Ekstremna desnica i ekstremni islamisti – dva lica jedne medalje : korijen antiislamizma u Njemačkoj

Mohammad Zare’i

Posljednjih godina sprovedena su brojna istraživanja o antiislamizmu i njegovim korijenima u Zapadnim društvima. Istraživanja su pokazala da su islam i muslimanska društva prije svega žrtve dva ekstremna pristupa: ekstremne desnice i ekstremnih islamista. Posljednji teroristički akt protiv muslimana u Krajstčerču na Novom Zelandu ukazao je na važnost elaboriranja ove problematike. Ovaj rad aktualizira problematiku korijena antiislamizma i njegovu relaciju  sa ekstremnom desnicom i ekstremnim islamistima u njemačkome društvu.

pdf

Sažetak
Posljednjih godina sprovedena su brojna istraživanja o antiislamizmu i njegovim korijenima u Zapadnim društvima. Istraživanja su pokazala da su islam i muslimanska društva prije svega žrtve dva ekstremna pristupa: ekstremne desnice i ekstremnih islamista. Posljednji teroristički akt protiv muslimana u Krajstčerču na Novom Zelandu ukazao je na važnost elaboriranja ove problematike. Ovaj rad aktualizira problematiku korijena antiislamizma i njegovu relaciju sa ekstremnom desnicom i ekstremnim islamistima u njemačkome društvu.
Ključne riječi: antiislamizam, ekstremna desnica, njemačko društvo


Muslimani u Njemačkoj
Muslimani su najveća manjinska religijska zajednica u Njemačkoj (broje oko 5 miliona od 82-milionske njemačke populacije) i zemljama Zapadne Europe. Uprkos višestoljetnom prisustvu muslimana na zapadnom tlu i generacijskom integrisanju, uzajamnoj trgovinskoj i znanstveno-kulturnoj razmjeni, još uvijek ekstremne desničarske skupine ne prihvataju muslimane kao članove zapadnih društava. Prva muslimanska zajednica formirana je u Njemačkoj 1922. godine uporedo sa izgradnjom džamije u Berlinu. Nakon toga, integracijom muslimanskih studenata u ova društva malo-pomalo se proširila i aktivnost islamskih zajednica. Na temelju službene statistike njemačkog Ureda za migracije i azil objavljene 2018. godine, procjenjuje se da je do 1945. godine do završetka II svjetskog rata muslimanska populacija Njemačke brojala oko 6 hiljada osoba. Okončanjem rata i potrebom za vanjskom radnom snagom, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća muslimanska populacija je porasla na pet stotina hiljada osoba. Proces je nastavljen i 1995. godine (nakon pada Berlinskog zida) muslimanska zajednica ponovo se znatno brojčano uvećala i dostigla cifru od oko dva miliona i sedamsto hiljada osoba. Trenutačno u Njemačkoj živi oko pet miliona muslimana, a od toga oko 1,8 miliona imaju njemačko državljanstvo. Muslimansku populaciju većinom čine Turci, muslimani iz jugo-istočne Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Slika islama u Njemačkoj
Slika islama u Njemačkoj tokom nekoliko posljednjih decenija žrtva je velikih promjena. Te su promjene posljedica unutrašnjih i vanjskih faktora koji imaju relacije sa muslimanskom zajednicom. Do početka 20. stoljeća imajući u vidu ratove muslimana, napose Osmanske imperije sa europskim zemljama, slika islama u Njemačkoj je formirana na temelju izvještaja vjerskih, vojnih i političkih atašea, putopisa europskih autora, književnih i znanstveno-kulturnih izvora islamskoga svijeta. Ali, porastom muslimanske populacije u Njemačkoj i iskustvima njihovog suživota uz njemački narod kao i dešavanjima koja su se dogodila u islamskome svijetu, u svijesti njemačkog naroda slika o muslimanima se promijenila. U tom smislu mogu se izdvojiti dva glavna vanjska faktora koja su imala najvećeg utjecaja na promjenu ove slike: jedan je, dešavanja od 11. septembra, a drugi je politički faktori u muslimanskim zemljama, kao islamska revolucija u Iranu, te etnički i kulturni ratovi među muslimanskim zemljama. I unutrašnji faktori, kao iskustvo življenja s muslimanima, promjena infrastrukture, te demografske slike sve se to odrazilo na politiku njemačke države prema muslimanima.
Ogroman segment islamske kulture muslimana Njemačke je utemeljen na matičnim zemljama iz kojih dolaze: Arapske zemlje, Turska, Iran, Balkan, Sjever Afrike. Naravno, ovo ne znači da svi muslimani Njemačke održavaju relacije sa matičnim zemljama. Prirodno je da se veliki dio njih upoznaje sa islamom preko ovakvih osoba i njihovih kultura.
Na temelju ankete časopisa Fokus iz 2018. godine, oko 75 % njemačkog stanovništva ne smatra da je islam povezan s Njemačkom. Na temelju jedne druge ankete koji je sproveo časopis Stern 2016. godine, njemački narod o islamu ima sljedeću sliku: 82 % ugnjetački, 72 % fanatičan i ekstreman, i 64 % nasilan. Oko 30 % Nijemaca se izjasnilo da strahuju od islama. 72 % Nijemaca ne znaju o islamu ništa ili veoma malo. Ali oni koji dovoljno poznaju islam ovako su se izjasnili: 65 % miroljubiv, 57 % zaštitnik ljudskih prava, 56 % tolerantan i 53 % integrirajući.

Izazovi islama i muslimana u Njemačkoj
Gornje statistike pokazuju da (ne)poznavanje islama u potpunosti utječe na sliku osoba o njemu. Nepoznavanje islama ili predrasude o njemu pretvorilo se u jedan od najvećih izazova pred koje je islam stavljen u zapadnim društvima, napose u Njemačkoj. Prema jednoj anketi sprovedenoj 2017. godine broj muslimana u europskim zemljama prikazuje se većim od realnog. Primjera radi u Njemačkoj procenat muslimana u odnosu na ukupnu populaciju je 6% ali statistike prikazuju kao da ih je 21 %.
Islamski identitet je vjerovatno uočljiviji i više upada u oči nego u ostalim religijama. Brojni su izazovi s kojima se suočavaju muslimani, islamski način odijevanja ženā (mahrama, hidžab i sl.), nejedenje svinjskog mesa, neučestvovanje u časovima plivanja, izgradnja džamija, oglašavanje ezana, ekstremni islamizam, nepijenje alkohola, tvrdnje da islam i Kur’an ne korespondiraju sa demokracijom. Ali statistika sprovedena 2018. godine u Njemačkoj od strane zemalja članica Islamske konferencije pokazuje neutemeljenost gornjih tvrdnji. Primjera radi, svega 28 % muslimanskih žena u Njemačkoj nose mahramu, svega 2 % muslimanskih djevojčica ne učestvuju u časovima plivanja, od 11. hiljada džamija svega u tridesetak se čuje ezan, a u Njemačkoj živi svega oko 1200 ekstremnih islamista, preciznije oko 90 % muslimana idealnim smatraju demokratski sistem Njemačke. Uprkos ovim pokazateljima cijele godine se kontinuirano u medijima i od strane desničarskih grupa ukazuje na islam kao na prijetnju njemačko-europskom i kršćanskom identitetu i kulturi.
Korijeni antiislamizma
Kao što je kazano glavni korijeni loše i pogrešne slike o islamu leže u nepoznavanju islama i muslimana. Na temelju jedne ankete sprovedene 2016. godine, Ooko 64 % Nijemaca nemaju nikakve relacije s muslimanima; 28 % rijetko komunicira a svega 7 % održavaju intenzivne relacije s muslimanima. Uz to u zapadnim društvima, napose u Njemačkoj postoje pitanja koja nisu u izravnoj vezi s antiislamizmom. Najvažnije od njih je da se islam vezuje za neku manjinu koju čine migranti ili za nekoga migrantske prošlosti. Između muslimanske i europske i njemačke kulture postoje vidljive razlike. Oko 36 % stanovniika Njemačke (na temelju statistike agencije Fowid iz 2015. godine) bez religijskog su opredjeljenja. Moguće je da takve osobe ne gledaju pozitivno ni na jednu religiju i prirodno je da nemaju toleranciju u prihvatanju religije. Sljedeći problem su dogmatske granice i etičke granice koje postavljaju antiislamizam i ksenofobija (rasizam). Antiislamizam se ne može promatrati odvojeno od ksenofobije. Većina rasističkih ispada u odnosu na muslimane kao tuđince, generalno uzev, usmjerena je i na ostale osobe koje nisu Nijemci. Ovaj process naročito je zamjetljiv od 2015. godine sa povećanim migrantskim valom. Jedan drugi veoma bitan faktor u ovome su njemački mediji. Tokom 2015. i 2016. godine emitovano je oko 117 dijaloških emisija na temu azilanata, društvene integracije, islamizma i desničarskog populizma. Dočim su drugi sadržaji privlačili znatno manje pažnje. Primjera radi veoma malo su medijski propraćeni primjeri integracije i multikulturalnosti muslimana. Ovakvi mediji su nastojali “islamizirati” većinu društvenih problema, od kojih su najveći neobrazovanost, LGBT populacija, nasilje nad ženama koji su se nastojali dovesti u vezu sa islamom. U većini emisija su veoma malo bili zastupljeni nepristrasni i objektivni analitičari. I posljednje pitanje kada se radi o antiislamizmu vraća se na političku i društvenu kulturu njemačkog naroda. Imajući u vidu veoma visok nivo slobode mišljenja i govora u Njemačkoj ljudi generalno sebi uzimaju za pravo da kritiziraju sva politička i društveno-kulturna pitanja. Na tragu toga, ponekad se događa izazov da imamo kritiku muslimana ili antiislamizam od strane dvije grupe: muslimana i nemuslimana.

Ekstremna desnica i ekstremni islamisti suštinski korijeni antiislamizma
Događaj od 11. septembra može se smatrati ključnom tačkom u istraživanjima o ekstremnom islamizmu i islamističkim terorističkim skupinama na Zapadu i u Europi. Ove skupine koje su procentualno beznačajne (svega 1 % muslimana) uz potporu država ili stranih snaga ili nekih ekstremnih skupina nastanjenih u Europi nude jednu radikalnu sliku islama. Teroristička grupa DAEIŠ je tokom posljednjih godina bila jedna od najbližih ovim skupinama. Ove skupine su uspjele u svoje redove vrbovati veliki broj mladića iz europskih zemalja. Ekstremni islamisti su stavljajući pred izazov problem muslimana na Zapadu i u Europi te zloupotrebljavajući poziciju osoba koje su ili protjerane iz svog društva ili su suočene sa velikim porodičnim problemima ili su izložene diskriminaciji, takve osobe su ciljano i namjerno vrbovali u svoje redove. Ekstremni islamisti se predstavljaju zaštitnicima prava muslimana i parametrom otpora prema nasilju (oličenom u zapadnom političkom sistemu i neoliberalizmu). Ove grupe svoje djelovanje započinju besplatnim štampanjem i distribuiranjem Kur’ana, predavanjima po džamijama, “prividnom” pomoći onima koji su u potrebi da bi na koncu poduzimali korake nasilja. Od 2015. godine naovamo islamski terorizam izaziva veliku zabrinutost njemačkog naroda. Ovo je doba medija te se islamskim teroristima i ekstremnim skupinama pružila prilika da se dobro promoviraju i da velikom broju ljudi, prije nego što su oni uopće informirani o islamskoj kulturi i civilizaciji, ponude sliku nasilnog islama predstavljajući se nositeljima islamskog barjaka.
Druga strana ove medalje su desničari. To je grupa koja egzistira u raznim formama oko jedno stoljeće i ima svakovrsne metode djelovanja. Osim antiislamizma karakteristike desničara su autoritarnost, omalovažavanje manjine Sinta i Roma, ksenofobija, rasizam, nacionalizam, antisemitizam, neslaganje sa homoseksualizmom, osjećaj besmisla i nesudjelovanje u politici, nezadovoljstvo životom, depresija, poljuljanost sistema porodice. Pitanje na koje su se u posljednje vrijeme fokusirali istraživači ekstremne desnice jeste “strah od tuđeg” odnosno “strah od drugoga”. Više od svega desničari se nastoje približiti srednjoj klasi; sloju koji je u procesu unutrašnjih ili globalnih promjena više pogođen od ostalih društvenih slojeva. Migracije, globalizacija, digitalizacija industrije, multikulturalnost društava to su neki od procesa koji izazivaju žestoku reakciju desničara. Te se reakcije različito ispoljavaju kao učešće na izborima i glasanje za desničarske predstavnike i ekstremne desničarske partije, članstvo u desničarskim klubovima, protesti te na koncu primjena sile i terora. Islamofobija i antiislamizam se danas među ekstremnim skupinama eksplicitno prepoznaju u diskursu velike njemačke partije Alternativa za Njemačku (AFD). Ovakvom diskursu doprinose i neki desničarski orijentirani mediji koji ekstremističke osobe smatraju potencijalom za sprovođenje nasilja u formi napada na džamije, islamske institucije i muslimanske žene, bilo pojedinačno ili kolektivno.
Osim ove dvije skupine postoji i treća, također prodorna, a to su islamske zemlje i institucije pod njihovom kontrolom u europskim zemljama. Islam zbog svoje rasprostranjenosti na pet svjetskih kontinenata i prisustva raznih naroda iz različitih zemalja u društvu kakvo je njemačko suočen je sa krizom cjelovitosti, odnosno prezentiranja jedne slike o sebi. Prekomjerni utjecaj nekih ekstremnih islamskih zemalja te neisprobane, pogrešne i većinom tradicionalne metode islamske propagande ponekad predstavljaju izazov za muslimane i zemlju domaćina. Naravno, ovo je višegodišnji problem koji zaokuplja pažnju velikog broja njemačkih izvršnih institucija i već su poduzeti koraci za njegovo rješavanje. Ali ovo je sasvim druga tematika o kojoj će biti govora nekom drugom prilikom.

Zadnji put promjenjenpetak, 10 Maj 2019 13:42