Naftna igra se promijenila, igrači su se promijenili

Marwan Salamah

Sa dramatičnim porastom u američkoj produkciji nafte, naftnim tržištem sada dominiraju tri igrača: SAD, Rusija, te Saudijska Arabija koji zajednički predstavljaju 30-40% od totalne svjetske produkcije, što im daje kontrolu naftnih cijena, te stoga, i sudbine svijeta. U isto vrijeme, čini se da OPEC-ova moć da utječe na naftno tržište i cijene tržišta polahko opada. Ovaj očigledni nesklad među njihovim članovima kada je u pitanju rast i pad cijena i razine produkcije se još više ističe u zadnje vrijeme, što dalje oslabljuje kartel i ubrzava njegov mogući pad, pozivajući još više konfuzije, niže cijene, više troškove i slabiju ekonomiju.

pdf

 

Sažetak
Sa dramatičnim porastom u američkoj produkciji nafte, naftnim tržištem sada dominiraju tri igrača: SAD, Rusija, te Saudijska Arabija koji zajednički predstavljaju 30-40% od totalne svjetske produkcije, što im daje kontrolu naftnih cijena, te stoga, i sudbine svijeta. U isto vrijeme, čini se da OPEC-ova moć da utječe na naftno tržište i cijene tržišta polahko opada. Ovaj očigledni nesklad među njihovim članovima kada je u pitanju rast i pad cijena i razine produkcije se još više ističe u zadnje vrijeme, što dalje oslabljuje kartel i ubrzava njegov mogući pad, pozivajući još više konfuzije, niže cijene, više troškove i slabiju ekonomiju.
Ključne riječi: nafta, SAD, Rusija, Saudijska Arabija, OPEC

Američka produkcija nafte raste i dosegla je 11.2 miliona barela po danu u novembru 2018. godine, te se očekuje da dosegne 12.05 m/bpd sljedećeg aprila i 12.29 m/bpd do 2019. godine. Prepreke sa naftovodima će se riješiti do 2019. godine, uključujući i naftovode za izvoze, što će omogućiti SAD-u da postepeno povećaju svoje naftne izvoze te da se natječu sa svima ostalima. Sa cijenama od 60-80 dolara, koje su profitabilne za američke proizvođače, to je maksimalni plafon za cijene nafte.
Sa dramatičnim porastom u američkoj produkciji nafte (tokom 2018. godine, njihov porast je bio veći od totalne produkcije Nigerije) naftnim tržištem sada dominiraju tri igrača: SAD, Rusija, te Saudijska Arabija koji zajednički predstavljaju 30-40% od totalne svjetske produkcije, što im daje kontrolu naftnih cijena, te stoga, i sudbine svijeta.
U isto vrijeme, čini se da OPEC-ova moć da utječe na naftno tržište i cijene tržišta polahko opada. Ovaj očigledni nesklad među njihovim članovima kada je u pitanju rast i pad cijena i razine produkcije se još više ističe u zadnje vrijeme, što dalje oslabljuje kartel i ubrzava njegov mogući pad, pozivajući još više konfuzije, niže cijene, više troškove i slabiju ekonomiju.
Iako su brojni ishodi mogući, mi ćemo sagledati scenario u kojem su ciljevi ove trojice velikih proizvođača kontradiktorni. Još više, pretpostavka da će se mali proizvođači tek tako podrediti velikim proizvođačima, uprkos tome da predstavljaju 60% produkcije, nepravedno ignoriše njihova prava kao i sposobnosti.

Ciljevi igrača
Ciljevi Amerike: Jedan od osnovnih ciljeva Amerike je da umanji balans deficita i pretvori ga u porast. Jedna od metoda jeste da prestanu sa uvozom nafte i da postanu glavni izvoznici. No, vađenje nafte od škriljevaca će imati katastrofalne posljedice za okoliš. SAD podržavaju i finansiraju istraživanja u izvlačenju nafte iz škriljevaca i nastavljaju da ih podržavaju u finansijskom, političkom i poreznom smislu.
Što se tiče rasta cijena nafte, marketinške akcije su postale sve agresivnije te sistematski ugrožavaju konkurenciju. Neki od primjera su:
- Pokušaji slabljenja ruske ekonomije kroz ekonomske sankcije i blokiranje prodaje ruskog plina u Evropu, tako otvara evropsko tržište američkom plinu, uprkos puno većim cijenama.
- Ovaj cilj je važan zbog velikih sadržaja američke nafte iz škriljevaca, koja propada ako se ne prodaje. To također ugrožava sposobnost proizvođača da poveća proizvodnju, što zauzvrat usporava plan povećanja izvoza. SAD ulaže velike napore da proda svoju naftu svima; prijateljima, saveznicima, te čak i neprijateljima, te se njihov izvoz nafte učetverostručio u 2017. godini, te je očekivano da će postati treći najveći izvoznik plina do 2020. godine!
- Pokušavaju da smanje zalihe konkurenata. Sraz venecuelanske naftne industrije i ekonomije je jedan od odličnih primjera, kao i sankcije na Iran, te uništenje Libije, etc.

Ciljevi Rusije
Rusija se stoljećima suočavala sa teorijama zavjere i ratovima koje su zamišljene da je oslabe bez obzira na karakter njene vlade; bilo da je u pitanju imperijalna Rusija, sovjetski komunisti ili kapitalistička republika. Njena veličina i prirodno bogatstvo te izvori, uvijek su je činile atraktivnom metom za Zapad. Te uprkos ekonomskoj i socijalnoj destrukciji koju je doživjela nakon pada komunizma, ponovo je mogla da se izgradi do neviđenog stepena.
Ali, ponovna izgradnja je teška i skupa vježba te zahtijeva velike investicije i podršku prijatelja. Uskoro je otkrila da je njenih prijatelja bilo malo i da su se mnogi ružno postavili prema njoj. Također su spriječeni zbog Zapadnih sankcija i prijetnji od strane NATO-a. Trebali su se osloniti na naftu i prihode od plina u ponovnoj izgradnji sve dok cijene nafte nisu pale 2014. godine, kada su brzo preusmjerili svoje napore ka poljoprivredi i naoružanju i uskoro su uspjeli da postanu najveći svjetski proizvođači pšenice i drugi najveći proizvođač sofisticiranih oružja.
U skladu sa tim, neko bi očekivao da će Rusija biti jako oprezna prilikom ulaska u bilo kakav naftni savez sa SAD-om, te da se očekuje da će nastaviti svoj cilj razvijanja i širenja produkcije, izvoza nafte i plina.

Saudijska Arabija
Postoji razlika između proizvođača (SAD i Rusije). Nema razvijenu multisektorsku privredu koja bi je sačuvala od katastrofa padova naftnih cijena, te je od 2014. godine patila od stalnih deficita u budžetu. Ovo se sada navelo i u ambicioznom „Vision 2030“ planu, kojim se planira transformacija ekonomija u multisektorsku industriju i prihode. Ipak, sve dok se to ne desi, cijene nafte će ostati između 60-80 dolara i svi naredni deficiti bi mogli uništiti ruske finansijske rezerve. Niti se zaduživanje može smatrati izvodivim rješenjem.
Po svoj prilici, Saudijci bi mogli tražiti da povećaju svoju produkciju i izvoze te da zaustave ili prikriju svoje finansijsko krvarenje. Ovaj cilj je evidentan i u uvjerenju da se uvedu alternativni izvori energije (solarni, hidraulični, nuklearni) kako bi se smanjila lokalna potrošnja nafte.

 

Zadnji put promjenjenponedjeljak, 28 Januar 2019 13:38