Krađa demokratije u dobu kleptokrata

Evaggelos Vallianatos

U meni ima taj neki dio kojim prezirem nepravdu i zabluđivanje. Poput gena koji prenose naše naslijeđe, postoje intelektualne snage – zovite ih darovima Metise, koji potiču od grčke boginje inteligencije zvane Metis – koji nas ljudska bića definiraju kao ništa drugo nego biološke markere boje kože, visine, itd.

pdf

U meni ima taj neki dio kojim prezirem nepravdu i zabluđivanje. Poput gena koji prenose naše naslijeđe, postoje intelektualne snage – zovite ih darovima Metise, koji potiču od grčke boginje inteligencije zvane Metis – koji nas ljudska bića definiraju kao ništa drugo nego biološke markere boje kože, visine, itd.


Metisina ostavština
Ja sam je naslijedio od mojih roditelja i grčke kulture u Grčkoj i Sjedinjenim Državama. Ne mogu sa sigurnoću utvrditi kako se ovaj prenos odigrao. Ali mogu reći da nam ovo upuštanje u grčku misao, kao što sam ja radio decenijama, pomaže da vidimo svijet na pravedan način, i lijepe i dobre stvari. To je razlog zbog kojeg nisam postao „tim igrač“ Agencije za zaštitu okoliša SAD-a, što je bila super prilika za veću platu i napredovanje. Vidio sam greške duboko ukoričene u zakone, odredbe i ljigavo ponašanje industrijskih lobista i viših zvaničnika agencije. Bilioneri potcjenjuju društvo i demokratiju. Iza ove neviđene politike je novac, mnogo novca u milijardama. Tokom godina koje sam proveo predavajući na fakultetu, pitao bih svoje studente jedno jednostavno pitanje. Koliko vas voli ili ne voli milijardere? Da li su oni građani kao vi ili ih njihovo ogromno bogatstvo čini drugačijima, možda prijetnjom našoj demokratiji?
Moji učenici su bili jednako podijeljeni. Oko 50 % njih nije imalo pritužbe na milijardere. Ostali su iskazali nelagodu prema ljudima koji posjeduju toliko moći. Pored svega, rekli su, živimo u demokratiji, zar ne?
Da, zaista. Da li živimo u demokratiji? No, šta je demokratija?
Čak i u drevnoj Atini, koja je zaslužna za uspostavljanje i praktikovanje radikalne demokratije, sami proces demokratije – vladavine naroda – je bio komplikovan i težak. Zahtijevao je aktivno i trajno učešće građana za provedbu pravde i odlučivanje o politici polisa.
Atenci su imali svoje vlastite milijardere koje su zaduživali da plaćaju za nacionalnu odbranu i javne festivale.
Šta da radimo sa našim milijarderima? Praktički ništa, osim što im ne omogućavamo da plaćaju poreze, i da nastave sa svojim kleptokratskim (lopovskim) običajima i poslovanjem. Rezultati su katastrofalni.
Milijarderi na to akumuliraju još više bogatstva i moći. Odvajajući se od nas ostalih. Zapošljavaju armije sluga, kako bi ih držali sigurnima i dobro nahranjenima, iza nepremostivih dvoraca tehnologije, cigla i maltera. Njihovi lobisti su decenijama podmićivali Kongres i Bijelu kuću.
Šta ta podmićivanja kupuju za klasu milijardera? Nikakav nadzor njihovog poslovanja, razrješivanje njihovih ruku u zagađivanju, monopolu nad tržištem, kontrolom cijena pod kojima prodaju svoje proizvode, čak ako to podrazumijeva smrt za njihov narod koji ne može priuštiti te proizvode, kao što se dešava sa lijekovima i farmaceutskom industrijom.
Podmićivanja također srozavaju demokratiju, čak i ovu daleku verziju odveć rabljene demokratije koju imamo u Sjedinjenim Državama. Oni koji primaju ovakvo mito su političari koje „mi biramo“ u Kongres i državno zakonodavstvo. Ali ovi podmićeni političari nemaju nikakve časti niti dostojanstva, te se samo drže kraće linije otpora koju su satkali njihovi gospodari. To sigurno ne služi na čast demokratiji.
Kao da ovi neprijateljski činovi nisu dovoljni, sada, u 2019. godini, klasa milijardera koristi takozvane medije (velike TV i radio stanice i novine) ili da pojača sumnje o globalnom zagrijavanju, ili da navede Amerikance da počinju razmišljati da su klimatske promjene samo prevara. Glavni proponent ove podmukle propagande je niko nego predsjednik Donald Trump. Zapravo, milijarderi su „izabrali“ Trumpa da pojača njihov naftni monopol i industrijsko-vojno-poljoprivredni kompleks.
Poput gospodara iz Mračnog doba, oni su se uvjerili da su nedodirljivi pred rastućim klimatskim opasnostima. Njihovi neboderi obećavaju lažnu sigurnost. Što se tiče ostatka čovječanstva, uključujući i njihovu djecu i unuke, ne izgleda kao da su promijenili megalomanski pristup koji porobljavaju njihove umove.

Krađa demokratije
Zapravo, milijarderi se toliko zabavljaju u Americi da grade zid trajnog uništenja demokratskih praksi poput preživljavanja, izbora, i da dalje ne nabrajamo. Sa velikim oprezom promatraju jačanje struja među nebijelcima. I paralelno se trude da ukradu milione glasova širom zemlje.
Ne znam kako milijarderska kleptokracija uspijeva usred noći. Ali Greg Palast zna. On je jedan izvanredan istraživački novinar koji ne štedi riječi. Upoznao sam ga nedavno. Pričao je o lopovima koji sjede na najvišim vrhovima, posebice o milijarderima. Napisao je razotkrivajuću knjigu, „Najbolja demokratija koju novac može kupiti: Priča o milijarderima i glasačkim listićima“.
Ted Rall je prenio Palastove priče u malu knjigu sa stripovima, Kriptu demokratije. Ovi stipovi su se našli u srcu Palastove knjige, obogaćujući sveukupnu svrhu i utjecaj priča s kojima se Palast povezuje sa toliko orginalnosti, uzbuđenja, integriteta i ljutnje.
Pročitajte ovu knjigu. Napisana je jako dobro. Provocira. Govori priču koja bi trebala razjariti svakog Amerikanca koji u sebi nosi demokratske vrijednosti i patriotizam. To je izuzetna hronika o kleptokraciji te krađi glasova. Vjerovatno će vas šokirati.
Korupcija je tako primjetna među američkim vladarima (milijarderima) da oni prijete da će od ove države učiniti pravu policijsku banana državu. Oni miješaju prodavanje religije sa krađom dijamanata iz Konga i naftom Venecuele. Oni podmićuju diktatore u Aziji kako bi kupili naftu po jeftinoj cijeni. Ljubuju sa Saudijskom Arabijom, najgorom vjerskom teokracijom na Zemlji, istom državom koja finansira islamske fanatike po cijelom svijetu.
Svi američki predsjednici kojih se ja sjećam su ukazali poštovanje naftnim kraljevima Saudijske Arabije. Palast ih zove diktatorima u bademantilima.
„Ovalni ured je bio rezidencija plašljivih prevaranta, osvetoljubljivih nitkova, psihopatskih obožavatelja krvi, taštih vulgarnosti, prevaranata, praznih odijela, strašila te ljudi kojima ne vrijedi pridavati ama baš nikakvo značenje.“
Palast, pak, upotrebljava puno više od retoričkog prizvuka. On misli ono što kaže. Primjerice, on ne samo da zagovara izbornu reformu. On osuđuje milijardere. Te ide još dalje. Koristi hirurški nož kako bi odstranio glavni uzrok kleptokracije: „Kako okončati milionere... tako što će im se uzeti njihovi milioni“, kaže on.

Zadnji put promjenjenpetak, 10 Maj 2019 13:41