Veze Jareda Kushnera sa izraelskim kompanijama prolaze bez osude – zamislite šta bi se desilo da su ove kompanije bile palestinske

Robert Fisk

Nekada smo svi mi vjerovali u mit da su američke mirovne operacije na Bliskom istoku nepristrasne, neutralne, bez utjecaja vjere, politike ili poslovnih aktivnosti mirotvoraca. Ubrzo nakon što je Jared Kushner otpratio Trumpa u njegovu prvu diplomatsku posjetu Izraelu, u maju prošle godine, njegova porodična kompanija za nekretnine je primila oko 30 miliona dolara od kompanije Menora Mivtachim, koja je jedna od najvećih izraelskih osiguravajućih i finansijskih institucija.

pdf

Sažetak
Nekada smo svi mi vjerovali u mit da su američke mirovne operacije na Bliskom istoku nepristrasne, neutralne, bez utjecaja vjere, politike ili poslovnih aktivnosti mirotvoraca. Ubrzo nakon što je Jared Kushner otpratio Trumpa u njegovu prvu diplomatsku posjetu Izraelu, u maju prošle godine, njegova porodična kompanija za nekretnine je primila oko 30 miliona dolara od kompanije Menora Mivtachim, koja je jedna od najvećih izraelskih osiguravajućih i finansijskih institucija.
Ključne riječi: Bliski istok, Jared Kushner, Trump, Izrael


Nekada smo svi mi vjerovali u mit da su američke mirovne operacije na Bliskom istoku nepristrasne, neutralne, bez utjecaja vjere, politike ili poslovnih aktivnosti mirotvoraca. Čak onda kada su, tokom Clintonove administracije, četiri glavna američka „mirotvorca“ redom bili američki židovi – njihov glavni pregovarač, Dennis Ross, bivši istaknuti član najmoćnije izraelske lobističke grupacije, AIPAC-a (Američko-izraelski komitet za odnose sa javnošću) – Zapadni mediji jedva da su to spomenuli. Ovo je jedino bila vijest u Izraelu, gdje su to novine Maariv nazvale „misijom četiri Jevreja“.
Izraelski pisac i aktivista, Meron Benvenisti, napisao je u Ha'aretzu da iako je etničko porijeklo četiri američka diplomata možda nebitno, „teško je ignorirati činjenicu da su SAD najprije povjerile manipulaciju mirovnim procesom u ruke američkih židova, te da je najmanje jedan član State Departmenta bio izabran za zadatak jer je predstavljao stavove američko-židovske zajednice. Ogromni utjecaj ove zajednice na Clintonovu administraciju je bio najuočljiviji u redefiniranju „okupiranih teritorija“ kao „spornih teritorija“.
No, kako ne bi bili optuženi za antisemitizam, kaže Benvenisti, Palestinci „ne smiju, ne daj Bože, govoriti o Clintonovim jevrejskim vezama...“ Još uvijek pod napadom „antisemitizma“ zbog pukog osuđivanja izraelske brutalnosti i okupacije Zapadne obale, isti strah i danas izjeda smjelost palestinskih vlasti. Kada je Trumpov jevrejski zet, Jared Kushner, dobio sramotnu titulu mirovnog „izaslanika“, Palestinici, vrlo svjesni toga da je on podržao neprestanu – i međunarodno nezakonitu – kolonizaciju arapske zemlje, čak su učtivo dočekali njegovo naprasno uzdiknuće u mirotvorca. Zapravo su izraelski mediji bili ti koji su prvi istaknuli koliko malo stvari je on znao – i koliko malo ljudi je poznavao – na stvarnom Bliskom istoku.
Ali Dennis Ross, bivši AIPAC-ov čovjek, čiju su pristranost Izraelu kritikovale njegove kolege Židovi, kao i Arapi, spremno je podržao Kushnera kada je bio imenovan kao posebni Trumpov izaslanik. Što se tiče Trumpa, ovo je zvanični zapis njegova stava o sposobnosti Jareda Kushnera: „Znate šta, Jared je tako dobar mladić, da će uspostaviti takav dogovor sa Izraelom kakav niko drugi ne može. On ima prirodni talenat, on je fenomenalan, prirodni talent – razumijete li o čemu govorim, prirodan talenat – on je rođeni pregovarač. Svi ga vole.“
Kao investitor u nekretnine, Kushner zaista možda jeste „rođeni pregovarač“. No, niko nije očekivao da će se otkriti – kao što se desilo u New York Timesu prije nekoliko dana – da je nedugo nakon što je Kushner otpratio Trumpa u njegovu prvu diplomatsku posjetu Izraelu u maju prošle godine, njegova porodična kompanija za nekretnine primila oko 30 miliona dolara od kompanije Menora Mivtachim, koja je jedna od najvećih izraelskih osiguravajućih i finansijskih institucija. Dogovor – na opće iznenađenje – nije bio objavljen u javnosti. Ne postoje nikakvi dokazi da je Kushner bio direktno uključen u sklapanje dogovora, te se ne čini da je prekršen federalni zakon o etici u poslovanju, piše New York Times.
Ali kao što ove novine tvrde, za razliku od Trumpove odluke da prizna Jerusalem kao prijestolnicu Izraela, Kushnerov dogovor „bi mogao umanjiti izglede SAD-a da posreduje u regionu kao nezavisna strana.“ Kako se ovo moglo desiti? Zar New York Times ne prihvaća da Kushner „smatra zakon o etici u poslovanju jako ozbiljnim“ (saopćenje glasnogovornika Bijele kuće), te da, iako tvrtka Kushner Companies na može biti spriječena u poslovanju sa stranom kompanijom samo zato što Kushner sada radi za administraciju SAD-a, ona „ne posluje sa stranim liderima ili vladama.“
Kushner je još uvijek korisnik fondova koji imaju udio u firmi Kushner Companies, čak iako je odstupio s pozicije izvršnog direktora u januaru prošle godine. Moja omiljena izjava je došla od jednog od Kushnerovih zastupnika, Abbe D' Lowella, koji je rekao da je „povezivanje bilo kojeg od njegovih posjeta Bliskom istoku, koje su dobro poznate javnosti, sa bilo čime što ima veze sa tvrtkom Kushner Companies ili njenim poslovanjem besmisleno, te je samo pogovor za izmišljanje priče oko nečega što zapravo ne postoji.“
Onda je sve uredu. A ako budući član glavnog mirotvornog tima za Bliski istok slučajno, nekom pukom slučajnošću, bude musliman (njegovo etničko prijeklo je nebitno kao što je i Kushnerovo) i ako tokom rada za američkog predsjednika bude korisnik fondova u kompaniji, koja je, recimo, poslovala sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, ili čak, Bože sačuvaj – sa Ramalom na palestinskoj Zapadnoj obali, to bi bilo unutar svih razumnih okvira prihvaćenih normi poslovanja jednog momka kojem je jedina želja u životu bila da postigne mir između Izraelaca i Palestinaca. A kada bi te arapske kompanije ulagale u kompanije dotičnog mirotvorca, niko ne bi prevrtao očima ili čak na trenutak sugerirao da je to i najmanje sumnjivo ili – nećemo koristi riječ „neetički“.
Uostalom, američki zvaničnici koji su izabrani na svoje pozicije uvijek su bili skeptični kada je u pitanju arapska finansijska „pomoć“ SAD-u, čak i onda kada je dolazila bez naknade ili bez zahtjeva za protuusluge. Uzet ćemo primjer saudijskog princa Al-Waleed bin Talala – jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, koji trenutno boravi na dušeku u hotelu Riyadh Ritz, kao nevoljni gost prestolonasljednika Muhammeda bin Salmana – koji je 2001. godine ponudio 10 miliona dolara donacije za fond Tornjevi blizanci, za porodice i žrtve napada od 11. septembra. On je također spomenuo palestinsko pitanje, zato jer su „novinari od samog napada stalno postavljali pitanja o tome kako iskorijeniti terorizam“. Amerika još nije shvatila, kako on kaže, da „ako želi da iskorijeni ovu besmislenu i užasnu pojavu, mora da riješi ovo (palestinsko) pitanje“.
Ups! Gola istina je bila previše za gradonačelnika New Yorka, Rudolpha Gulianija, koji je blagovremeno rekao princu da zadrži svoj novac. Ne možete nuditi novac i u isto vrijeme govoriti o politici. No, ovo je pokazalo koliko osjetljiva može biti veza između novca – čak i arapskih donacija – i politike bliskoistočno-američke ose. Ali ovi problemi ne dotiču Jareda Kushnera – koji je očito odobrio grotesknu odluku njegovog punca da prizna Jerusalem kao izraelsku prijestolnicu, čime je izbacio Palestince iz dogovora za koji je Trump tako otvoreno tvrdio da Jared može osigurati. I zasigurno, povezanost Kushnerove tvrtke sa izraelskim finansijskim institucijama nema nikakve veze sa tim.

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjensrijeda, 31 Januar 2018 11:22