SARAJEVO I HALEP – SLIČNA SUDBINA?

Uprkos dominaciji velikih internacionalnih medijskih kuća (BBC, CNN, Al Jazeera…) koje su od samog početka rata u Siriji držale stranu protivnicima Vlade Bashara Assada, stvarnost ipak nije ostala skrivena za tmurnim oblacima.Vraćanje Halepa pod kontrolu sirijske armije i civilnih vlasti, nakon što su ga bile zaposjele snage širokog spektra do zuba naoružanih protivnika, u velikim je internacionalnim medijima prezentirano kao tragičan čin masovnog ubijanja, čak i genocida nad stanovnicima Halepa. Ovaj se događaj poredi, između ostalog, i sa opsadom Sarajeva, što je posve prijeporno i problematično, a vjerovatno proizlazi iz nepoznavanja situacije u Halepu i uopće sirijske krize. Naime, u proteklih pet godina ISIL, Al Nusra Front i druge militantne ekstremističke skupine, bili su okupirali neke dijelove Halepa, uživajući pri tom potporu Saudijske Arabije, Katara, Turske i nekih zapadnih zemalja. Rezultat takve potpore teroristima i njihovoga krvavog pira u Halepu bio je više od 40 hiljada ubijenih i više stotina hiljada prognanih stanovnika ovoga sirijskog grada. Dakle, grada koji je dio suverene države Sirije sa jedinom priznatom vladom, onom u Damasku na čijem je čelu Bashar Assad. Međutim, plan spomenutih arapskih zemalja, Turske i Zapada još od 2011. godine bio je podjela ove zemlje i ustupanje nekih njezinih dijelova opozicionim skupinama. Zamišljeno je da će do realizacije plana doći vrlo brzo, zahvaljujući oružanoj pobuni i brzom vojnom napredovanju opozicije. Čak je svojedobno i turski predsjednik Erdogan obećao skoro obavljanje namaza u Halepu.
Sarajevo je od proljeća 1992. do kasne jeseni 1995. godine također bilo pod opsadom, a neki njegovi dijelovi i pod okupacijom srpskih ekstremističkih snaga – četnika koji su napali ovaj grad samo dan nakon što je Bosna i Hercegovina kao suverena država priznata do OUN-a. Tokom troipogodišnje opsade i okupacije Sarajeva, srpski ekstremisti i pripadnici bivše JNA, uz podršku iz Srbije, i prešutnu saglasnost zapadnih vlada, ubili su 14 hiljada građana bosanskohercegovačke prijestolnice. Nije to samo bio poduhvat usmjeren protiv bosanskih muslimana, već dio svekolikog rata protiv Bosne kao multietničke i multikonfesionalne države i društva.
U oba slučaja – i u slučaju Sarajeva i u slučaju Halepa – napadnut je i djelimično okupiran grad koji se nalazio pod jedinom legalnom i legitimnom vlašću, a onda izložen ubijanju, pljačkanju i uništavanju. Da, u oba slučaja su agresori, ubice, počinitelji urbicida i kulturocida bili esktremisti – jednom paravojne srpske formacije četnika, a drugi put militantni ekstremisti islamističke provenijencije. Kako je onda moguće da građani Sarajeva koji su osjetili najgorči okus agresije, opsade i zločina, ne saosjećaju sa građanima Halepa više godina ubijanim, pljačkanim i ozlojađivanim od strane ekstremističkih grupa poput Al Nusra fronta, Ahrara, ISIL-a i inih im inačica? Koje to skrivene ruke i u kakvim rukavicama saosjećanje Sarajlija s građanima Halepa pokušavaju preinačiti u podršku islamističkim ekstremistima tamo? Pet godina nije malo, a pet godina traju zločini ekstremista nad stanovnicima Halepa, dok Sarajevo šuti. Da, građani Sarajeva, više nego iko na svijetu, mogu razumjeti građane Halepa i njihovu tragediju i znati da baš kao što su i oni na čelu s legalnom i legitimnom Vladom Bosne i Hercegovine, imali pravo braniti se od agresora i oslobađati privremeno okupirane teritorije, isto to pravo danas imaju i građani Halepa na čelu s legalnom, legitimnom i jedinom međunarodno priznatom Vladom Sirije. Građani su Sarajeva hrabro stali pred agresore i junački se borili za odbranu svoga grada i svoje domovine, napravili veliki podvig i odbranili se, dovijajući se na razne načine. Zaslužili su sve pohvale i čestitke pravdoljubivog dijela svijeta. Danas je legalna Sirijska armija, zahvaljujući, također, hrabrosti i odvažnosti svoga naroda, savladala militantne esktremiste u Halepu i na tome joj treba čestitati. Ni građani Sarajeva, ni građani Halepa nisu se borili za interese velikih sila, niti iz ideoloških pobuda, a ni da bi se riješili drugog i drugačijeg. Naprotiv, i jedni i drugi stali su stali rame uz rame s legalnim vlastima i vojskom svoje zemlje, braneći vlastitu čast i dostojanstvo.
Građani Sarajeva ne bi trebali dozvoliti da budu izmanipulirani i da skupina plaćenih maipulatora i zaštitnika interesa nekih arapskih zemalja, a pod krinkom podrške Halepu i “u ime islama”, “siluje” njihovu ljudsku čast i dostojanstvo. Sarajlije su ranjeni teškim nasiljem prije više od dvije decenije, a trebat će im još decenija da te rane zacijele. Ovaj narod ne može stati u zaštitu militantnih ekstremista i zaluđenih iracionalnih islamista koji svojim bjesomučnim krvoprolićima oživljavaju sjećanja na doba najmračnijeg barbarstva. U Bosni i Hercegovini danas djeluje na desetine internetskih portala vehabijsko-selefističke i ekstremističke provenijencije koji, uz zdušnu medijsku podršku nekih internacionalnih kuća, ovdašnjem narodu predstavljaju iskrivljenu sliku o sirijskoj i uopće svjetskoj događajnosti. U ovom svakodnevnom bombardiranju lažima kojima se hoće zamijeniti istina, u toj gustoj propagandnoj magli, prikriva se jedna istina: i Sarajevo i Halep izloženi su nasilju i agresiji ekstremista te su, legalne vlasti i Armija Republike Bosne i Hercegovine, odnosno legalne vlasti i Armija Republike Sirije, stale u odbranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta, života i časti svojih građana. Nijedna država na svijetu ne dozvoljava da joj nekakve oružane skupine okupiraju dijelove njezine teritorije, niti pristaje nijemo posmatrati zločine nad svojim građanima. Država Bosna i Hercegovina i njezine regularne oružane snage, baš kao i država Sirija i njezina regularna vojska imale su i imaju to pravo. Kao i svaka druga država u svijetu. Nijedna skupina, makar ona bila islamistička i makar se na vjeru pozivala, nema pravo na oružanu pobunu protiv legalne vlasti. Da, to je istina o Sarajevu i Halepu. Istinita priča o ova dva grada ostat će možda još godinama prikrivena ili prigušena. Ili, bar, nedorečena. Trebat će godine i godine da se ispriča priča o Sarajevu i patnji i hrabrosti sarajevskih žena i djece. Baš kao i onih u Halepu. I možda bi priča o ova dva grada mogla stati u iste stihove:
Ti si svako ono dijete što se u tebi rodilo i u tebi poginulo,
Ti si svaka bašča što u tebi je propupala pa uvehla,
Ti si svaki šehid-mučenik što pade da bi ti ostao!

Save