom. Spisku ovih zemalja treba pridodati SAD, Izrael, Saudijsku Arabiju i Katar koje su odigrale ulogu u nastanku DAEIŠ-a. Ova grupa uspjela je za nešto više od pet godina zaratiti sa snagama nekoliko muslimanskih zemalja. Postupci DAEIŠ-a u bitkama pokazuju da se u svijetu ne može naći grupa opasnija od ove.
Korijen i suština DAEIŠ-a je jedno istočno i bliskoistočno pitanje kojemu se treba pristupiti kroz kritiku istočnjačke spoznaje. Razumijevanje fenomena poput DAEIŠ-a i njegovih spoznajnih temelja iziskuje analizu bliskoistočnog i istočnog svjetopogleda kao jednu istočnjačku teoriju (modernu ideologiju). Da bi se objasnio fenomen zvani DAEIŠ i napose pojava radikalnih religijskih struja na Bliskom istoku treba objasniti i raspoznati istočnjačku svijest i njezine povijesne kategorije unutar strukture istočne intelektualne tradicije posebno u kontekstu političke misli drevnog Istoka te kontinuiteta njenih spoznajnih elemenata. Korijeni istočne spoznaje u savremenom svijetu mogu se uočiti i analizirati kroz pojavu DAEIŠ-a. DAEIŠ promišlja i djeluje unutar istočne intelektualne tradicije. U istočnoj spoznajnoj tradiciji politička kategorija neodvojiva je od svete kategorije. DAEIŠ je uspio ovu svetu kategoriju veoma jednostavno nadomjestiti svojim sirovim tumačenjima Kur'ana i Sunneta. Tako da sljedbenici DAEIŠ-a smatraju kako su njihovi postupci u skladu s principijelnim vjerskim naučavanjima. Gotovo je nemoguće stupiti u dijalog sa ovom grupom. Da bi opravdali ubistva posežu za specifičnim vjerskim diskursom pri tome čak navodeći primjere iz religijskih izvora.
DAEIŠ se može upoznati posredstvom knjiga koje su napisali. Jedna od tih knjiga je i Edāre al-tavahhoš, autora Abu Bakr al-Najia. Zatim knjiga Fikh al-demā ili Pitanja vezana za islamski fikh koju je napisao Abdollah Mohajer. Stječe se dojam da je Abu Bakr al-Baghdadi bio pod velikim utjecajem ove knjige. Napisano je i nekoliko drugih knjiga, bolje rečeno islamskih spisa. Ove knjige, a posebno Edāre al-tavahhoš predstavljaju dijalog između samih terorista i razmatranja nekih tema o kojima su vodili razgovore.
Da rezimiramo, argument Abu Bakra al-Najia je da islamskim svijetom vladaju imperijalisti ili vazali koji su im otvorili kapije ulaska u islamski svijet. Osim toga, demokracija u islamskome svijetu je tek puki slogan. Niko neće dopustiti da muslimani svoje ideje kao jedan vid demokracije sprovedu u djelo. Na tragu toga ukazuje na probleme Egipta. Autor ističe da se zagovornici demokratije islamskoga svijeta toliko trude i bivaju ugušeni da na koncu ostare u tom beznađu i sa ovoga svijeta odlaze bez nade. Odnosno, nema nikakvog puta za njih i put demokracije im je potpuno zatvoren. Kao primjer navodi Hassana al-Torabbija, Ali ibn Hajja, Muhammada Morsija u Egiptu, Siriju i gušenje Hafeza al-Assada, osamdesetih godina prošlog stoljeća, gušenje Saddama, situaciju u Jemenu i Jordanu i pita se kada će doći do pobjede na ovome putu?! Kada će ovaj put polučiti rezultate?
Abu Bakr al-Naji ističe: „Suočeni smo sa dvije nužnosti. Prvo, nemamo nikakve mogućnosti da dovedemo do promjene u ovome svijetu. Drugo, naši su putevi do te mjere zatvoreni da nam ne preostaje ništa osim nasilja“. Dakle, nasilje je za njega teorijska nužnost za koju ne navodi vjerozakonski argument a kada bi ga i naveo on bi za njega imao sekundarnu vrijednost. Autor, nadalje kaže: „Ako bismo htjeli uspostaviti promjenu moramo slomiti postojeći poredak a taj se poredak ne može slomiti osim nasiljem“. U početku nastaju razaranja kako bi se uspostavio drugi sistem. Dakle, mi ne možemo podnijeti taj prijelazni period između postojećeg i budućeg sistema koji je period haotičnosti, odnosno prema njegovim riječima podivljalosti (tavahhoš). Njegovo je obrazloženje upravo ono koje su davali marksisti o „diktaturi proletarijata“. Marksisti su tvrdili kako je „diktatura proletarijata“ privremena te da će otvoriti vrata demokraciji. Naravno, ova se vrata nikada nisu otvorila a ova komunistička uvertira trajala je sedamdeset godina. Upravo ovo je i argument Abu Bakra al-Najia.
DAEIŠ je islamska slika istočne svijesti u savremenom svijetu. Prisustvo povijesnog obrasca tradicije u istočnoj misli stvara problem i onemogućava uspostavljanje modernosti utemeljene na spoznaji u životu istočnog svijeta. A sasvim dovoljan uvjet za modernost, prosperitet i racionalnost u okvirima istočne tradicije jeste kritičko preispitivanje te izlazak iz istočnjačkog misaonog ćorsokaka. Zbog metafizike prisustva misli i autentičnosti istočnjačke svijesti i odsustva racionalnog središta povijesnog čovjeka i kritičkog racionaliziranja na egzistencijalnoj ravni, većina političkih islamističkih pokreta na Bliskom istoku su nosila sjeme DAEIŠ-a. Neophodnost kritičkog preispitivanja i ponovnog promišljanja s ciljem razumijevanja njegovih korijena znači tražiti odgovore o suštini ove tradicije i njenim temeljnim kategorijama što može otvoriti neka nova obzorja u razumijevanju ovog pojma. Stoga što je DAEIŠ rezultat krize u sistemu islamske spoznaje neophodno je sprovesti reviziju ekstremnih, neracionalnih, antihumanističkih nespoznajnih komentara kao i krizâ sistema spoznaje u muslimanskim zemljama.

Save