CIA i ubistva državnih lidera

Vladimir Platov

Historija američke Centralne obavještajne agencije obiluje brojnim primjerima političkih ubistava, ne samo u SAD-u, već i lidera onih država sa kojima Washington ima neslaganja. Stoga, danas CIA aktivno radi na osmišljavanju različitih metoda ciljane eliminacije najnovijeg američkog političkog suparnika, sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una, što ne obuhvata samo specijalne jedinice u SAD-u, već i specijalne jedinice zemalja koje blisko sarađuju sa CIA-om.

pdf

Sažetak

Historija američke Centralne obavještajne agencije obiluje brojnim primjerima političkih ubistava, ne samo u SAD-u, već i lidera onih država sa kojima Washington ima neslaganja. Stoga, danas CIA aktivno radi na osmišljavanju različitih metoda ciljane eliminacije najnovijeg američkog političkog suparnika, sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una, što ne obuhvata samo specijalne jedinice u SAD-u, već i specijalne jedinice zemalja koje blisko sarađuju sa CIA-om.
Ključne riječi: CIA, SAD, Kim Jong Un


Dokaz o tome može biti pronađen u državnom budžetu za odbranu Južne Koreje za 2018. godinu, kojeg je vlada ove države zvanično predstavila i koji predstavlja cijenu eliminacije sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una. Ovi fondovi će biti potrošeni na obuku i opremanje posebne jedinice za „pogubljenje“, namijenjene sjevernokorejskom lideru, čije je formiranje obznanjeno 01. decembra. Tim će biti sastavljen od oko hiljadu komandosa čiji je zadatak da u slučaju sukoba pronađu Kim Jong Una i druge zvaničnike susjedne države. Kao što je jedan izvor iz Minstarstva odbrane Republike Koreje saopćio novinama Korea Herald, posebna oprema tima uključuje bespilotne letjelice, bombaše samoubice, izviđačke letjelice te čak bacače teških granata. Struktura i plan obuke tima je povjerljiv, no prema informacijama južnokorejskih medija vojnici novog tima će biti obučeni prema metodologiji koju je koristio SAD-ov specijalni tim SEAL 6, koji je likvidirao Osamu bin Ladena.
U isto vrijeme, ne treba zaboraviti da je prvi pokušaj kreiranja specijalnog tima u Južnoj Koreji 1968. godine, koji bi imao sličan cilj, završio tragedijom. Tada je 31-om južnokorejskom kriminalcu obećano pomilovanje ako bi tim kojeg su formirali ubio Kim Il Sunga. Tim je prošao kroz intenzivnu obuku, tokom koje je troje ljudi izgubilo živote, a na kraju su poslani u Sjevernu Koreju u gumenim čizmama, da bi na pola puta bili opozvani. Zatvorenici nisu bili oslobođeni, naporna obuka se nastavila, a datum nove operacije je bio određen. Godine 1971. članovi tima su se pobunili, ubili su svoje instruktore, pokušali da dođu do Seula, ali kada ih je zaustavila vojska raznijeli su se granatama. Četiri preživjela člana kasnije su pogubljena. Južnokorejski film Slimido snimljen je o ovoj tragičnoj epizodi 2003. godine.
Takvi radikalni planovi rješavanja političkih suparnika teško da su iznenađujući, posebno kada su osmišljeni pod nadzorom CIA-e, koji je jako vješt u ovim stvarima. Nije ni čudo da je čak sami direktor američke Centralne obavještajne agencije, Mike Pompeo, u oktobru govorio u Washingtonu na forumu Fondacije za odbranu demokratija, ističući da ako CIA likvidira lidera Sjeverne Koreje, Kim Jong Una, on neće priznati umiješanost američkih agenata u likvidaciji.
Svima je poznato da SAD ne prezaju ni pred čim kako bi održale svoju dominaciju, uključujući i ubistva nepoželjnih lidera. Tokom 50-tih i 60-tih ubili su veliki broj stranih lidera i javnih ličnosti koje se nisu ni borile za komunizam, već za nezavisnost svojih država. Potom je uslijedio period tišine, povezan sa politikom „detanta“ kao i sa skandaloznim otkrićima senatske komisije Franka Churcha, 1975. godine, o aktivnostima CIA-e. Zaključci komiteta o nezakonitim aktivnostima američkih obavještajnih službi (posebice, dokazi o ubistvima i brojnim pokušajima atentata na strane zvaničnike) doveli su do toga da predsjednik Ford usvoji zabranu „zvaničnih naredbi“ ubistava stranih lidera. Ipak, 1981. njegov predsjednički dekret je oborio Reagan, a lista žrtava je ponovo počela da munjevito raste.
Nakon brojnih razgovora sa medijima, odlučeno je da je u dugoročnom interesu da se ne otkriva tajna o brzo napredujućoj infekciji venecuelanskog predsjednika Huga Chaveza i njegovoj naknadnoj smrti od novog oblika biološkog oružja: u pitanju je bio virus raka i umiješanost američkih tajnih službi.
No, još jedna zaista čudna i neobjašnjiva činjenica (pored tajnih operacija američkih specijalnih službi) jeste da je, sem Huge Chaveza, veliki broj drugih južnoameričkih lidera, koji očito nisu bili omiljeni Washingtonu, „neočekivano“ i istovremeno obolijevao od raka. Među njima su argentinski predsjednik Nestor Kirchner (kojeg je zamijenila Christine Kirchner), brazilski predsjednik Lula da Silva (kojeg je zamijenila Dilma Roussef) i paragvajski predsjednik Fernando Lugo (koji je zbačen s vlasti tokom vojnog puča koji je orkestrirala CIA 2012; ubrzo potom mu je dijagnosticiran rak). Također je interesantno kako je konzervativnom i proameričkom predsjedniku Kolumbije, Juan Manuel Santosu, nakon što je započeo mirovne pregovore sa borcima Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije, također „neočekivano“ otkriven rak.
Venecuelanski pisac Luis Brito Garcia je zabilježio preko 300 pokušaja atentata na kubanskog lidera Fidela Castra koje je orkestrirala CIA. Čak i sam Castro je u posljednjim godinama svoga života patio od misteriozne onkološke bolesti crijeva koja mu je otrkivena nakon „Samita naroda“ 2006. godine, u argentinskom gradu Cordobi.
Prisjetimo se, također, neobične smrti bivšeg palestinskog predsjednika Yassera Arafata, koji je podlegao zbog leukemije 2004. godine.
Nije ni pretjerano citirati otkrića WikiLeaksa o tome da je 2008. god. CIA dala upute svojoj ambasadi u Paragvaju da prikupi biometrijske podatke, uključujući i DNA, četiri predsjednička kandidata. Kroz poznavanje DNA koda neke osobe, lahko je razviti onkogen za svakog pojedinca. A ako pretpostavimo da su takvi podaci prikupljeni uoči izbora u Brazilu, onda se rak Dilme Roussef, od kojeg je oboljela 2009, savršeno uklapa u ovu teoriju.
Stoga, pored nasilnih opcija eliminacije političkih suparnika (kao što se desilo sa iračkim liderom Saddamom Husseinom ili libijskim liderom Muammarom Gaddafijem), malo je vjerovatno da CIA ne bi bila spremna na inficiranja virusom raka. Štaviše, slični eksperimenti su dugo vremena provođeni u tajnim laboratorijama CIA-e gdje su postali „vojnim trofejima američkih tajnih službi“, nastali na osnovu eksperimentiranja nad ljudima u brutalnim koncentracionim logorima Josefa Mengele, te prije toga, „na osnovu iskustava“ Amerikanca Corneliusa Rhoadsa, poznatijeg kao „Doktor Smrt“. Kao patolog sa Instituta Rockefeller za medicinska istraživanja, sa radom je započeo u Puerto Ricu i postao je „pionir“ u gotovo svim područjima osmišljavanja novih tehnologija za ubijanje ljudi, od hemijskih i bioloških metoda do zračenja. Uz novčana sredstva Instituta Rockefeller, ranih 1930-tih je provodio eksperimente u Puerto Ricu, u tajnoj „Zgradi br. 439“, inficirajući ljude sa ćelijama raka.
Da li je rak efekat novog oružja američke obavještajne agencije, koje se savršeno uklapa sa modus vivendijem očajnog sjevernoameričkog carstva? Primjećujemo da je bolest zadesila samo one političare čija su politička usmjerenja bila suprotna dominantnom stavu SAD-a.
Sjedinjene Američke Države su na rubu ekonomskog kolapsa i preživljavaju samo zato što mogu mobilizirati štampu pomoću koje će vratiti povjerenje u svoju ekonomiju, konstantno jačajući svoj vojni budžet i tajne operacije CIA-e. Stoga, potpuno je logično pretpostaviti da su „Langleyeve zanatlije“ pronašli nove i jeftine metode učinkovite eliminacije svojih političkih protivnika. Najvažnija prednost ovih metoda je ta da one ne ostavljaju tragove, prikrivene su kao rak ili srčani udar, te eliminišu mogućnost izlaganja i direktne odgovornosti.

 

 

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjensrijeda, 31 Januar 2018 11:33