Zašto je Konferencija u Manami osuđena na neuspjeh?


Političko-propagandni ciljevi skupa u Manami ogledaju se, prije svega, u pomoći Benjaminu Natanjahuu da izađe iz političke izolacije i formira novu izraleksu vladu. Trumpova administracija, također, nakon jednostranog napušta tzv. Nuklearnog sporazuma sa Iranom, neuspjelih pregovora sa Sjevernom Korejom te u jeku ekonomskog rata s Kinom i Europom, ulazi u veoma nezavidno razdoblje. Konferencijom u Manami nastoji se nadoknaditi bar dio tih neusojeha.. Od preostalih manje ili više prikrivenih političko-propagandnih ciljeva Konferencije, može se spomenuti i pokušaj vraćanja kredibiliteta bahreinskim vlastima, nakon što su prethodnih godina suprotstavljanjem demokraciji posegnuli za ubijanjem, protjerivanjem i šikaniranjem svojih političkih protivnika.
Protivljenje Konferenciji koje dolazi od snaga otpora i palestinskih boraca za slobodu, a posljendjih tjedana je praćeno i nastavkom intifade i raketiranjem ciljeva u Izraelu, pokazuje njihovu snažnu odlučnost da ustraju u borbi. Palestinske političke grupacije, uključujući i Hamas i Fatah, odnosno Vladu palestinske samouprave, neće prisustvovati Konferenciji u Manami. Palestinci su jedinstveno i bez imalo ustručavanja obznanili da ne namjeravaju doći Manamu, te ostale sudionike ove Konferencije oslovili izdajnicima palestinske ideje.
“Dogovor stoljeća” je političko-propagandni projekat koji su sačinili Amerikanci kako bi, pod krinkom zalaganja za uspostavu mira između Izraela i Palestine, omogvućili cionističkom režimu izlazak iz političke izolacije, te izvršili pritisak na palestinski narod. Premda detalji ovoga plana još nisu obznanjeni, iz izjava američkih zvaničnika da se iščitati sljedeće: Planom se daju veliki ustupci Izraelu, a zauzvrat se priznaje formiranje neovisne Države Palestine koja bi obuhvatala polovinu Zapdne Obale, cijeli pojas Gaze i nekoliko kvartova u Istočnom Jeruzalemu. Prema ovome planu, Jerusalem više ne bi bio palestinska prijestolnica. Abu Dies bi dobio tu ulogu.
Tzv. mirovni planovi koje su svih proteklih desetljeća nudili Amerika i Europa, uvijek su bili praćeni pristranošću SAD-a i zanemarivanjem prava palestinskog naroda. i sada je Natanjahu, koji se inače smatra Trumpovim prijateljem, u više navrata kazao da sadržaj novog plana odgovara Izraelu, te da ga nikada ne bi ni prihvatio ako ne bi zadovolji izraleske interese. Natanjahu je u prethodnoj predizbornoj kampanji obećao dfa će sva jevrejska naselja priključiti izraelskoj teritoriji. S druge strane, nakon izmještanja američkog veleposlanstva u Jeruzalem,   priznavanjem izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni te otvorenom i bezrezervnom podrškom cionističkom režimu. SAD su dodatno potaknule gnušanje i prezir palestinskoga naroda. Niko u Palestini više neće Ameriku moći smatrati nepristranim medijatorom.

Razilaženja Palestine i Izraela u vezi s granicama, državljanstvom i nacionlanim suverenitetom su temeljne naravi. Cionistički je režim, uz podršku SAD i Europe (napose Engleske), okupirao plaestinske teritorije i bez imavlo uviđavnosti prema međunarodnim propisima, počinio brojne zločine nad palestinskim narodom. Uključujući i zločin genocida. Zato je izvjesno da do potpunog okončanja okupacije i oslobađanja svih okupiranih plaetsinskih teritorija, paletsinski narod neće pristati na nikakav kompromis sa cionističkim režimom.

Muslimanske zemlje i političkr snage koje podržavaju Palestinu, napose Islamska Republika Iran, Sirijia i libanonski Hezbollah, također su osudili Konfernciju u Manami i izrazili punu podršku nastojanjima za oslobađanje Jeruzalema i Palestine. To je uzrokovalo dodatni pritisak američke administracije na Iran i Iran.
“Deal stoljeća” kako je u jednom od svojih nedavno održanih govora naglasio i vrhovni vođa Islamske Republike Iran, osuđen je na neuspjeh. Amerika, saudijska kraljevska porodica, Emirati i cionistički režim, mogli su to nazrijeti i iz zdušne podrške Palestini izražene na nedavno održanim demonstracijama povodom Svjetskog dana Kudsa.

Više iz kategorije: « Turska i oslobađanje Mosula