Islamska revolucija i njeni ideali

Saeid Abedpour 

Kakva je suština Islamske revolucije koja se dogodila u Iranu februara 1979. godine? Kakav je to radosni nagovještaj, ideale i vrijednosti ova revolucija najavila iranskome narodu i muslimanima svijeta? Čini se da u kontekstu odgovora na ova dva važna i ključna pitanja može se govoriti o izazovima globalizacije u odnosu na Islamsku revoluciju. Premda se kroz sistem Islamske republike kao objektivnog produkta Islamske revolucije može u velikoj mjeri saznati o izazovima proisteklim iz procesa globalizacije, ali glavni cilj ovoga rada je ponuditi jedan cjelovit i izvanjski pogled. Jer, Islamska revolucija je nešto što nadilazi sistem Islamske republike, a osim toga lišena je ograničenja sa kojima je suočena Islamska republika kao jedan politički sistem. Analiza suštine Iranske revolucije te vrijednosti i ideala ove - jedinstvene u svijetu – revolucije teme su koje će u sažetom obliku biti elaborirane u radu.

pdf

 

Sažetak
Kakva je suština Islamske revolucije koja se dogodila u Iranu februara 1979. godine? Kakav je to radosni nagovještaj, ideale i vrijednosti ova revolucija najavila iranskome narodu i muslimanima svijeta? Čini se da u kontekstu odgovora na ova dva važna i ključna pitanja može se govoriti o izazovima globalizacije u odnosu na Islamsku revoluciju. Premda se kroz sistem Islamske republike kao objektivnog produkta Islamske revolucije može u velikoj mjeri saznati o izazovima proisteklim iz procesa globalizacije, ali glavni cilj ovoga rada je ponuditi jedan cjelovit i izvanjski pogled. Jer, Islamska revolucija je nešto što nadilazi sistem Islamske republike, a osim toga lišena je ograničenja sa kojima je suočena Islamska republika kao jedan politički sistem. Analiza suštine Iranske revolucije te vrijednosti i ideala ove - jedinstvene u svijetu – revolucije teme su koje će u sažetom obliku biti elaborirane u radu.
Ključne riječi: Islamska revolucija, Iran, globalizacija

Uglavnom su revolucije praćene kolektivnim ushićenjima i gorljivošću. U revolucijama dolazi do rušenja praktičnih normi koje su se protokom vremena čvrsto uvriježile tako da su postale normativne i društvo se vraća navirućim izvorima iz kojih se pojavljuju nova etika, ideali, društvene norme, i postepeno se iznova konstituira oko novoformiranih ideala. Na tragu toga, u onoj mjeri u kojoj revolucije uđu u sferu duhovnosti u tolikoj mjeri su stabilnije i dublje; definiraju se nove sfere djelovanja i razmatraju se novi ideali.
Islamska revolucija je sadržavala duboku tendenciju ka promjenama što se jasno uočavalo posljednjih godina Pahlevi režima u iranskome društvu. Jasna stremljenja u novim tendencijama iranskoga naroda kao, oslanjanje na iskustva vlastite borbe tokom stotinu godina unazad mogla su se – oslanjanjem na slogane koji su brisali rasne, klasne i nacionalne granice – pokrenuti ka iskustvima dubljim od onih koji zahvaćaju čovjekov život koji seže do njegove urođene prirode. Te su tendencije razmatrale promjene na višoj ravni nego što su to klasna, rasna i čak nacionalna iskustva. U principu, jedna od tajni opstanka Islamske revolucije jeste upravo neograničavanje slogana i ideala na vremensko-geografski kontekst.
Iranska revolucija je bila vjerska revolucija u punom značenju te riječi. Ono za šta je Foucault kazao „duša za svijet lišen duše“. Razumijevanje iranske revolucije nije moguće bez razumijevanja temeljne uloge vjere u savremenom iranskome društvu. Jer islamska vjera je bila izvorište i kapital nacionalnog identiteta Iranaca i osnovni temelj društvenog jedinstva ove zajednice tokom nekoliko posljednjih stoljeća. Drugim riječima, iranski narod je inspirirajući se islamom uspio svijetu predočiti jednu uspješnu političku revoluciju. Revoluciju u ime islama sa sloganom „Allahu ekber“ koja je počivala na šiijskoj ideologiji i simbolizmu te islamski orijentiranim vjerskim i svjetovnim liderima. Zahvaljujući toj revoluciji muslimani diljem svijeta su svjedočili kulminiranju pojma „islamski identitet“, u svijetu kojim su dominirale velesile.
Premda među različito orijentiranim istraživačima u velikoj mjeri postoji konsenzus o religijsko-islamskoj suštini Iranske revolucije, rad će nastojati da ovu problematiku iznova elaborira primjenjujući znanstvena mjerila. Da bi se općenito spoznala suština revolucija može se primjeniti pet kriterija. U nastavku će se ukazati na te kriterije i u kontekstu njih će se procjenjivati suština Iranske revolucije.
Liderstvo i autoriteti revolucije: Jedan od načina za upoznavanje suštine revolucija jeste upoznavanje sa karakterom, odlikama i idealima osobā koje na sebe preuzimaju liderstvo nekog revolucionarnog pokreta. Prvi postulat je da narod poznavajući ovo djeluje u skladu sa specifičnostima i idealima koje je odabrao pojedinac ili grupa koja je na sebe preuzela liderstvo i koja slijedi taj zacrtani put. Kada je riječ o ovome kriteriju, prvo liderstvo Imama Homeinija (r. a.) je gotovo bez izuzetka prihvaćeno od strane svih različito orijentiranih istraživača, i drugo svi ga znaju kao čovjeka čija je glavna preokupacija bila promoviranje kelime-i tevhida.
Narod i revolucionarne mase: Poznavanje zahtjeva, želja i svijesti širokih narodnih masa koje učestvuju u revoluciji, jedan je od kriterija poznavanja suštine revolucija. Premda u ovom slučaju postoje rasprave među nekim istraživačima, ali generalno uzev, mase se mogu smatrati izvorom za objašnjavanje suštine revolucija. Uvidom u postojeću dokumentaciju vezano za demonstracije i masovno prisustvo iranskoga naroda na javnim mjestima jasno je da su osnovni zahtjevi naroda tih godina bili primjena islama i formiranje jedne islamske vlasti po uzoru na pravednu vlast hazreti Alije, čak i ako prihvatimo da narod nije imao jasne i precizno izdefinirane stavove u pogledu svojih zahtjeva.
Priroda uloge i funkcionalnosti društvenih slojeva: Ako u revoluciji jedan od društvenih slojeva zajednice preuzme na sebe glavnu ulogu u započinjanju društvenog pokreta i njegovoj pobjedi, u izvjesnoj mjeri, a na temelju suštine pomenutog društvenog sloja, se može prepoznati i suština revolucije. Naravno, neki istraživači smatraju da postoje tri uvjeta za određivanje ovog kriterija: prvo, da u spomenutom društvu postoji mogućnost razlučivanja grupisanja; drugo, da se u revoluciji uočava privilegovanost jednog društvenog sloja nad drugim i treće, da ova dominacija ima relativni kontinuitet. Kada se radi o Islamskoj revoluciji primjena ovih kriterija je u izvjesnoj mjeri složena stoga što – imajući u vidu spomenute uvjete – neki smatraju da u savremenom Iranu nismo svjedočili formiranju društvenih slojeva u njihovom stvarnom značenju.
Nove pravne ustanove i institucije: Jedna od specifičnosti uspješnih revolucija jeste pad ranijeg režima i uspostava novog političkog sistema. Nakon pada ranijeg režima uspostavljaju se nove pravne ustanove i institucije koje u velikoj mjeri mogu biti pokazatelj kursa i suštine pomenute revolucije. Kao primjer, principi i temelji novoga ustava predstavljaju jednu od važnih tvorevina koju su proizveli revolucionari a koja govori o suštini revolucije. Ustav IR Iran koji je pripremljen, sastavljen i usvojen nekoliko mjeseci nakon pobjede revolucionara, uprkos sličnostima sa ranijim iranskim ustavom i sa ustavima drugih zemalja ima svoje posebne specifičnosti, a jedna od temeljnih je zamjetljiva uloga vjere i islamskih zakona u uređenju društvenih pitanja.
Početna tačka revolucije: Ako bi se za revolucije mogla uzeti u obzir definirana i utvrđena odrednica kao njihov početak, onda bi – neki vjeruju – prepoznavanje forme i sadržaja ovoga početka koji je, zapravo, početak novoga procesa u društvenim promjenama zajednice pomoglo istraživačima da spoznaju suštinu jedne revolucije. Premda su mnogi pojedinci i različite političke grupe spominjali različite kulminirajuće povijesne momente kao početak Iranske revolucije, ali jedna zamjetljiva grupa domaćih i stranih istraživača su ukazali na neka dešavanja, kao što su: protest uleme protiv regionalnih udruženja, ustanak 15. hordada, opsežni protesti zbog izlaska iz štampe teksta protiv Imama Homeinija (r. a.) u novini „Etela'at“ ili učešće u obilježavanju godišnjice smrti Mustafe Homeinija, a svi su imali vjerska obilježja, smatrajući da predstavljaju početak revolucije Irana.Upotreba složenice „petorostruki kriteriji“ doprinosi boljem određivanju suštine revolucija, i napose Iranske revolucije, i drugo potvrđuje njenu vjersku i islamsku bit.
Sljedeće pitanje je, kada prihvatimo vjersku i islamsku komponentu Iranske revolucije na koje „čitanje“ islama trebamo akcentirati svoje istraživanje. Realnost je ta da u savremenom Iranu ne postoji jedinstveno čitanje islama i kvalitete njegovog odnosa spram politike i društvenih pitanja. I stoga nam znanstveni kriteriji nalažu da razmotrimo različita stajališta kako bismo dosegnuli ideale Islamske revolucije.
Imam Homeini je donio islamski diskurs koji, uprkos tome što predstavlja novinu, seže do drevne islamske tradicije. Njegovo dekonstrukcionalno čitanje islama (u nekim aspektima) dalo mu je ideološki lik što je predstavljalo refleksiju svih idealističkih, humanističkih i revolucionarnih elemenata i potankosti ostalih modernih društveno-političkih i slobodarskih diskursa. U središtu Imamovog diskursa islam predstavlja „uzvišenu vjeru“. Bogatstvo pojmovlja i sadržaja takve vjere zahvaća sve aspekte čovjekova života, politika je u službi religioznosti, a to dvoje je urešeno gnozom, a sve troje je na stupnju „teorije usmjeravanja djelovanja“.
U Imamovom govoru i općenito u njegovoj ličnosti postojalo je nešto što je, bez razlike, privlačilo i stare i mlade; i univerzitetski obrazovane osobe i vjerske krugove, i različite društvene slojeve. Privlačnost Imamova je bila u tome što je ljude vraćao njihovoj urođenoj prirodi. I izvanrednost njegovog liderstva, zapravo revolucije je bila u povratku urođenoj prirodi koja je – pod utjecajem novog zapadnog racionalizma – bila zaboravljena i skrivena pod slojem raznih imena i ograničenih intelektualnih, sektaških, nacionalnih i rasnih tendencija.
U Imamovim riječima se veoma jednostavno može uočiti da je Islamska revolucija fenomen neovistan o zemaljskim faktorima i da sadrži Božiju volju, odnosno 'Božiji račun': „Ovdje je Božiji račun. To je Božije proviđenje. Ljudi ne mogu organizovati ovakav jedan pokret, uspostaviti ovakvu jednu snagu.“ „Božije je određenje da se ne obožava ništa sem Boga.“ Imam smatra da je Bog i spoznaja Boga i izvorište i odredište revolucije: „Svi vjerovjesnici su za cilj imali povratak jednoj riječi a to je spoznaja Boga. Sve je predstavljalo uvertiru za ovaj cilj... To je uzvišeni konačni cilj.“ „Plemeniti Poslanik i ostali vjerovjesnici nisu došli zato da ovdje (u zajednici ili svijetu) uspostave vlast. Nije to bio njihov uzvišeni cilj. Nisu došli da ovdje uspostave pravdu. Ni to nije bio uzvišeni cilj. Sve je samo uvertira. Sav trud koji su ulagali vjerovjesnici, od hazreti Nuha, preko hazreti Ibrahima sve do Plemenitog Poslanika, sav taj trud i napori sve je uvertira samo jednoga, a to je spoznaja Svete Biti.“
Ako hoćemo dati najsažetije i najsveobuhvatnije tumačenje Imama o revolucionarnim promjenama iz 1979. godine, pozvat ćemo se na ove njegove riječi: „Naša revolucija je bila eksplozija svjetlosti.“ Za Imama je Islamska revolucija bila Božija volja koja je dala nagovještaj pobjede obespravljenih nad arogantnima u narednom stoljeću. Prema ovom tumačenju, sa jedne strane svjedočimo nekoj vrsti Imamovog vjerovanja u svetu i filozofsku predestinaciju „kao da smo bili iscrtana kontura za ovo djelo. Postojala su mnoga pitanja koja su se događala a da i ne znamo kako a sve je to bilo Božijom uputom. „Sve što je bilo ... bilo je Božijom voljom. Ništa nisam radio po svome, niti smatram da sam išta mogao raditi po svome. Sve što jeste od Njega je.“ Sa druge strane, Imam smatra da slijeđenje puta koji vodi ka apsolutnom Savršenstvu nije utemeljeno na predestinaciji već na čovjekovoj slobodnoj volji i ono što vodi ka stupnju fena-a ili beqa-a je plod čovjekovog djela: „Život u današnjem svijetu jeste život u školi slobodne volje i sreća ili nesreća svakog čovjeka je prema njegovoj slobodnoj volji“.
Imam smatra da je temeljno pitanje ljudskih pobuna u nasilju koje silnici čine nad njima. Pred kraj svog plodonosnog života Imam je konceptom živog „muhamedovoskog“ islama naspram „američkog islama“ do u detalje objasnio suštinu islama na kojem se temelji Iranska revolucija a političkom zadaćom je smatrao potcrtavanje niti razdvajanja između „američkog islama“ i živog „muhamedovoskog“ islama i bosonogih i obespravljenih naspram ateističkih bezosjećajnih kapitalista. Imam je ukazivao na licemjerje kao na neprijatelja autentičnog islama: „Draga moja djeco, jedino o čemu trebate razmišljati jeste kako da učvrstite temelje živog 'muhamedovoskog' islama. Islama kojeg Zapad na čijem je čelu Amerika i Istok na čijem je čelu Rusija žele uniziti. Islama čiji barjak nose bosi, siromašni i obespravljeni u svijetu a čiji su neprijatelji heretici i nevjernici, kapitalisti i štovatelji novca. Islama kojeg su uvijek istinski podržavali oni koji nisu imali ni bogatstvo ni moć a njegovi su neprijatelji bili lukavi skupljači zlata, moćnici i neuki kvazipobožnjaci.“
Principi i vrijednosti na kojima se – prema stajalištu Imama Homeinija (r.a.) – temeljila suština Islamske iranske revolucije su:
Vjerovanje u božansko izvorište i konačno odredište revolucije (teocentristički princip)
Akcentiranje na slobodi čovjekove volje unutar Božije volje (princip prava određivanja čovjekove sudbine)
Akcentiranje na islamu kao standardu čovjekovog života (princip prožimanja religioznosti i politike)
Vjerovanje u nužnost borbe protiv bogataša i licemjera (princip borbe sa nasiljem)
Nužnost realizacije društvene pravde i širenje duhovnosti kao dva nužna i neodvojiva temelja islamske revolucije (princip traženja pravde i duhovnosti)
Obraćanje svim članovima ljudske zajednice bez ikakvih mezhebskih, etničkih, rasnih i jezičkih ograničenja (princip općenitosti recipijenata).

 

 

 

Zadnji put promjenjenponedjeljak, 28 Januar 2019 13:19